Ukrajini stižu dva moćna aviona, vrjedniji su od svih F-16. Ovo je prekretnica
TRENUTNI broj žrtava masovnog ruskog napada 8. srpnja veći je od 40 i još će rasti, jer su mnogi od 190 ranjenih u vrlo teškom stanju. Još uvijek nisu ni raščišćene sve ruševine, uz veliku vjerojatnost da pod njima ima dodatnih žrtava. Ovog puta Rusi su gađali isključivo civilne ciljeve. Sirene za uzbunu oglasile su se u Kijevu u 9 sati i 50 minuta, kad su radnici bili na poslu, đaci u školama, a djeca u vrtićima. Taman da ih pogode ruski projektili.
Napad je zapravo započeo u noći sa 7. na 8. srpnja. Prvi udar je bio vrlo mali. Tek četiri krstareća projektila H-101 i dva balistička projektila Iskander-M. Vjerojatno kako bi se stvorio dojam da je to sve i da tog dana više neće biti napada.
A onda je u jutarnjim satima krenuo drugi, znatno veći udar. Uključivao je jedan hipersonični projekti H-47 Kinžal, četiri balistička projektila Iskander-M, jedan hipersonični projektil 3M22 Cirkon, čak 13 krstarećih projektila H-101 i 14 3M-54 Kalibr, dva H-22 te tri H-59/69. Sveukupno je lansirano 38 balističkih i krstarećih projektila.
Po tvrdnjama ukrajinskog ministarstva obrane, proturaketna obrana uspjela je oboriti 30 projektila - jedan H-47 Kinžal, 3 9M723 Iskander-M, 11 H-101, 12 3M-54 Kalibr i 3 H-59/69. Potpuno u skladu s razinom uspješnosti prijašnjih dana. Pa zašto je onda napad bio toliko smrtonosan? Već smo spomenuli - jer je trebao nanijeti što više civilnih žrtava pa su ciljevi ruskih projektila isključivo bili civilni.
Iako ima daleko najbolju proturaketnu obranu, najgore je prošao Kijev, gdje je do sada 31 osoba poginula, uključujući i četvero djece, plus 117 uglavnom vrlo teško ranjenih.
Kako se projektil H-101 probio do bolnice?
Jedan od krstarećih projektila H-101 koji su uspjeli probiti obranu pogodio je najveću dječju bolnicu u Ukrajini, Ohmatdit. Bojna glava mase 450 kilograma doslovno je razorila cijelo bolničko krilo. Na sreću bolesne djece koja su se liječila u Ohmatidti, projektil je pogodio toksikološki odjel na kojem nema bolesnika. Jer da je pogodio bilo koji drugi dio bolnice, broj žrtava, a naročito djece, bio bi nekoliko puta veći.
Kako su ukrajinski proturaketni sustavi uspjeli zaustaviti hipersonični projektil H-47 Kinžal, a nisu relativno spore krstareće projektile H-101? Odgovor je u načinima djelovanja krstarećih projektila i mogućnostima djelovanja protuzračnih raketnih sustava (PRS). Svi Kinžali, bez obzira na brzinu, lete balističkom putanjom. Radari PRS-a ih mogu otkriti i pratiti na dostatno velikoj udaljenosti da proturaketni projektili stignu reagirati. Isto je i s balističkim projektilima Iskander-M.
Način djelovanja krstarećih projektila je temeljno drukčiji. U potencijalnoj zoni djelovanja protivničke protuzračne obrane lete na što manjim visinama kako bi ih PRS-i što kasnije otkrili. Krstareći projektili H-101 mogu letjeti na visinama od 50 pa sve do 30 metara i pritom koristiti prirodne zaklone od radara, kao što su planine i veća brda.
U završnoj fazi leta H-101 leti brzinom od 970 km/h kako bi proturaketnoj obrani ostavio što manje vremena za djelovanje. U tu se računicu mora uključiti ne samo brzina krstarećeg projektila već i brzina projektila koji ga pokušava pogoditi. Najsuvremeniji PRS-i djeluju automatski, bez uplitanja čovjeka, pa im je vrijeme reakcije svedeno na nekoliko sekundi. Projektil PAC 3 sustava Patriot leti brzinom većom od 6000 km/h pa mu isto tako do cilja, bez obzira na udaljenost, treba vrlo malo vremena. Naročito protiv projektila koji se približavaju.
Ukrajinska proturaketna obrana nije potpuno izdržala. To će se promijeniti
Na žalost posada PRS-a, to nisu svi faktori koji utječu na efikasnost njihovih sustava. Još veći faktor je radarski horizont koji nastaje zbog toga što je Zemlja kugla. Radarske zrake se mogu prostirati samo pravocrtno pa nakon nekog vremena zakrivljenost Zemlje stvara tzv. radarski horizont iza kojeg se prostire radarska sjena.
Za radar čija se antena nalazi na, recimo, pet metara visine, radarska sjena za cilj koji leti na 50 metara visine nastaje iza 9.22 kilometra. Čini se puno, no u obzir se mora uzeti i brzina projektila od 970 km/h, što je malo manje od 270 metara u sekundi. Teoretski to znači da PRS ima 34 sekunde da otkrije i obori krstareći projektil. U praksi je to i manje.
Većina nas doživljava Ukrajinu kao ravnicu, no to nije točno. Svaka udolina iza brda višeg od 50 metara može krstarećem projektilu poslužiti kao zaklon od radara. Naravno, tu su i mogućnosti aktivnog ometanja kojima se smanjuje efikasnost motrilačkih radara. U sličnim napadima i Rusija i Ukrajina koristile su aktivno radarsko ometanje da bi krstarećim projektilima omogućile pogotke.
Ovog puta ukrajinska proturaketna obrana nije potpuno izdržala i osam je projektila prošlo kroz nju. Međutim, uskoro će sve biti temeljito drukčije.
Stižu dva leteća radara
Na sreću Ukrajinaca, njihovo ratno zrakoplovstvo će uskoro dobiti efikasno sredstvo za zaustavljanje takvih napada - leteći radar. I to dva. Švedska je prije nekoliko mjeseci službeno potvrdila da će ukrajinsko ratno zrakoplovstvo opskrbiti s dva leteća radara S 100D Argus, poznati i kao ASC890 ili Saab 340 AEW&C.
S obzirom na to da lete na velikim visinama (operativni vrhunac leta Argusa je 7600 metara), radarski horizont se javlja na puno većoj udaljenosti. Povrh toga leteći radari su odlični za otkrivanje malih ciljeva koji lete na vrlo malim visinama. Naročito ako su opremljeni najsuvremenijim AESA radarima. Argus je opremljen radarom PS-890 Erieye AESA SLAR (Side-Looking Airborne Radar). Radi se od dvije radarske antene koje se nalaze na hrptu aviona.
Svaka je dugačka osam metara i široka 60 centimetara. To je dovoljno za smještaj 200 AESA aktivnih modula. Službeno, instrumentalna zona motrenja Erieya je samo 450 km, no mora biti puno veća jer se radi o najsuvremenijem AESA radaru. SAAB tvrdi da cilj veličine lovačkog aviona otkriva na udaljenosti od 350 km, iako se to čini puno preskromno.
U svakom slučaju ukrajinsko ratno zrakoplovstvo će s dva Argusa dobiti mogućnost ranog otkrivanja napada svim oružjima, a naročito krstarećim projektilima koji ciljevima prilaze na vrlo malim visinama. Zahvaljujući ugrađenom sustavu za automatski prijenos podataka Link 16, svi će se podaci o otkrivenim ciljevima u realnom vremenu prenositi u PRS-ove Patriot, Mamba/SAMP/T, IRIS-T, NASAMS, Hawk i ostalima, koji će imati znatno više vremena djelovati.
Naravno, jedini će uvjet biti da je u svakom trenutku u zraku barem jedan Argus. Sa samo dva - to će biti malo teže ostvariti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati