GOTOVO četiri godine nakon početka ruske invazije, Ukrajina se suočava s dvostrukim izazovom: nedostatkom vojnika i sve većim brojem muškaraca koji izbjegavaju vojnu službu. Mnogi vojno sposobni muškarci, u dobi od 25 do 60 godina, prekršili su zakon koji im zabranjuje napuštanje zemlje, dok se drugi skrivaju ili igraju mačke i miša s regrutima.

Zbog svoje jedinstvene geografije i povijesti, Vilkovo, zapuštena ribarska luka na Dunavu, postalo je slika Ukrajine u malom - mjesto iz kojeg su vojno sposobni muškarci gotovo u potpunosti nestali, piše New York Times. "Tko je ostao?", pita se 42-godišnji Ivan, koji je pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti. "Žene, stariji i muškarci koji se trude ne izlaziti bez prijeke potrebe."

Galerija

Bijeg kao jedina opcija

U ovoj regiji, koja je kroz povijest često mijenjala vladare, nacionalni identitet nije duboko ukorijenjen, a entuzijazam za rat je osjetno manji, iako je mnogo muškaraca otišlo na bojište. Blizina Rumunjske, koja se vidi s druge strane Dunava, i Moldavije čini bijeg iznimno primamljivim. Mnogi su muškarci uspjeli pobjeći, no neki su u pokušaju izgubili život ili su uhvaćeni. Okruženo rijekama, močvarama i cestovnim blokadama, Vilkovo je postalo zamka, zbog čega su muškarci uvjereni da je skrivanje kod kuće, u strahu od kucanja na vrata, sigurnija opcija od pokušaja bjega.

Za razliku od muškaraca, žene se u Vilkovu slobodno kreću, a za neke od njih novonastale okolnosti donijele su i svojevrsno oslobođenje, otvarajući im poslove koji su im prije bili nedostupni.

Opasni prijelaz preko Dunava

Potraga za regrutima posebno je intenzivna duž ukrajinskih granica. Vilkovom, koje zbog kanala umjesto ulica ponekad nazivaju i "ukrajinskom Venecijom", patroliraju čamci granične straže. Muškarci su pokušavali prijeći rijeku i domoći se Rumunjske u čamcima, s ronilačkom opremom, pa čak i na improviziranim splavima od plastičnih boca.

Iz Vilkova vodi samo jedna cesta, na kojoj su postavljene blokade granične straže. Dalje, glavna autocesta koja povezuje regiju s ostatkom zemlje prolazi kroz Moldaviju i natrag u Ukrajinu, što znači dodatne granične prijelaze. Postojao je i drugi put prema Odesi, no most na toj cesti oštećen je u ruskom bombardiranju. Iako pomorci smiju napustiti zemlju zbog posla, mnogi se nakon isplovljavanja više ne vraćaju. Njihove obitelji sada ih posjećuju u susjednim zemljama.

Oni koji uspiju zaobići kontrolne točke često napuštaju svoja vozila i pješice bježe kroz šume i polja prema Moldaviji. U bijegu im za visoku cijenu pomažu i kriminalne mreže koje se bave ilegalnim krijumčarenjem ljudi.

Duboki korijeni nepovjerenja

Ukrajinski zapovjednici upozoravaju da je nedostatak vojnika stvorio rupe na prvim crtama bojišnice. Stotine tisuća ukrajinskih vojnika je ubijeno, ranjeno, zarobljeno ili se vode kao nestali. Zbog golemih žrtava, većina Ukrajinaca nema suosjećanja za one koji izbjegavaju službu. Tužiteljstvo je pokrenulo čak 290.000 slučajeva zbog dezerterstva ili samovoljnog napuštanja postrojbe.

No, regija poznata kao Južna Besarabija, kojoj pripada i Vilkovo, ima drugačiju priču. Većina stanovništva govori ruski i potomci su "starovjeraca" koji su prije više stoljeća pobjegli od progona Ruske pravoslavne crkve. Od 1812. godine, ovo područje bilo je pod vlašću Osmanskog Carstva, Rusije, Moldavije, Rumunjske, Njemačke i Sovjetskog Saveza, prije nego što je konačno postalo dio Ukrajine. Ta burna povijest ostavila je dubok trag na stav stanovnika prema vlasti, objašnjava povjesničar Volodimir Poltorak.

"Svaki oblik vlasti dočekan je s nepovjerenjem", rekao je. "Na neki način, oni su anarhisti."

Novi život u gradu bez muškaraca

Od gotovo 8.000 stanovnika koliko je Vilkovo imalo prije početka rata, ostalo je tek oko 5.000, iako je točnu brojku teško procijeniti jer se mnogi skrivaju. Svi poznaju nekoga tko je otišao.

"Stvarno mi nedostaje", kaže 55-godišnja Halyna Silarina o prijatelju pomorcu koji je otišao na početku rata. Njezin suprug, 61-godišnji Anatolij Silarin, nazdravlja povratku starih vremena. "Možda je ovo mjesto nekada bilo Venecija", kaže. "Sada tko zna što je."

"Svijet se potpuno smanjio", rekao je jedan stanovnik koji se bliži šezdesetoj, ali i dalje podliježe mobilizaciji. Zatražio je anonimnost kako bi izbjegao novačenje. Procjenjuje da otprilike polovica preostalih vojno sposobnih muškaraca uopće ne napušta svoje domove.