KRAŠOGRAD, prenamjena zemljišta grada Zagreba, izmjena GUP-a, afera Nadstrešnice, afera Strojarska, afera Zagrepčanka, afera Fontana, afera Pročistač, afera Stadion i poslovi s GNK Dinamo, slučaj Spalionica, Robni terminali, pogodovanja Ivici Todoriću, Zagrebačke ceste, afera Paviljon, kupovina stana, afera Potok, slučaj Gupčeva zvijezda, Varšavska, pogodovanje Horvatinčiću, zlatni WC, montažne kućice na Černomercu, predsjednička kampanja, optužnice iz slučaja Agram, nagovaranje na davanje lažnog iskaza, krivotvorenje dokumentacije, putovanja u Rim, prelasci saborskih zastupnika u njegov klub i uređenje dijela Trga žrtava fašizma samo je (mali) dio afera aktualnog zagrebačkog gradonačelnika i višestrukog optuženika Uskoka Milana Bandića. Danas je dodao još jednu.

Nema namjeru stati

"Bandić je danas dobio ovu rundu kupovinom zastupnika", rekao je čelnik liste Zagreb je naš Tomislav Tomašević i tako naznačio da je izglasavanje proračuna Grada Zagreba za 2019. godinu sasvim u skladu s Bandićevim političkim djelovanjem u zadnjih dvadeset godina - sumnjivo.

S tim se, čini se, slaže i čelnik HSS-a Krešo Beljak koji je danas novinarima otkrio da mu je njegov tajnik i gradski zastupnik Ilija Ćorić, odgovarajući na upit zašto je mimo stranačkog dogovora i najava odjednom podržao Bandića, rekao: "Život me natjerao". Nakon ove još jedne u nizu afera, Bandić je pokazao ne samo da ga nitko ne može zaustaviti, nego i da ne namjerava stati. No kako je Bandić došao do toga da je jedan od najmoćnijih?

Sanjario je da bude Goebbels

Dio odgovora krije se možda u jednoj davnoj Bandićevoj izjavi kada je još "sanjario" da bi mogao biti jednog dana predsjednikom države.

"Moj san je bio da budem Goebbels. Ako ne najuspješniji, onda izvrstan u svom poslu", rekao je Bandić prije desetak godina. Drugi dio odgovora na pitanje krije se u Bandićevoj "hobotnici". Hobotnici koja je prije dvadeset godina premrežila glavni grad, a danas ima svoje pipke u saboru, na Pantovčaku, u policiji, sudstvu, Crkvi, Poreznoj upravi i gotovo svim političkim strankama.

Zagreb mu je od početka bio malenim

Bandić je rođen 1955. u Grudama, a prema vlastitom priznanju prekretnica u njegovu životu bila je 1974. godina, kada je preselio u Zagreb.

"Ono o čemu sam sanjao, postajala je zbilja. Jedino mi se Zagreb – kad sam napokon tamo stigao – učinio manjim nego što sam ga zamišljao, ali zato mnogo ljepšim od onoga što sam vidio na fotografijama", napisao je Bandić u svojoj idealiziranoj biografiji 2009. godine. Bandić je, vidljivo je iz službene biografije, gotovo cijelog života bio na državnim jaslama, nikad nije bi poduzetnik.

Jedino njegovo radno iskustvo u realnom sektoru bilo je u Ledovoj hladnjači, no tamo nije se zadržao dugo. Kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio u Općinskom komitetu SKH Peščenica. Godine 1993. postaje tajnik GO SDP-a, a 1995. godine postaje zastupnik Gradske skupštine. No to ga nije sprječavalo da svakom svom političkom oponentu prišije nedostatak iskustva, rezultata i "poduzetničkog duha".

Uvijek je dijelio proračunski novac i oslanjao se na politiku. Iako je tvrdio da je imao člansku iskaznicu broj "2" SDP-a, pokazalo se tko zna koji put u političkom životu Bandića da nije govorio istinu. Broj njegove članske iskaznice bio je 38159.

Pokušao podmititi policajca nakon prometne u pijanom stanju

Bandić će tako postati predsjednik zagrebačkog SDP-a 1997. godine, a tri godine kasnije na izvanrednim izborima prvi put postaje gradonačelnik. Nakon što je 2002. godine pijan prouzročio prometnu nesreću i pokušao podmititi policajca, morao je podnijeti ostavku. Na mjesto gradonačelnika vraća se 2005. godine.

Za sebe je tvrdio da može i s političkom ljevicom i desnicom, s "Crkvom i ateistima", no Bandić je godinama imao i dobre veze u policiji i Državnom odvjetništvu.

Bandić policiji: Ne dopuštam da me isljeđujete!

"Imam više prijatelja u policiji nego vi. Ne dopuštam da me isljeđujete!", odbrusio je 2001. godine Bandić u jednoj polemici tadašnjem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova Jošku Moriću. Uglavnom, Bandić je uspio preživjeti sve korupcijske afere koje su mu se stavljale na teret.

Za vrijeme dok je glavni državni odvjetnik bio Mladen Bajić, Bandić je izbjegavao bilo kakav progon ili nezgodna pitanja. Ormari i ladice DORH-a kao i tepisi u Bajićevom uredu postali su premali za sve njegove afere i više od 200 kaznenih prijava.

Nije ga se smjelo pitati za afere

Za nezgodna pitanja bili su zaduženi novinari, a Bandić se izoštrio u izbjegavanju bilo kakvih konkretnih odgovora o svojim aferama. Smatrao je da mu njegova pozicija gradonačelnika kao i uzrečica "neka institucije rade svoj posao" daju za pravo da nikada do kraja ne objasni svoju ulogu u aferama Krašograd, Nadstrešnice, izmjene GUP-a, poslove s Ivicom Todorićem, zamjene zemljišta, pročistač, Strojarsku, fontane, Maksimir i Dinamo, spalionicu, zlatne zahode i Zagrebačke ceste...

Većini Hrvata bilo je smiješno i simpatično kada bi na ozbiljne optužbe Bandić odgovarao da "nije Batman", da pije "vodu kao žaba", da će "pojesti snijeg", da "zna da je kriv i kad umre golub na Trgu" da je "lovina već 14 godina" te naravno, da je "Hrvat i katolik".

Na pitanje o teškom financijskom stanju Grada Zagreba pričao je anegdote, umjesto političkih analiza nizao je basne, a na ekonomske pokazatelje nabacio bi dosjetku o svom psu Rudiju. Na "how are you" odgovarao je s "ke".

I za veliki broj glasača bio je - simpatičan. Jer Bandić, za razliku od drugih - dela!

Bandićeve prijetnje

"Bilo je i većih muda od tvojih. Nikoga od onih koji su loše pisali o Milanu Bandiću više nema u novinama. Bilo bi ti bolje da počneš vjerovati u Boga jer će te kazniti. Mogao bi se tu dolje poskliznuti i slomiti nogu ili bi se nekome od tvojih moglo nešto dogoditi. Možeš to sve napisati", rekao je Bandić danas Indexovom novinaru Vojislavu Mazzoccu u jednom od svojih "medijskih nastupa" koji su i dan-danas ostali u "simpatičnom" sjećanju nizu Zagrepčana.

Bandić je volio i psovati pa je tako kolegici Pavić doviknuo: "Glupačo, j...ti mater". Za aktivista Tea Celakoskog govorio je da ga "bog j... bolesnog". Umjesto komentara o svojim psovkama odgovarao je da su ga "odgojili franjevci".

Vrijeđanje žena i seksizam

U Bandićevom javnom djelovanju ipak se izdvajaju seksističke uvrede i patrijarhalno-patronizirajući odnos prema novinarkama. Ovo su samo neki od njegovih ispada: "Volim dame u štiklama od 12 cm koje puše. Ali neka ih ne bacaju na pod", "Ja poručujem mamama s Gornjeg grada da radije čuvaju svoju djecu i rade nekakav drugi koristan posao. Pustite gradonačelnika da to završi kako Bog zapovijeda", "To što mi radimo pripremu društava kao cure za misu: šminkamo ih, uljepšavamo da bi bile što spremnije za dernek, za udaju, za snubljenje, to je naša zadaća i za to će nam trebati šest mjeseci do godinu dana'', "Žene ne vole šonje, vole frajera, fakina koji iza sebe ima najmanje pet do deset tučnjava, i to s teškim ozljedama, da je veća šljiva", "Majko Isusova... Sretan je vaš muž. Moram se nasmijati. Kako ste vi brzi, vi bi poginuli od tog metka'' i “Jesi ti ikad rodila? Nisi. Onda nemoj o tome govorit".

Kod Bandića nikad ništa nije bilo normalno i očekivano, pa bez obzira na to što Bandiću nije nikakav problem vrijeđati žene i verbalno napadati novinarke, okupio je respektabilan broj žena koje ne samo da nemaju nikakav problem surađivati s takvim Bandićem, nego su dio njegove ekipe suradnica, nalaze se na njegovoj listi za ove ili one izbore i šute ili se smijulje gradonačelniku iza leđa dok on ispred njihovih očiju vrijeđa i ponižava druge žene.

Divno je lagao

Bandić je uvijek volio lagati i to mu se opraštalo. Posebno sklona oprostu bila je politička desnica koja je preobraćenika Bandića uzdizala na pijedestal. Odmah su mu 2009. godinu zaboravili SDP: ništa im nije bio manje drag ni kada je prije dvije godine nosio na reveru bedž Josipa Broza Tita.

"Nisam nosio nikakav lik i nikakav bedž Josipa Broza Tita. Odakle vam to? Zašto insinuirate i lažete?" derao se Bandić na novinare. Ostao je pri svom i nakon što smo objavili autentičnu fotografiju. Prigrlio je na krajnju desnicu, produžio politički život Zlatku Hasanbegoviću, izbacio Trg Maršala Tita, a prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu podigao spomenik.

S druge strane, nakon što je ugostio Dragana Markovića Palmu, predsjednika stranke Jedinstvena Srbija, bilo je dovoljno da se našim novcem ispriča veteranima, da mu radikalna desnica sve zaboravi. Zašto je tome tako, odgovore daje i ovaj zadnji proračun, odnosno podjela gradskog novca.

Uvijek je bilo "zašto baš sada"

Nije volio ni novinare Indexa koje je otvoreno izbjegavao u svojim kampanjama nakon što smo otvorili niz afera te dokazali laži u kampanji vezane uz njegov ratni put, člansku iskaznicu, financiranje Ivice Todoriće, nepoznavanje engleskog jezika te naposljetku zbog podsjećanja na sve njegove afere i istrage, zbog čega je morao raditi izvanredne konferencije za novinare na središnjem zagrebačkom trgu.

I uvijek je bio showman. Kao što će sada njegovi simpatizeri izvući priču da je uhićen jer je "s Papom pričao o izborima", jer se slučaj Perković stavlja sa strane i zbog toga što bi napravio "dar-mar" na izborima, tako se i u prošlosti vadio na pitanje "zašto baš sad".

"Ta priča o Strojarskoj ulici se poteže zato što Bandić ide na izbore, navodno će ga podržati Crkva, pa tu onda treba malo 'probušiti gumu", govorio je Bandić prije godinu dana. Niti ga je podržala Crkva, niti mu je itko bušio gume. Nema veze. To je Bandić.

Ideja o Holdingu davno je neslavno propala

Bandić se godinama predstavljao kao veliki radnik s kojim bi Hrvatska napokon počela funkcionirati kao država. No bio je to samo jedan od njegovih spinova.

Najveći projekt Bandića u Gradu Zagrebu bilo je objedinjavanje svih gradskih tvrtku u jednu megatvrtku - Zagrebački holding. Osim što objedinjavanje nije nikada polučilo prave rezultate jer se tvrtka ubrzo našla u velikim financijskim dubiozama, Holding je postao sinonim za korupcijske afere.

Gradonačelnik Hrvatske za Josipovića

Nastup na sljedećim parlamentarnim izborima najavljivao je pod sloganom "gradonačelnik Hrvatske", a iz njegovih izjava moglo se zaključiti i da ponovno ima ambicije kandidirati se za predsjednika države. No, nije bilo tako. Davao je podršku Ivi Josipoviću. Njegovim glasačima u to vrijeme bitnije od podrške Josipoviću bila je podrška inicijativi Željke Markić.

Završio u Remetincu, ali...

Prekretnica u Bandićevoj biografiji svakako je kraj 2014. godine, kada je uhićen u poznatoj akciji Agram sa Slobodanom Ljubičićem i Petrom Pripuzom. Prije nego što će ga odvesti u Remetinac, Bandić je uspio prenijeti poruku javnosti kako njegovo uhićenje nije ništa drugo nego - skretanje pažnje sa suđenja Perkoviću i Mustaču.

Također, kampanja je bila bizarna čak i za hrvatske političke prilike. Bandića se tako u kampanji nije smjelo pitati ni jedno otvoreno pitanje jer je on uvijek imao isti odgovor: "Ne mogu o tome govoriti jer me je tako savjetovao odvjetnik!". Tako je činjenica da je Bandić usred svog mandata završio u zatvoru i to dvaput pala u drugi plan.

Voli tužiti i ne ispunjavati obećanja

Utvrdili smo Bandićev višemilijunski porezni dug, a on nas je zbog toga tužio tvrdeći da u toj informaciji nije bilo javnog interesa. Bandić je unatoč svemu pobijedio u utrci za još jedan mandat.

"Riješit ću problem prometnih gužvi u Zagrebu, problem rotora u Remetincu, izgraditi 20 škola i 20 umirovljeničkih domova, baš kao i bazen u Španskom te još jedan u Dubravi", neka su obećanja iz 2013. godine baš kao i izgradnja zgrade Opere, gradske knjižnice i kongresnog centra. Bandić nije ispunio ni jedno od obećanja, no ipak je na izborima više od 147 tisuća Zagrepčana i dalje bilo uvjereno da Bandić radi svoj posao izvrsno i pošteno.

"Davat ću onoliko obećanja koliko je potrebno da dobijem mandat", odmahnuo je Bandić rukom na pitanja o neispunjenim obećanjima.

Delanje s "vjerodostojnim" Plenkovićem

I u ovom mandatu nastavio je po starom. U pauzi suđenja po Uskočkim optužnicama nizao je nove afere. Otkrilo se tako da je Bandić u zadnjih pet godina 62 puta putovao u Rim bez da se ondje s nekim službeno sastajao. Bili su tu i višemjesečni prosvjedi zbog načina i sadržaja gradske intervencije na Trgu žrtava fašizma, u čijem je središtu Meštrovićev paviljon. Bez javnog natječaja i bez rasprave sa zainteresiranom javnošću.

No dok su se sa zagrebačkih ulica čuli sve jači zvukovi nezadovoljstva Bandićem, on je postojao politički moćniji. Za to može zahvaliti svom političkom savezniku Andreju Plenkoviću koji umjesto vjerodostojne politike koju je najavljivao u vlastitoj političkoj kampanji sve više "dela" s Bandićem. I od njega ovisi.

Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti na prvom zasjedanju sabora u ovom sazivu imala je tek jednog saborskog zastupnika, a kojeg je donio upravo Milan Bandić na parlamentarnim izborima, a koalicija u kojoj je izašao na izbore - imala je dva mandata. Danas Bandić, izravno ili neizravno kontrolira čak 11 zastupnika. Bandić je prvo pojačao klub s četiri zastupnika manjina: mađarske Robert Jankovics, romske Veljko Kajtazi, albanske Ermina Lekaj Prljaskaj i češke Vladimir Bilek. Zatim je u njegove redove prešao Ivica Mišić iz stranke Promijenimo Hrvatsku, Zdravko Ronko iz SDP-a te Kažimir Varda iz HSU-a.

Što je ponudio Milanki Opačić? "Buket cvijeća"

"Donio mi je buket cvijeća", rekla je posljednja na listi prebjega u Bandićev klub Milanka Opačić, odgovarajući na pitanje je li još Bandić nešto ponudio za prelazak u svoj klub. Teško da u to danas itko vjeruje.

Uostalom, Bandić ne samo da se nije osvrtao na optužbe o kupovini zastupnika u saboru, već je otvoreno prijetio kupovinom vijećnika u Gradskoj skupštini. Tako je prije mjesec dana "zaprijetio" Tomaševiću iz Zagreb je naš da će do kraja njegova mandata dvoje od četiri zastupnika Kluba zastupnika lijevog bloka prijeći u Klub zastupnika Milana Bandića.

Za njega je to sve normalno. No pitanje je koliko je to sve normalno za DORH?