U JEKU rata u Ukrajini, nastavlja se zamršeni političko-pravosudni "triler" poznat kao "afera Mindič".

Ova afera prerasla je u najveću unutarpolitičku krizu od početka rata. Sam skandal više nije samo uobičajeno pitanje korupcije, nego institucionalni rat između Ureda predsjednika i Neovisnog antikorupcijskog bloka (NABU) koji uživa izravnu potporu Zapada.

Timur Mindič

Afera je dobila ime prema Timuru Mindiču, utjecajnom poduzetniku bliskom ukrajinskom predsjedniku. Nedavno se otkrilo da je NABU prisluškivao Mindičev stan, a kada su ti audiozapisi procurili u javnost, razotkrivena je velika korupcijska mreža u kojoj su ključni ljudi osobe iz najužeg kruga predsjednika Zelenskog.

U sklopu tih otkrića, otkrivena je shema kroz ugovore s državnom energetskom tvrtkom Energoatom. Kroz te ugovore su se isplaćivale razne provizije, a tim novcem je financirana izgradnja luksuznog vikend naselja u blizini Kijeva, koje je navodno namijenjeno samom vrhu vlasti. 

Također, afera je imala i tzv. vojni krak. Dokumentirano je da se vršio izravan pritisak na bivšeg ministra obrane Rustema Umerova da dodijeli višemilijunske državne ugovore tvrtki koja je bila pod navodnom kontrolom Timura Mindiča. Iako se nesumnjivo radi o korupcijskoj aferi, nakon čega su glavni akteri više ili manje smjenjivani i pritvarani, situacija se nije smirila.

Sukobljene strane

Politička arena se podijelila na dva tabora koji koriste obavještajne podatke, ucjene i medije kao oružje protiv druge strane.

Nedavno je "žrtva" tog sukoba bio i Andrij Jermak, čovjek od najvećeg povjerenja ukrajinskog predsjednika. On je označen kao ključna osoba za održavanje predsjednika Zelenskog na vlasti.

NABU ga je službeno optužio za pranje novca te je proveo nekoliko dana u pritvoru. Navodno je ukrajinski predsjednik iza kulisa organizirao prikupljanje višemilijunske jamčevine kako bi se Jermak branio sa slobode. Ipak, Jermak ne može više službeno obavljati svoje dužnosti, a prijeti mu niz novih optužnica.

Sam predsjednik Zelenski nalazi se pod strahovitim pritiskom već nekoliko mjeseci, a odnedavno postoje i ozbiljne sumnje da postoje i neobjavljeni dijelovi snimaka koji sadrže i njegov glas i glas prve dame. Uz njih, najveće ime jest i German Galuščenko, bivši ministar pravosuđa i bivši ministar energetike, koji je uhićen u veljači ove godine u vlaku prema Varšavi dok je pokušavao pobjeći iz zemlje.

Kako je spomenuto, afera Mindič je daleko više od korupcijske priče. Zapadni partneri Ukrajine suočavaju se s pritiskom vlastitog društva zbog slanja velike količine vojne i financijske pomoći Ukrajini, dok tamo bukti korupcija. Jačanje institucije NABU, odnosno uspostavom vanjskog nadzora nad ukrajinskim pravosuđem iz perspektive Zapada jest savršena poluga za kontrolu. Dodatno, unutar Ukrajine se stvorila heterogena skupina koja želi "slomiti" predsjednikovu vertikalu moći.

Tu je, prije svega, tzv. prozapadni blok: nevladine organizacije, mediji i razni operativci unutar SAPO-a i NABU-a. Konačni cilj je suzbijanje korupcije kroz uvođenje zapadne kontrole nad pravosuđem. Druga skupina su opozicijske snage okupljene oko bivšeg predsjednika Petra Porošenka, dok je treća okupljena oko Igora Kolomojskog - oligarha koji je u velikoj mjeri zaslužan za dolazak predsjednika Zelenskog na vlast, a koji se naknadno našao u njegovoj "nemilosti". Upravo iz kruga ljudi oko Kolomojskog su puštene snimke u javnost.

Antikorupcijska tijela

Iako Zapad pokušava uspostaviti kontrolu nad pravosuđem preko NABU-a, konfiguracija struktura unutar NABU-a nije tako homogena. Unutar samih antikorupcijskih tijela postoji raskol.

Šefovi antikorupcijskih tijela su odugovlačili i štitili i samog predsjednika ali i Andrija Jermaka. Zauzvrat, SBU koji je pod kontrolom predsjednika Ukrajine, zaustavio je kaznene progone za veleizdaju onog kadra iz antikorupcijskih tijela koji su imali nekada veze s proruskim zastupnicima.

Ipak, ohrabreni podrškom zapadnih struktura, istražitelji su zaobilaznim putovima puštali snimke u javnost te tako prisilili vodstvo na podizanje optužnica. Ubrzo se počeo u javnost puštati "prljavi veš" kada su se zaposlenici tih tijela počeli javno međusobno optuživati.

Pritisak Zapada

U svemu tome ključni problem Ureda predsjednika je u tome što zapadni partneri o kojima u velikoj mjeri ovisi opstanak Ukrajine su ujedno i glavni sponzori antikorupcijskih agencija, koje su u sukobu s predsjednikom.

Dodatno, jedan od glavnih uvjeta za ulazak u EU jest unutarnja reforma, prema kojoj bi međunarodni stručnjaci dobili pravo veta na izbor sudaca. To je u određenoj mjeri udar u ukrajinski suverenitet, bez obzira na to tko bi bio na vlasti u Kijevu.

S druge strane, logika Zapada da kontrolira tokove novca koji šalje Ukrajini jest opravdana. Tako se dolazi i do točke u kojoj se razlikuju stavovi ukrajinskog i zapadnog vodstva.

Zapadni lideri smatraju da financiranjem Ukrajine pomažu Ukrajini da zadrži neovisnost i pravo na geopolitičko pozicioniranje, dok Kijev smatra da je financiranje Ukrajine obaveza Europe kako bi se "ukrajinskom krvlju" štitila od Rusije. U određenoj mjeri obje su strane u pravu. 

Pregovori

Europa svakako ima dva ključna razloga za financiranje ukrajinske obrane, međutim Europa u pozadini priprema teren za završnicu rata i prve poslijeratne izbore u Ukrajini. Dosad se uvriježilo mišljenje da Europa čeka da se Rusija sama uruši, čak je to bila i neslužbena doktrina europskih zemalja.

Međutim, tu se javlja problem bilateralnog dogovora između američkog i ruskog predsjednika, koji gotovo sigurno ne bi uvažio europske niti ukrajinske prijedloge. Stoga je Europi nasušno potrebno da u geopolitičkim odnosima postane subjekt, a ne samo objekt. U tom smislu, utjecaj Europe na ukrajinske antikorupcijske agencije može poslužiti i kao poluga za prihvaćanje onih uvjeta u pregovorima koje Kijev možda i ne bi htio prihvatiti. 

Dodatno, nije tajna da europski lideri ne vide u ukrajinskom predsjedniku osobu sklonu kompromisu te bi ga vjerojatno zamijenili nekim tko je u tom smislu fleksibilniji. Međutim, izbori unutar Ukrajine neće se moći održati prije nego što se dogovori primirje. Dakle, ukoliko Europa, SAD, Rusija i Ukrajina uspješno dogovore primirje u bilo kojem obliku, izbori su neminovni, u kojima Zelenski sigurno ne bi bio kandidat kojeg bi Zapad podržao.

Predsjednik Zelenski se stoga nalazi pred jednim od najtežih političkih odluka. Ukoliko odobri zakone koji bi omogućili kontrolu zapadnih struktura nad ukrajinskim pravosuđem, sačuvat će financijsku i vojnu pomoć Europe, ali će postati politička figura bez realne moći.

Ako pak odbije, riskira daljnju podršku Zapada, što bi posljedično moglo dovesti do sloma fronte i unutarnjih nemira. S obzirom na to da su istrage u aferi stigle do njega, prostora za manevar i odgađanje gotovo da više i nema.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala