MAKSIM Butkevič, bivši ukrajinski novinar i aktivist za ljudska prava, doživio je brutalna zlostavljanja nakon što je 2022. godine zarobljen u prvim mjesecima ruske invazije na Ukrajinu, piše Guardian. Prvo je, s drugim vojnicima koji su upali u zasjedu na istočnoj bojišnici, bio pretučen i opljačkan, no to je bio tek početak.

Uslijedile su ozbiljne batine, mučenja, prijetnje smaknućem i seksualno nasilje, sve s ciljem da ga se prisili na priznanje izmišljenog zločina. Njegovo svjedočanstvo dodatno potvrđuje brojne izvještaje o sistematskom zlostavljanju ukrajinskih zarobljenika kroz namještene procese, pogubljenja na terenu i mučenja.

Unatoč međunarodnoj kampanji kojom se tražilo pošteno postupanje prema njemu i oslobađanje, Butkevič je odveden s vezanim rukama i nogama u nedovršenu zgradu izvan okupiranog Luhanska, gdje su zarobljenici prvi put susreli brutalnost koja će im postati svakodnevica.

"Iznenadilo ih je što sam ostao pri svome"

"Jedan je časnik bio posebno odvratan, provocirao nas je i pokušavao pokazati da je pametniji od običnih vojnika. Pitao je tko je oženjen, dok smo klečali pred njim. Kad su mu neki rekli da su im žene u Poljskoj i Njemačkoj, počeo je uz bolesne detalje pričati što im žene navodno tamo rade. Pomislio sam: Ovaj čovjek ima ozbiljne psihičke probleme", rekao je Butkevič.

Sljedećeg jutra zarobljenike su pokazali skupini ruskih zapovjednika i propagandista, navodno kako bi ih snimili i prikazali da se s njima postupa dobro. "Bili su posebno znatiželjni prema meni jer sam bio jedini časnik", rekao je. Kad su ga upozorili da će provjeriti njegovu prošlost, priznao je da je bio novinar i aktivist.

Uslijedio je razgovor u kojem su ruski vojnici inzistirali da Ukrajinci invaziju nazivaju ratom, a Butkevič im je rekao da ga zanima samo ljudska cijena svega što Rusija radi. "Iznenadilo ih je što sam ostao pri svome, iako se nisam svađao", rekao je.

Prijetili su mu smaknućem

Zatim je uslijedila prva prijetnja smaknućem. "Rekli su: Ti možda misliš da si ratni zarobljenik. Nisi, dok ne budeš registriran. Za sada si nestao na bojištu. Ako se ne budeš ponašao kako treba, možemo te odvesti u dvorište gdje smo pogubili one koji su se ponašali loše", prisjeća se.

Nekoliko sati kasnije su ga premlatili. "Kad su propagandisti otišli, vratili su se ruski vojnici sa specijalcem. Rekli su mi da trebam reći kako želim da taj vojnik ubija moje suborce. Odgovorio sam: Ništa osobno, ali ne mogu to reći", kaže Butkevič.

Tada su im rekli da će učiti ukrajinsku povijest. Dok je časnik čitao Putinov govor, ukrajinski vojnici su morali ponavljati za njim. "Ako bi netko pogriješio, mene bi tukli drvenim štapom. Počeo sam gubiti svijest, a ruka mi je bila natečena. Kad sam rekao da će mi slomiti rame, on je odgovorio: 'Znam što radim.' Vidjelo se da fizički uživa u tome", prepričava Butkevič.

"Pokušavali su nas obeshrabriti"

Šutirali su ih i udarali, morali su izgovarati parole poput "Slava Rusiji", dok su ih snimali. Potom su ih ugurali u kamion, a Butkevič je izgubio svijest. Kad su napokon stigli u zatvor u Luhansku, dobili su istrošene madrace i ručnike te im je rečeno da se nalaze u istražnom zatvoru.

"U ćeliji je bila jedna slavina za piće i pranje, voda je bila loša. Hranu smo dobivali tri puta dnevno, ali porcije su bile jadne. Ubrzo nas je glad potpuno iscrpila", rekao je. Takvi uvjeti nisu neuobičajeni, procjenjuje se da je i dalje zatočeno između 8 i 10 tisuća Ukrajinaca, a mnogi koji se vrate u razmjenama vidljivo su smršavjeli.

U Luhansku su započela ozbiljna ispitivanja. "Ispitivali su svakoga od nas. Prvih tjedana fokus je bio na vojnoj obavještajnoj vrijednosti, ali to im nismo otkrili. Kasnije su nas pokušavali obeshrabriti", rekao je Butkevič.

Prijetili su im silovanjem elektrošokerom

Zarobljenici su odvedeni u zgradu za koju su vjerovali da pripada ministarstvu državne sigurnosti samoproglašene Luhanske Narodne Republike. Tamo su neki mučeni elektrošokovima. "Meni su samo prijetili, ali drugima su to radili", rekao je.

S vremenom su ga ispitivači sve više ispitivali o njegovom radu za ljudska prava i boravku u Britaniji. Pokušali su ga prisiliti da da intervju međunarodnom mediju i govori o Ukrajini kao nacističkoj zemlji. Upozorili su ga i da ga mogu osuditi kao ratnog zločinca.

Započeo je još brutalniji režim mučenja, stresne poze, udaranje gumenim palicama, prijetnje smaknućem i silovanjem elektrošokerom. Ponudili su mu tri izbora, da potpiše priznanje ratnog zločina i bude brzo razmijenjen, da ga ubiju u pokušaju bijega ili da ga stave u ćeliju s drugim zatvorenicima koji će mu zagorčati život.

"Nisam ni znao što potpisujem"

Na kraju je potpisao priznanje. "Nisam ni znao što sam priznao dok me nisu odveli psihijatru koji me pitao razumijem li za što me terete", kazao je. Kasnije je doznao da je priznao napad na dvije žene, civile u selu u kojem nikad nije bio. Osudili su ga na 13 godina u kaznionici pod strogim režimom.

Opisao je cijeli proces kao kafkijanski, ispunjen apsurdima, od izmišljenih optužbi do činjenice da su svi dokumenti morali biti potpisani te odvjetnika koji je lažno tvrdio da je bio prisutan tijekom ispitivanja. "Shvatio sam da su ruske snage teško granatirale neko selo, a kad su ga zauzeli i našli ranjene civile, optužili su nas, ukrajinske zarobljenike.

To im je idealno, izbjegnu odgovornost i imaju ukrajinske 'ratne zločince' za pokazivanje", izjavio je. U kaznionici pod ruskom kontrolom u Luhansku prisiljavali su ga na rad uz prijetnje batinama. "Vodili su me na sud u Luhansku.

Nije se usudio vjerovati da će biti oslobođen

Tada sam doznao da imam odvjetnika u Moskvi, pravog odvjetnika za ljudska prava. Rekao sam da sam priznanje dao pod mučenjem. Odvjetnik je imao dokaze da sam na dan navodnog zločina bio u Kijevu, no sud to nije zanimalo", rekao je.

Dana 17. listopada prošle godine, nakon više od dvije godine zatočeništva, Butkeviču je na jutarnjem postrojavanju rečeno da pokupi svoje stvari. Nije znao kamo ide i nije se usudio nadati da će biti oslobođen. Odveden je na obližnji aerodrom, gdje su okupili i druge ukrajinske zarobljenike, a potom su ih razmijenili za ruske zarobljenike koje je držala Ukrajina.

"Čak ni Rusi nemaju slobodu"

"Mislim da prije zatočeništva nisam u potpunosti shvaćao koliko ruski kazneni sustav odražava vrijednosti i metode takozvanog ruskog svijeta", rekao je prisjećajući se svega što je prošao. "To nije iznimka. Taj sustav odražava temeljni pogled na ljude kao na potrošni materijal.

Ako se 'ponašaš kako treba', možda ćeš biti pošteđen, ali moraš se pokoriti. Nemaš nikakvu slobodu. Čak su i čuvari govorili isto za svoje civilne živote. To vam daje prilično jasnu sliku onoga što Rusija želi donijeti Ukrajini", zaključio je Butkevič.