PROCES pokušaja restauracije građanskog ugleda bivšeg premijera Ive Sanadera je u tijeku.

Iako osim hrvatskog pravosuđa i barba Luke nitko u Hrvatskoj ne misli da je Sanader nevin, bivši premijer i predsjednik HDZ-a za svoj povratak na scenu ima, čini se, podršku dvije moćne medijske kuće, Styrije (tj. Večernjeg lista) koja mu objavljuje knjige, i Hanze koja ga je stavila na naslovnicu najnovijeg Globusa s imperativnim naslovom “U veliku koaliciju odmah!”. Ono što je na naslovnici najavljeno kao “intervju s bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a” dobilo je četiri stranice u novinama, od kojih na intervju otpada nešto više od jedne i pol. Naime, bombastično najavljeni intervju sastoji se od pet pitanja na koja je Sanader odgovorio mailom, zapravo većinom promovirajući drugi dio svoje najavljene trilogije Doba politike, koji je naslovljen jednostavno Velika koalicija.

Navodi se kako se cijeli intervju sastoji samo od pet pitanja zbog “inzistiranja sugovornika” te da sve to “govori o njegovom nepovjerenju prema medijima i prema javnosti”. Intervju potpisuje glavni urednik Globusa Zdravko Milinović, koji u predugom uvodu nije osjetio potrebu izraziti nepovjerenje prema Sanaderu, i dalje optuženom za kriminal nevjerojatnih razmjera. 

Od samog teksta intervjua važnije su i više govore fotografije kojima je opremljen. Sanader je snimljen u odlučnim pozama, kako korača prema kameri ili gleda direktno u nju te kako gleda u daljinu, vizionarski. Stari politički lisac, koji je uvijek znao hendlati medije poput ovih koji mu i danas jedu iz ruke, nije pokazao nepovjerenje prema objektivu kamere. Dapače, i dalje je sposoban zauzeti državničku pozu. Slike doista govore tisuću riječi, a sve te riječi sugeriraju da Dr. Ivu treba opet uzeti kao relevantnog društvenog aktera, on se predstavlja kao elder statesman hrvatske politike čija mudrost i savjeti imaju težinu.

A što to Sanader savjetuje? Veliku koaliciju kako bi se u političkom smislu završio Drugi svjetski rat i kako bi se HDZ i SDP zajedničkim snagama uhvatili u koštac s, kako on to kaže, demokalipsom, tj. demografskom apokalipsom. Sanader to argumentira ne baš uvjerljivo, primjerice, obrazlažući kako bi nekakva jedinstvena saborska deklaracija HDZ-a i SDP-a o Drugom svjetskom ratu riješila duboke društvene podjele. Iako bi mnogo vjerojatnije bilo da uopće ne bi, nego bi i kao neuvjerljiva Deklaracija o Domovinskom ratu bila mrtvo slovo na papiru, jer se pogled na povijest ne može propisati deklaracijama. 

I Sanader govori o ZDS-u kao o "starom hrvatskom pozdravu"

Pritom Sanader govori o ZDS-u kao o “starom hrvatskom pozdravu”, koji doduše to više ne može biti “jer je zločinima ustaškog režima zauvijek diskvalificiran”, no problem je što ZDS uopće nije nekakav “stari hrvatski pozdrav”, nego pozdrav koji su izmislile ustaše. O tome postoji konsenzus hrvatske historiografije, od Zlatka Hasanbegovića do Tvrtka Jakovine, što znači da Sanader s tom pričom, vjerojatno nehotice, širi standardnu revizionističku propagandu, da bi je u istoj rečenici odbacio. To je savršen primjer Sanaderova talenta da iskoristi sve moguće u vlastitu korist, kao što se nekoć pozivao na Tuđmana dok je ukidao gospodarski pojas na moru.

Sanader unaprijed polemizira i s kritičarima svoje ideje velike koalicije pa kaže kako zna da će oni reći da “mi nismo Nijemci ili Austrijanci, a ja kažem zašto ne bismo bili kao oni”. Pa možda zato što njihovi predsjednici vlada nisu na suđenju za masovnu pljačku države?

Tragični moment cijele priče sa Sanaderovim knjigama je, pak, taj da se u demokracijama na koje se on poziva, a tu je još i Velika Britanija, bivši istaknuti političari itekako pišu i objavljuju relevantne knjige, što je u Hrvatskoj rijetkost. Uostalom, Sanader je jedan od rijetkih bivših top političara koji je u stanju napisati knjigu koju ima smisla pročitati, neovisno slažete li se s njim ili ne. Bolje je ne pokušati ni zamisliti kako bi izgledala knjiga koju bi napisao kasniji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji jedva sastavlja i suvisle postove na Facebooku.

Sanaderovo lobiranje za veliku koaliciju je jak argument protiv velike koalicije

No sve dok se Sanaderu sudi za kriminal, deplasirano je pokušavati ga pozicionirati kao političkog mudraca koji svojim savjetima pokušava dati smjer naciji. Čak i da na kraju bude oslobođen od svega, jer nije isključeno da će zahvaljujući tempu rada i profesionalnosti hrvatskog pravosuđa svaki slučaj protiv Sanadera otići u zastaru, Sanader je toliko kompromitiran da ga se ne smije rehabilitirati u građanskom smislu jer Hrvatska u kojoj je to moguće tek nema nikakve budućnosti.

Sanaderovo lobiranje za veliku koaliciju ispostavlja se kao jedan od jačih argumenata protiv iste. Koalicija HDZ-a i SDP-a, kojoj je duhovni kum Ivo Sanader, teško da bi Hrvatsku pretvorila u malu Njemačku. U tome bi mnogo više pomoglo da se konačno pravomoćno osudi kriminal koji je Sanader orkestrirao i da se prestane s medijskim pokušajima da ga se rehabilitira u uglednoga građanina.