No u najnovijem komentaru koji je objavljen u Glasu Koncila pod naslovom “MEDIJI U HRVATSKOJ I KRITERIJI PAPE FRANJE Daleko od novinarstva mira” Miklenić se nadmašio u odnosu na svoj standard. Riječ je o deplasiranom moraliziranju glavnog urednika jednog dogmatskog časopisa koji se baš i ne drži osnovnih novinarskih pravila o tome kako su svi ostali mediji u Hrvatskoj grozni, pri čemu se Miklenić poziva na neke izjave pape Franje o medijima i novinarstvu, iako je većina onoga što Miklenić inače zastupa i kako se odnosi prema neistomišljenicima miljama udaljeno od ponašanja pape Franje. 

 

No ono što ovaj Miklenićev komentar čini zanimljivim - to nije uobičajeno licemjerje - sulude su teze koje iznosi u drugom dijelu teksta. Miklenić se obrušava na Slobodnu Dalmaciju, koja je 4. svibnja objavila priču pod naslovom “Nadbiskup Barišić znao je još prije 15 godina što fratar pedofil radi dječacima. Ništa nije poduzeo”. Miklenić, naravno, odmah u tome prepoznaje perfidni napad na Katoličku crkvu te napominje da je taj članak objavljen “smišljeno uoči proslave zaštitnika Splita sv. Dujma”, a onda kreće u žestoku obranu splitskog fratra kojega je više ljudi optužilo za dugogodišnje brutalno seksualno zlostavljanje i pedofiliju. 

 

“U tom tekstu etiketira se neimenovanoga fratra kao pedofila, a da za to u tom tekstu nema navedenoga ama baš ni jednoga stvarnoga povoda. U tekstu je izneseno svjedočanstvo Splićanke I. Š. koja govori o nemoralnom odnosu jednoga fratra s 20-godišnjim mladićem te o njezinu razgovoru s nadbiskupom Barišićem o tom 'slučaju'. Moguće je da ta Splićanka ne zna da se nikakvi erotski ili seksualni odnosi među odraslima ne mogu tretirati kao pedofilija, dakle ni kao ikakav prekršaj pozitivnoga zakona, osim moralnoga, no nema isprike ni za pisca toga članka ni uredništvo lista da navedene nemoralne kontakte toga fratra i 20-godišnjega mladića predstavlja kao pedofilske. Nema opravdanja, osim zle volje, odnosno volje za ocrnjivanjem, pozivati na odgovornost splitskoga nadbiskupa da ništa nije poduzeo protiv fratra koji je moguće teško prekršio moralni zakon, ali se time ni na koji način nije ogriješio o pozitivni zakon”, piše Miklenić.

 

 

Riječ je o nesvakidašnjem zaokretu na hrvatskoj klerikalnoj sceni, na kojoj se godinama širila propaganda o izjednačavanju pedofilije i homoseksualnosti, a sada Miklenić odjednom zapjenjeno piše da se to nikako ne smije činiti. Pritom, naravno, ignorira objavljena svjedočanstva žrtava splitskog pedofilskog fratra o tome kako ih je on počinjao napastovati kao mlade tinejdžere, te se koncentrira na činjenicu da se u članku u Slobodnoj Dalmaciji spominje da je taj fratar imao seksualne odnose s jednim 20-godišnjakom. No iz ostalih je svjedočanstava žrtava pedofilskog fratra jasno da je on sa silovanjima počinjao dok su žrtve bili dječaci te da ih je psihološkim manipulacijama potom godinama držao uz sebe, stilizirajući se u njihova spasitelja u teškim životnim situacijama.

 

Miklenić se onda moralizatorski pita sljedeće: “Prizivaju li to taj novinar i Slobodna Dalmacija osnivanje moralne policije i moralnih sudova koji bi privodili i kažnjavali osobe koje stupe u erotski ili seksualni kontakt izvan braka ili bi privodili i kažnjavali homoseksualne osobe?” 

 

To je doista vrhunac licemjerja, s obzirom na to da je Miklenić pripadnik organizacije čija je ključna djelatnost glumljenje moralne policije, naročito u kontekstu seksa, no kada jednog od svojih treba braniti od optuži za silovanje dječaka, onda Miklenić nema nikakvih problema odjednom zagovarati slobodu erotskog ili seksualnog kontakta izvan braka i zgražati se nad idejom privođenja i kažnjavanja homoseksualnih osoba.

 

 

Ali slijedi još nešto luđe jer u idućoj rečenici Miklenić piše ovo: “Vrlo je neobično da nisu reagirale udruge koje promiču interese homoseksualnih osoba na tu podvalu novinara i Slobodne Dalmacije.” 

 

Miklenić, dakle, zamjera LGBT udrugama što se u priču o pedofilskom fratru iz Splita nisu uključile tako da brane pravo tog fratra na seksualne odnose s 20-godišnjacima. Glas Koncila doslovno nikad nije objavio ništa pozitivno o LGBT aktivizmu u Hrvatskoj niti je ikad dao prostor na svojim stranicama hrvatskim LGBT aktivistima, ali sada je odjednom Miklenić zabrinut i smatra neobičnim što se LGBT udruge nisu uključile u obranu pedofilskog fratra. On smatra da su trebale. 

 

Na samom kraju teksta Miklenić još jednom postavlja pitanje: “Nije li to više nego očit primjer etički apsolutno nedopustivoga ocrnjivanja i fratra i punoljetnoga mladića i splitskoga nadbiskupa?”

 

Odgovor je, usput budi rečeno, ne.

Ono što je etički apsolutno nedopustivo je koristiti svoju poziciju vjerskog autoriteta za silovanje dječaka, kao i kasnije to zataškavati sve dok ne ode u zastaru. No Miklenić je u svojem standardnom stilu počinitelje htio predstaviti kao žrtve, pritom još pokušavajući u najnoviji crkveni pedofilski skandal uvući i LGBT udruge. Ako je i od Glasa Koncila, previše je.