UZBUNA U SUKOŠANU Istražili smo mogu li radari biti opasni po zdravlje
Foto: Dhmz, Dino Stanin/ Pixsell
UZBUNA koju su jučer podigli neki stanovnici Debeljaka u Općini Sukošan zbog vijesti da bi se na nekoliko stotina metara od njihova mjesta, na brdu, mogao postaviti radar koji bi značajno unaprijedio predviđanje vremena i olujnih nevremena, a time i smanjio rizike od šteta što ih ono uzrokuje, još je jednom pokazala potrebu za kvalitetnijim informiranjem i educiranjem građana.
>> INCIDENT U SUKOŠANU Lokalni krkani podivljali na meteorologe zbog novog radara
Također je pokazala koliko je štetno senzacionalističko, neinformirano medijsko izvještavanje o sličnim temama.
Podsjetimo, uzbuna je nastala na edukativnom skupu na kojem su stručnjaci iz DHMZ-a mještanima pokušali objasniti svrhu postavljanja radara, kao i razloge zbog kojih nema mjesta ni za kakvu zabrinutost. Tridesetak ljudi, od ukupno 4400 stanovnika općine (dakle, manje od jedan posto), uglavnom starije dobi, koji su se ondje okupili, nije dozvolilo stručnjacima da im predstave sve argumente i odgovore na sva ključna pitanja, nego je došlo do nadvikivanja, do poziva na referendum, a prema pisanju lokalnih medija situacija se poprilično zakuhala.
''Kap koja je prelila čašu''?
Kako bismo pridonijeli smirivanju situacije, ali i napretku Hrvatske na putu u 21. stoljeće, u ovom tekstu pokušat ćemo na razini elementarnog srednjoškolskog poznavanja znanosti predstaviti sva ključna pitanja i znanstvene odgovore na dvojbe oko gradnje radara.
Prije svega važno je istaknuti da upućeni u lokalne prilike smatraju da su neki stanovnici Debeljaka protiv radara a priori, bez obzira na to što o tome kažu znanstvena i medicinska istraživanja. Naime, ima ih koji radije pušu i na hladno po načelu: bolje spriječiti nego liječiti - sve što zrači, što dalje od nas.
Također ne treba zanemariti ni činjenicu da mnogi smatraju da bi još jedan toranj, uz postojeća dva bazna repetitora, na njihovom brdu mogao nagrditi pogled na brdo iz mjesta, drugim riječima još jedan toranj na brdu bio bi kap koja je prelila čašu.
Zašto je radar potreban?
Značaj postavljanja radarske mreže za Hrvatsku teško je prenaglasiti. Naime, naša je zemlja jedina regija u Europi koja nije u cijelosti pokrivena meteo-radarima. Za kontinentalno područje oni su nabavljeni još prije više od 40 godina, a do širenja mreže na Jadranu nije došlo zbog manjka novca pa se stanje na području Istre prati radarima iz Slovenije, otvoreno more samo je djelomice pokriveno radarima iz Italije, dok Dalmacija uopće nije pokrivena radarskim mjerenjima. To pak znači da je vrlo teško očekivati kvalitetnu prognozu za taj dio Hrvatske.
Pritom treba imati na umu da se meteo-radari i u drugim zemljama postavljaju relativno blizu kuća, nerijetko i mnogo bliže nego što je to planirano u Debeljaku. Primjerice, sličan radar postavljen je u centru Budimpešte, ali i na sjeveru Hrvatske u Bilogori, gdje se nalazi u neposrednoj blizini kuća.
Zašto baš ponad Debeljaka?
Zvonko Komerički iz tehničke službe DHMZ-a, koji postavlja i održava sve naše radare, za Index je između ostalog objasnio zašto je odabrana baš lokacija kraj Sukošana.
''Nekoliko je ključnih razloga za to. Kao prvo, radar se mora nalaziti negdje u tom području kako bi mreža dobro pokrivala taj dio Hrvatske i zajedno s ostalim radarima osigurala 100 % pokrivenost teritorija kvalitetnim mjerenjima. Srednji od tri radara kojima planiramo pokriti jug Hrvatske mora biti u blizini Zadra. Prvo je trebao biti na susjednom brdu Križ, međutim pokazalo se da ondje nemamo odgovarajućeg državnog vlasništva, što je, među ostalim, važno i za osiguravanje financiranja iz EU fondova. Također je važno to što bi se on na lokaciji Debeljak nalazio u blizini zadarske zračne luke koja postaje sve važnija. Konačno je važno i to što ondje imamo svu potrebnu infrastrukturu. Ne možete radar postaviti na vrh Velebita gdje biste morali do njega graditi pristupne ceste i tunele da biste ga održavali'', rekao je Komerički.
Zašto je radar izuzetno važan?
Meteorologinja dr. sc. Nataša Strelec Mahović iz DHMZ-a, koja je sudjelovala na skupu u Debeljaku, za Index je naglasila da je ljudima neophodno razjasniti veliku važnost postavljanja radara.
''Ljudi su nam rekli da njima ne treba radar jer su prognoze ionako krive'', rekla je Strelec Mahović pa pojasnila:
''Radar je jedini instrument kojim se u realnom vremenu može pratiti premještanje opasnih oluja koje sadrže oborinu koja može biti obilna kiša ili tuča. Kako on kontinuirano prati premještanje takvih sustava, vi možete preciznije najaviti dolazak takvog oblaka nad određeno područje. Primjerice, možete upozoriti ljude da bi u određeno vrijeme trebali skloniti automobile iz određenog dijela grada jer dolazi tuča ili poljoprivrednike da bi im mogla uništiti voćnjake. Također bi se moglo pratiti koja su područja u duljim razdobljima pogođena velikim količinama oborine, odnosno bujičnim oborinama. Na temelju takvih podataka mogli bi se urediti sustavi odvodnje i smanjiti štete. Bez radara nema rane najave opasnih vremenskih nepogoda. Radar koji se planira postaviti u Debeljaku također omogućuje i praćenje vjetra jer je to dvojno polarizirani Doppler radar. On također omogućuje i razlikovanje vrste oborine. On bi konačno bitno unaprijedio uobičajene prognoze. Kod nas su uz sušu tri najveća uzroka šteta izazvanih vremenom bujične poplave te olujno nevrijeme praćeno jakim vjetrovima i nevrijeme s tučom.''
Direktor sektora zrakoplovne meteorologije u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, Alen Sajko, ističe da su meteo-radari također važni meteorolozima u kontroli leta jer bez njih ne mogu razvijati alate koji pomažu u razdvajanju zrakoplova, a Sukošan se nalazi u blizini aerodroma u Zadru koji postaje sve prometniji.
''U tehnološkom unaprjeđenju sustava za upravljanje zračnim prometom, pomoću kojih će se povećati kapacitet, odnosno propusnost našeg zračnog prostora, važno je razviti alate koji će omogućavati upravljanje zračnim prometom u epizodama lošeg vremena, a kada je zračni promet izrazito gust. To se uglavnom događa tijekom ljetne sezone, kada su epizode lošeg vremena uzrokovane grmljavinskim oblacima najčešće i najintenzivnije'', tumači gospodin Sajko.
Zašto radar ne može biti štetan?
Stručnjaci su okupljenima u Debeljaku između ostalog pokušali objasniti zašto radar ni na koji način ne može štetiti zdravlju, odnosno zašto je njegovo zračenje neusporedivo slabije čak i od zračenja mobitela za koje do sada niti jedna studija nije dokazala da su opasni po zdravlje.
Prije svega važno je naglasiti da su zrake meteorološkog radara usmjerene prema nebu. One su namijenjene praćenju oblačnih i oborinskih sustava pa za razliku od telekomunikacijskih, televizijskih i radio signala nemaju što tražiti na zemlji. To dobro ilustrira grafika objavljena na stranicama DHMZ-a koja jasno pokazuje da bi njegove zrake prolazile na stotinjak metara iznad najbližih kuća (grafika dolje).
Njegovo zračenje je također usko usmjereno, poput laserskog snopa, a osim toga on ne zrači trajno na jednom mjestu nego u vrlo kratkim impulsima koji se kreću nebom.
''On zrači u kratkim intervalima u trajanju kraćem od milijuntog dijela sekunde. U impulsu je velika snaga od oko 250 kW, međutim njegova srednja snaga je oko 300 W. Širina tog snopa je manja od jednog stupnja, a nagib mu se kreće od pola stupnja naviše. Drugim riječima, uopće ne zrači prema dolje. Budući da je smješten na brdu visine oko 150 metara, njegove bi zrake prolazile najmanje 100-tinjak metara iznad kuća. Čak i ako uzmemo u obzir sitno rasipanje zračenja, mjerenja na terenu pokazuju da bi do ljudi moglo doći zračenje višestruko manje snage od snage mobitela. Snaga zračenja radara od rasipanja, čak i kada toranj nije na brdu, pri tlu je najviše oko 30 eV, i to samo minijaturni djelić sekunde dok zraka prelijeće određenu točku, dok je s druge strane snaga zračenja mobitela uz glavu oko 120 eV i to mnogo dulje, koliko traje razgovor.''
Komerički otklanja čak i mogućnost da bi radar mogao štetiti kada bi se netko zatekao izravno pred njime.
''Čovjek se u samom snopu radara uopće ne može naći, morao bi letjeti poput ptice. No čak i tada on ne bi bio trajno izložen zrakama jer se radar stalno vrti brzinom od oko tri okretaja u minuti. Ako uzmete u obzir da se okrene oko tri puta u minuti, to znači da on na udaljenostima od nekoliko stotina metara prolazi velikom brzinom preko površine veličine čovjeka. Osim toga, poznato je da snaga snopa rapidno opada s kvadratom udaljenosti. Za čovjeka bi zračenje moglo biti opasno samo ako bi se nalazio unutar kupole kojom je antena zaštićena, kada bi stao ravno pred antenu na udaljenost od jednog metra, koliko kupola dozvoljava. No i tada bi nekog efekta bilo tek nakon nekoliko sati i to u obliku zagrijavanja kao u mikrovalnoj pećnici jer on radi na sličnim frekvencijama. Kada bi se čovjek nalazio izravno ispred radara, na udaljenosti od jednog metra, unutar kupole, mikrovalno zračenje moglo bi eventualno utjecati samo na osobu koja bi imala pacemaker'', kaže Komerički.
Opasnije je sunčanje od radara
U ovom kontekstu važno je također znati razliku između radarskog zračenja i onih zračenja koja mogu uzrokovati rak.
Elektromagnetska zračenja dijele se u ionizirajuća i neionizirajuća. Ionizirajuća zračenja imaju velike energije, što znači i visoke frekvencije kojima iz atoma i molekula mogu izbaciti elektrone. Uključuju spektar višeg dijela ultraljubičastog svjetla, preko rendgenskih zraka do gama zračenja. Neionizirajuća zračenja nemaju dovoljnu snagu da iz atoma i molekula izbace elektrone, a obuhvaćaju donji dio ultraljubičastog spektra, vidljivi dio, infracrvene zrake te mikrovalove i radiovalove.
Ionizirajuće zračenje dokazano povećava rizik oštećenja i mutacija DNK, a time i obolijevanja od raka. Primjerice, poznato je da prekomjerno izlaganje suncu, što znači i višim dijelovima ultraljubičastog spektra, može uzrokovati rak kože.
S druge strane, za sada nema nikakvih znanstvenih dokaza da bi neionizirajuće zračenje moglo povećavati opasnost od raka. Nisu poznati čak ni teoretski mehanizmi zbog kojih bi se to moglo događati. Jedino što je utvrđeno jest da mikrovalovi u neposrednoj blizini podižu temperaturu jer imaju frekvencije koje potiču vibracije molekula. Na tom principu radi mikrovalna pećnica. Može li dugotrajno izlaganje takvom zagrijavanju imati neke štetne posljedice po zdravlje, za sada nije poznato. Velike epidemiološke studije koje su pratile ljude kroz dulja razdoblja to za sada nisu pokazale. Rezultati najopsežnije studije ikada, koju je National Toxicology Program (NTP) proveo na štakorima i miševima u SAD-u, pokazali su da intenzivna izloženost cijelog tijela životinja tijekom devet sati dnevno kroz dvije godine (što je gotovo cijeli životni vijek tih životinja), može rezultirati nekim manjim povećanjem učestalosti raka. No porast je zabilježen samo kod mužjaka štakora, a ne i kod ženki ili kod miševa. Osim toga, rezultati su pokazali da su sve životinje koje su bile izložene zračenju u prosjeku živjele dulje od životinja u kontrolnoj skupini koje nisu bile izložene zračenju.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) stoga je u veljači 2018. izdala priopćenje da je na temelju te studije, kao i stotina drugih, došla do zaključka da su postojeća sigurnosna ograničenja zračenja mobitela prihvatljiva za zaštitu općeg zdravlja ljudi.
Meteo-radari, baš kao i mikrovalne pećnice, mobiteli i televizijski odašiljači emitiraju mikrovalove.
Da zaključimo, svako odbijanje postavljanja radara u Debeljaku potpuno je znanstveno neutemeljeno. Jedini argument protiv njega eventualno bi mogao biti taj da se ljudima ne sviđa kako izgleda. No i to je dvojbeno jer bi se trebao postaviti na vrhu brda, prilično daleko od očiju stanovnika. S druge strane, koristi od njega, kako smo već istaknuli, neprocjenjive su za meteorologiju i za sigurnost stanovnika.
Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
10 eura mjesečno.
Facebook
Google
