STRANKA Reform U.K. Nigela Faragea, posljednja inkarnacija desničarskog i protuimigrantskog pokreta koji vodi već dva desetljeća, posljednjih šest mjeseci dominira britanskim anketama. S podrškom od 30 posto, deset bodova ispred vladajućih laburista, stvarna je mogućnost da bi na prijevremenim izborima Reform osvojio stotine mjesta u parlamentu, prekinuo stoljetni duopol laburista i konzervativaca te doveo Faragea, kojeg je Donald Trump jednom nazvao "Gospodin Brexit", na mjesto premijera, piše The New Yorker.

Postoji mnogo razumnih argumenata zašto se to neće dogoditi, a glavni je taj da se redovni izbori ne moraju održati do ljeta 2029. godine. No, britanska politika odavno nije ni razumna ni logična - točnije, još od Brexita, kada je Farage posljednji put izbacio iz tračnica tradicionalni dvostranački sustav. Umjesto smirenosti, politički establišment gubi razum.

Galerija

Bilo iz šoka, gađenja ili stvarne naklonosti - prema anketama, Farage je najpopularniji političar u zemlji - svi govore o nezamislivoj mogućnosti vlade Reforma, čineći je time svakim danom sve zamislivijom. Politički centar, koji čine Laburistička stranka Keira Starmera i ostaci umjerenog krila konzervativaca, najviše je opsjednut. Promatrati ih kako se bave prijetnjom Faragea nalik je gledanju snimke čovjeka koji stoji na plaži dok se pred njim povlači more, čekajući tsunami. 

Vrhunac dugog ljeta

Farageu, koji ima šezdeset i jednu godinu, ne treba pomoć. On je već sada daleko najsposobniji političar u zemlji. Ranije ovog mjeseca, na konferenciji stranke Reform u Birminghamu, atmosfera je više nalikovala slavlju nego političkom skupu. Bio je to vrhunac ljeta ispunjenog Farageovim akcijama, intervjuima i govorima koji su se uspješno probili u svijest nacije.

Poruke stranke nisu suptilne. U srpnju je Farage organizirao kampanju "Britanija bez zakona", tvrdeći da se ljudi boje hodati Londonom nakon 21 sat, da "horde neprovjerenih muškaraca", odnosno tražitelja azila, prijete ženama, te da zločini poput krađa prolaze nekažnjeno. Upozorio je da se dijelovi zemlje suočavaju s "ništa manje nego društvenim kolapsom".

Sljedećeg mjeseca najavio je "Operaciju Obnove Pravde", plan za deportaciju šest stotina tisuća ilegalnih migranata. Zatečeni, ni laburisti ni konzervativci nisu se suprotstavili njegovim dijagnozama problema, već samo predloženim rješenjima.

Mentalitet "spalimo sve do temelja"

Ipak, Reform posjeduje nešto o čemu tradicionalne stranke mogu samo sanjati. "Bilo je čudno biti na stranačkoj konferenciji gdje su ljudi bili sretni", rekao je Luke Tryl, direktor think tanka More in Common U.K. Prema njegovim riječima, glavna podjela u britanskoj politici nije između ljevice i desnice, već između pro- i antisistemskih birača. Najotkrivenije pitanje koje postavljaju ispitanicima jest testiranje reakcije na izjavu: "Kada razmišljam o našim političkim i društvenim institucijama, ne mogu si pomoći da ne pomislim 'neka sve izgori'".

"Grubo rečeno, imate oko 60 posto onih koji su 'Očuvaj i poboljšaj', ali 40 posto onih koji su 'Spali sve do temelja'", rekao je Tryl. "Popularnost Reforma proizlazi iz 'Spali sve do temelja'."

Ovaj osjećaj identiteta vidljiv je i u kampanji "Operacija Podizanja Zastava", gdje pristaše ističu britanske zastave kao prosvjed protiv otuđene elite. "To je naš identitet", objasnio je Ron Hartle-Ryton, predsjednik ogranka stranke u Sherwood Forestu. "Naš identitet se polako nagriza kao britanska kultura... Zastava je tu da kaže: Hej, još smo ovdje. Nemojte nas zaboraviti."  

Slabosti vladajućih

Jedan od jezivijih aspekata uspona Reforma jest koliko mu vješto pomažu oni koji bi ga trebali zaustaviti. Upravo tijekom stranačke konferencije, objavljena je vijest da je Angela Rayner, zamjenica premijera i zamjenica čelnika laburista, podnijela ostavku zbog skandala s neplaćanjem poreza prilikom kupnje stana. Njezin odlazak lišio je vladu jedne od rijetkih karizmatičnih političarki iz radničke klase.

Farage je to iskoristio na pozornici. "To vrišti o povlaštenosti", rekao je. "To vrišti o vladi koja je, unatoč svim obećanjima... jednako loša, ako ne i gora, od one koja je bila prije." On laburiste i konzervativce voli nazivati jednom "jednostranačkom" strankom čije je vrijeme prošlo.

Nekoliko dana kasnije, premijer Starmer se suočio s novom krizom - imenovanjem Petera Mandelsona za veleposlanika u SAD-u, unatoč njegovim vezama s Jeffreyjem Epsteinom. Starmer ga je branio u parlamentu, djelujući kao jedina osoba u prostoriji koja ne shvaća da je Mandelsonova karijera gotova. Otpustio ga je sljedećeg jutra. "Nije li poveznica između svega ovoga njegove loše odluke?", upitala je čelnica konzervativaca Kemi Badenoch. "Njegova loša prosudba i njegova potpuna slabost?"

Politički kaos i Trumpov posjet

Do trenutka kada se Donald Trump pojavio u državnom posjetu, britanska politika već je bila u kaotičnom ritmu. Svaki tjedan donosio je prebjege iz Konzervativne stranke u Reform, ostavke u Starmerovom timu i sve više zastava na ulicama. Starmerov neugodan zagrljaj Trumpa, unatoč protivljenju 60 posto vlastitih birača, sažima njegov pristup politici: uvijek će izabrati marginalne, praktične dobitke po cijenu otuđenja svojih prirodnih saveznika.

Farage, vječni pobunjenik, uvijek je uspijevao izbjeći izbore koji dolaze s moći. Njegovo prijateljstvo s Trumpom samo je još jedan od ciljeva koje koristi ovisno o raspoloženju javnosti. Dok je Starmer u dvorcu Windsor bio domaćin Trumpu, Farage je u svojoj TV emisiji komentirao kako nije pozvan. "Odbijen sam!", rekao je s osmijehom. Nikada nije sretniji nego kada je izvan granica prihvatljivog. "Mogu živjeti s tim", poručio je gledateljima. "Umjesto toga, idem na pivo."