SPEKULACIJE o mogućem silasku li svrgavanju ruskog predsjednika Vladimira Putina s vlasti kruže već mjesecima. Baš kao i one o njegovom zdravlju, zasad nisu ničim potvrđene. Međutim, jedno je sigurno - sedamdesetogodišnjeg Putina će netko morati naslijediti, prije ili kasnije. A doživi li Rusija poraz u Ukrajini, taj bi se proces svakako mogao ubrzati.

Znakovito je da sve više čujemo kritike i nezadovoljstvo načinom na koji Kremlj vodi rat u političkim emisijama ruskih režimskih televizija, kojima je dosad glavna aktivnost bila fantaziranje o brisanju Ukrajine s karte i nuklearnom obračunu sa Zapadom. 

Sad se i Putinovi propagandisti suočavaju s bolnom spoznajom da je Rusija "krivo procijenila svoje snage i već osam mjeseci ne može pobijediti", kako je ovog tjedna u jednoj takvoj emisiji konstatirao analitičar Viktor Olevič.

A iz povijesti je poznato da Rusi svojim vladarima toleriraju gotovo sve osim poraza. Rusko Carstvo se raspalo u revoluciji uslijed poraza u Prvom svjetskom ratu, a Sovjetski Savez dvije godine nakon ponižavajućeg povlačenja iz Afganistana. 

Šef ukrajinske obavještajne službe naveo dva moguća nasljednika

Čečenski vođa i Putinov vazal Ramzan Kadirov sve češće javno kritizira ruski vojni vrh, a osnivač zloglasne plaćeničke kompanije Wagner, Jevgenij Prigožin, navodno je Putinu u lice rekao da loše vodi rat u Ukrajini. Prigožin je taj izvještaj Washington Posta demantirao.

>> Ovo su dva glavna kandidata za Putinovog nasljednika, kaže šef ukrajinskih špijuna

Iako se upravo Prigožin sve češće spominje kao netko tko bi mogao zamijeniti Putina, šef ukrajinske vojne obavještajne službe Kirilo Budanov ovog je tjedna u intervjuu za Ukrajinsku Pravdu iznio druga dva imena kao favorite za Putinovog nasljednika. 

Jedno je Dmitrij Patrušev, 45-godišnji ministar poljoprivrede i sin bivšeg šefa obavještajne službe FSB i aktualnog tajnika ruskog Vijeća sigurnosti, Nikolaja Patruševa. 

Drugi kandidat koji po Budanovu ima ambiciju naslijediti Putina je Sergej Kirijenko. Ovaj 60-godišnji političar, koji je u mladosti bio u Komunističkoj partiji pa u liberalno-konzervativnom Savezu desnih snaga, a od 2008. je neovisan, već je šest godina na poziciji zamjenika šefa ureda predsjedničke administracije. 

Dmitrij Patrušev, ministar poljoprivrede i sin bivšeg šefa FSB-a

"Što se tiče Patruševljevog sina, njega prije svega njegov otac želi vidjeti kao predsjednika. On je najvažnija osoba koja to želi. Ima li Patrušev šanse? Hipotetski, ima. Ali ondje nije sam. I Kirijenko sebe vidi u fotelji", ocijenio je ukrajinski šef vojnih obavještajaca. 

>> Vojska gubi, kaos u mobilizaciji, razdor u Kremlju. Je li Putin pred padom?

Patrušev jedan od najmoćnijih "silovika", odnosno visokorangiranih sigurnosnih dužnosnika u Kremlju, a Putina poznaje još iz vremena kad su oboje služili u sovjetskom KGB-u., tako da je sigurno da njegov sin ima snažno zaleđe. Neki ga zovu i drugim najmoćnijim čovjekom u Kremlju. Stephen Hall, profesor politologije na Sveučilištu u Bathu, rekao je za Newsweek da Kremlj o ovom paru govori "već jako dugo".

Uostalom, Patrušev mlađi sam ima jake reference: prije nego što je postao ministar, bio je član upravnog odbora plinskog giganta Gazprom, prije toga potpredsjednik VTB banke, a diplomirao je na Akademiji FSB-a i doktorirao ekonomiju na Sveučilištu u Sankt-Peterburgu. 

Dmitrij Medvedev "nema šanse"?

Zanimljivo je da je Budanov spomenuo i Dmitrija Medvedeva, zamjenika Patruševa starijeg u Vijeću sigurnosti, koji je usto bivši predsjednik i premijer Rusije, kao još jednog pripadnika Putinovog režima koji želi njegovo mjesto. No Medvedev naprosto "nema šanse", zaključio je Ukrajinac. 

Zaista, teško je ne primijetiti Medvedevljevu dramatičnu metamorfozu od nekadašnjeg pripadnika liberalnog ili tehnokratskog tabora u Kremlju do tvrdokornog nacionalista i ratnog huškača, koji se preko društvenih mreža redovito obrušava na ukrajinske i zapadne čelnike i prijeti im nuklearnim uništenjem - baš kao da se želi pozicionirati kao snažni vođa i branitelj "ruskog svijeta" u slučaju da se mjesto oslobodi. No Budanov, očito, smatra da mu to neće pomoći. 

Baš kao Medvedev, i Kirijenko je prešao dug put od liberalnih početaka do uloge izvršitelja Putinove imperijalističke vizije.

Sergej Kirijenko, zamjenik šefa Putinovog ureda i najmlađi ruski premijer

On je, naime, također bio premijer, i to najmlađi u povijesti Rusije - tadašnji predsjednik Boris Jeljcin imenovao ga je na tu poziciju 1998., kad je ovaj imao 35 godina. Zbog mladosti, a i iznenadnog uspona, dobio je u ruskim medijima, koji su tada bili daleko slobodniji, nadimak "Kinder Surprise". 

Jeljcinu ga je predložio Boris Nemcov, tadašnji zamjenik premijera i zagovornik ekonomske liberalizacije koji je kasnije postao jedan od vodećih Putinovih kritičara. Na kraju je ubijen na mostu preko puta Kremlja 2015., nedugo nakon što je izrazio strah da će ga Putin dati ubiti. 

Kirijenko, Nemcov i Anatolij Čubajs bili su u to vrijeme poznati kao "mladi reformatori". Američki autor David Hoffman u svojoj je knjizi Oligarsi, iz 2002., opisao Kirijenka kao "progresivnog čovjeka, ozbiljna i nezavisna duha" koji je obećao "prijeći bijesnu rijeku kako bi dovršio (liberalne) ekonomske reforme".

Ipak, smijenjen je za manje od pola godine uslijed financijske krize koja je pogodila Rusiju. No upravo za vrijeme njegovog kratkog mandata svoj odlučni uspon na vrh počeo je sam Putin. 

"Putin je imenovan za šefa FSB-a tijekom Kirijenkova vrlo kratkog premijerskog razdoblja iako to nije bila njegova odluka", objasnio je za Telegraph profesor Nikolaj Petrov, viši znanstveni suradnik u londonskom institutu Chatham House. 

Bio je jedan od liberalnih reformatora, uz ubijenog Borisa Nemcova

Za razliku od Nemcova, Kirijenko je ostao blizak Kremlju i nakon promjene vlasti i zaokreta natrag prema autokraciji, pa ga je Putin 2000. postavio za predsjedničkog izaslanika u Federalnom distriktu Volga, a 2005. na čelo državne nuklearne agencije Rosatom, koja se među ostalim bavi i proizvodnjom nuklearnog oružja.

Danas je pak poznat kao svojevrsni arhitekt Putinove ilegalne aneksije ukrajinskih teritorija - konkretno, Hersonske, Zaporiške, Donjecke i Luhanske oblasti. U posljednje vrijeme mogli smo ga vidjeti kako nadzire štetu načinjenu eksplozijom na Krimskom mostu, za koju Rusija krivi ukrajinske tajne službe, ili prije toga u svibnju kako otvara spomenik starici iz okolice Harkiva koja je postala heroina ruske propagande nakon što je dočekala ukrajinske vojnike s crvenom sovjetskom zastavom. Upravo u to vrijeme ruski kolaboracionisti su prvi put najavili provođenje referenduma o pripojenju Rusiji, što su i napravili krajem rujna.

I dok su mnogi ruski dužnosnici vidno zabrinuto slušali Putinov ratoborni govor povodom potpisivanja ilegalne aneksije 30. rujna, Kirijenko je imao smiješak na licu dok je sjedio u prvom redu, piše Telegraph. 

Putinov "vicekralj Donbasa" i arhitekt aneksije

"Kirijenko je bio zadužen za referendume u ovim regijama iako je njima na kraju upravljao FSB", rekla je Tatiana Stanovaja, voditeljica konzultantske ruske tvrtke R. Politik, za ove britanske novine. Zbog svoje uloge u Kremlju je dobio još jedan nadimak - "vicekralj Donbasa", piše neovisni ruski portal (čija redakcija je morala preseliti u Latviju) Meduza. 

Meduza je još 2019. prozvala Kirijenka Putinovim "vrhovnim tehnokratom" koji je u svom mandatu postavio niz "mladih tehnokrata" na guvernerske pozicije diljem zemlje. 

U članku iz lipnja ove godine Meduza piše kako je Kirijenko postao i Putinov čovjek od povjerenja za Donbas i druge okupirane teritorije u Ukrajini, ali i da su njegovi podređeni sad zaduženi za razvijanje "postratnog imidža" Rusije. Ideja je, navodno, predstaviti Rusiju kao "kontinent slobode" za europske konzervativce - onaj koji čuva duh "stare Europe".

Ovaj portal u novom članku također piše kako Kirijenko ima bitnu novu zadaću u Rusiji - nadgleda provođenje obaveznog kolegija, nazvanog Ruska ideologija, koji se od ove godine uvodi na ruskim sveučilištima. Kolegij je razvila organizacija Znanje, kojoj u nadzornom odboru također sjedi Kirijenko. 

Zanimljivo je i da je njegov djed, Jakov Israitel, bio pripadnik zloglasne tajne policije Čeka, a Vladimir Lenjin ga je osobno nagradio ugraviranim pištoljem za odanu službu Komunističkoj partiji. Kirijenko je u mladosti, kako je pisao Irish Times, odbacio očevo židovsko prezime i zamijenio ga majčinim, ukrajinskim. 

Ostaje za vidjeti hoće li mu židovsko i ukrajinsko porijeklo biti prepreka u eventualnom usponu na vlast s obzirom na antiukrajinski šovinizam, ali i antisemitizam koji je od početka rata izražen prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Osim toga, kako napominje prof. Petrov, Kirijenko nema vlastitu bazu, odnosno sljedbu, kao ni utjecaj unutar moćnih ruskih sigurnosnih službi. 

"Sada je jak zbog svoje blizine Putinu, ali Putinovim slabljenjem to bi se moglo promijeniti. On je alat, lojalan alat za svog šefa", zaključio je Petrov.