JUČER, 19. lipnja, Institute for the Study of War (ISW) u redovnoj dnevnoj analizi događanja u Ukrajini objavio je da bi ukrajinska vojska mogla pauzirati ofenzivu, pozvavši se na izjavu šefa estonske vojnoobavještajne službe, pukovnika Marga Grosberga.

On je na redovnoj novinskoj konferenciji 16. lipnja izjavio da se ne može očekivati da će ukrajinske snage izvesti veću ofenzivu u narednih tjedan dana. Američki Wall Street Journal je 17. lipnja objavio analizu u kojoj se tvrdi da su ukrajinske snage uglavnom obustavile ofenzivna djelovanja dok zapovjednici ne smisle kako dalje.

Iako se ukrajinska glasila vole pozivati na analize ISW-a, taj su dio jučer svi zanemarili. Ni poluslužbeni ukrajinski izvori, koji analiziraju stanje na bojištu mimo službenih izvora, nisu spominjali tvrdnje ISW-a da će ofenziva usporiti ili stati.

Jedini komentar bio je obilazak zapovjednika ukrajinske vojske, generala Valerija Zalužnog, najaktivnijih dijelova bojišta na jugu Ukrajine. Pritom je general Zalužni preko Facebooka poručio da ukrajinska ofenziva ide prema planu.

Ukrajinsko iznenađenje uspjelo je tek djelomično

Ukrajinska proljetna ofenziva započela je 4. lipnja južno od grada Velika Novosilka. General Zalužni nije mogao odabrati udaljeniju točku od Azovskog mora od te pozicije. Time je vjerojatno htio iznenaditi Ruse, koji su očekivali napade na svim drugim pozicijama osim na toj. Iznenađenje je tek djelomično uspjelo jer su ukrajinske snage u dolini rijeke Mokri Jali do sada oslobodile tek četiri sela.

Navodno se vodi žestoka bitka za selo Urožine. A to zapravo znači da vod ukrajinske vojske potpomognut s u pravilu dva tenka napada ruski položaj koji brani desetina.

Borbe se vode i u blizini nekadašnjeg akumulacijskog jezera Kahovka, gdje su ukrajinske snage oslobodile sela Lobkove i Pjatihatki te pokušavaju osloboditi i selo Žerebjanki.

I to bi uglavnom bilo sve od dosadašnjeg dijela ofenzive za koju je predsjednik Zelenski tvrdio da će biti tako snažna da će doći sve do Krima. Kako trenutno stvari stoje, Ukrajinci bi bili presretni da dođu do nekog većeg mjesta, recimo Vasilivke. Ali za sada od toga nema ništa.

Sve je jasnije da nešto nije kako treba

Kako vrijeme prolazi (ofenziva je ušla u treći tjedan), sve je jasnije da nešto nije kako treba, barem ne u odnosu na javno proklamirane želje i ciljeve koji su iznosili najviši politički dužnosnici Ukrajine.

Osim jednog krajnje nepromišljenog napada u kojem je ukrajinski zapovjednik utjerao Leoparde i Bradleyje u minsko polje, ukrajinska vojska ne koristi od Zapada dobivene tenkove i borbena vozila pješaštva u velikom broju.

I postrojbe koje sudjeluju u najintenzivnijim borbama uglavnom ne spadaju u onih devet novoformiranih jurišno-gardijskih brigada. Zbog toga ukrajinski politički vrh uporno tvrdi kako će prava ofenziva tek uslijediti. Hoće li? Ili je general Valerij Zalužni odlučio da prave ofenzive neće ni biti?

Ovo što smo vidjeli do sada više nalikuje na rusku zimsku ofenzivu koja je neslavno propala. Vrlo ograničene snage, koje u pravilu ne prelaze razinu voda (40 ljudi), napadaju točkaste ciljeve (rovove ili mala sela) i ostvaruju "ogromne" napretke od 200 i nešto više metara. To nije ofenziva, naročito ne velika.

Međutim, na taj način general Zalužni smanjuje gubitke, a mediji imaju o čemu pisati. Ofenziva je (kao) krenula, pa je politički obraz predsjednika Zelenskog spašen.

Ukrajini preskloni analitičari uporno tvrde da general Zalužni "oblikuje bojište". Pritom, eto, ne nalaze potrebu da pobliže objasne kako se to "oblikuje bojište" jer ukrajinska vojska trenutno čini sve što bi inače činila da nema ofenzive.

Rusi i Ukrajinci nasumično postavljaju mine

U redu, na nekim mjestima su krenuli čistiti ruska minska polja. Da nema ofenzive, ne bi se trudili oko toga. Vrlo je zanimljivo da u 21. stoljeću i ukrajinska i ruska vojska imaju ogromne probleme s minama iako se nijedna strana ne trudi da ih zakapa, već ih samo siju po zemlji. Obje strane intenzivno koriste sovjetsku minu TM-62, koja nije ni mala (promjer joj je 32 centimetra) ni laka (masa 9 i pol kilograma), pa nije da ju nije moguće otkriti. Povrh toga česti su slučajevi da borbena vozila uđu u vlastita minska polja. S toliko nasumično pobacanih mina nije ni čudno.

Možda general Zalužni oblikuje bojište napadajući ruska skladišta streljiva? Da je prava velika ofenziva na pomolu, Zalužni bi zasigurno onesposobio krimski most i tako presjekao vitalnu opskrbnu rutu ruskih snaga. Nije da nema oružje koje je za to sposobno.

Iako ima više nego dovoljno vremena da se ukrajinska vojska pokrene, ipak sve ukazuje da je glavni zapovjednik ukrajinskih snaga odlučio odsimulirati ofenzivu te svoje najbolje snage sačuvati za neku drugu.

Čekaju li Ukrajinci zimu i duge noći?

Nije tajna da zapadni tenkovi imaju superiorne sustave za usmjeravanje paljbe u odnosu na ruske. Najveća im je prednost bolja mogućnost djelovanja noću. Doduše, to nije neka prednost tijekom proljeća i ljeta, kad je noć kraća od dana. Ali zato zimi, s dugim noćima, maglama i vijavicama, to je nešto sasvim drugo.

Tim prije jer će najesen ukrajinska vojska dobiti američke tenkove Abrams. Najavljena je isporuka 31 primjerka, no činjenica je da Amerikanci obučavaju 50 ukrajinskih posada.

Predsjednik Zelenski, u želji da obodri Ukrajince koji su patili zbog nestanka električne energije i stalnih ruskih napada, najavio je veliku proljetnu protuofenzivu, pa ju je glavni zapovijedajući general Zalužni morao barem odsimulirati, tj. naći način da nešto učini a da ukrajinski gubici ostanu što manji.

Da bi ukrajinska vojska ostvarila imalo opipljivo napredovanje, general Zalužni bi trebao u bitke poslati cijele brigade i riskirati da ostane bez njih. Ostati bez voda ili desetine te pokojeg borbenog vozila pješaštva i tenka puno je bolja opcija. Barem u ovom trenutku.