DOŠLO je do nove eskalacije dugotrajnog sukoba bivšeg predsjednika Petra Porošenka i sadašnjeg predsjednika Volodimira Zelenskog. U političkim krugovima aktivno se šire glasine da Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu (SNBO) želi uvesti sankcije protiv bivšeg predsjednika.

Uvođenje sankcija bivšem predsjedniku?

Za to nema službene potvrde, ali Telegram kanali koji tumače događanja u Uredu predsjednika spominju sankcije. I sami suradnici bivšeg predsjednika daju izjave o ovom pitanju.

Predsjednik Zelenski već dugo ima otvoreno neprijateljski odnos s Porošenkom. Protiv bivšeg predsjednika su i prije invazije podignute optužnice po mnogim člancima Kaznenog zakona, uključujući veleizdaju u jednom slučaju u koji je uključen i Viktor Medvedčuk.

Sukob s Porošenkom

Nakon početka rata oko ovog slučaja protiv bivšeg predsjednika svjedočio je i sam Medvedčuk, koji je istovremeno govorio o svom sudjelovanju s bivšim predsjednikom u shemi prodaje naftovoda Samara-Zapad, koji je bio u državnom vlasništvu.

Sam Porošenko odbacio je sve optužbe i optužio vlasti za politički progon. Bivši predsjednik ipak je ostao na slobodi i sa svojom strankom aktivno sudjelovao u političkim aktivnostima, kritizirajući predsjednika.

Petro Porošenko bi mogao biti optuženik u još jednom slučaju. Kako piše Zakon i biznis, dok je bio ministar vanjskih poslova 2009. godine, Porošenko je, suprotno odluci Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu (SNBO), zadržao rusku crnomorsku flotu na Krimu, nakon što se o tome dogovorio s ministrom Lavrovom u Moskvi.

Veza s Rusijom

Također se navodi da je sudjelovao u izradi Harkivskog sporazuma, koji je produžio boravak ruske flote na Krimu od 2017. do 2042. godine u zamjenu za revidiranu cijenu plina, nazivajući to "umijećem kompromisa". Vjeruje se da je to zbog Porošenkove "ovisnosti" o Rusiji, s kojom je imao posao. Osim toga, spominje se i kupnja Sevastopoljske pomorske tvornice, gdje su popravljani ruski brodovi.

Porošenko je 2009. godine u svojstvu ministra vanjskih poslova bio u svom prvom inozemnom posjetu, gdje se založio za nastavak zakupa ruske flote na Krimu, čime je, kako se smatra, izravno prekršena odluka Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu iz 2008. godine.

Nakon što je Juščenko otišao s vlasti, a s njim i Porošenko, na vlast je došao Janukovič, koji je s tadašnjim predsjednikom Ruske Federacije Dmitrijem Medvedevom potpisao spomenuti sporazum o produženju stacioniranja ruske flote. Rusija je Ukrajini plaćala 100 milijuna dolara godišnje za taj ustupak.

Opozicija predvođena Julijom Timošenko je najavila prosvjede i pokušaj opoziva novoizabranog predsjednika. To se tada nije dogodilo, ali je to bio uvod za ono što se događalo na Majdanu 2013. i 2014. godine.

Čišćenje političkog prostora

Sve u svemu, te optužbe prema bivšem predsjedniku potrebno je tumačiti iz drugog kuta. Naime, sve je glasnija priča o izborima u Ukrajini, koji su odgođeni do daljnjeg zbog rata. Upravo je Porošenkova stranka jedna od najvećih i najglasnijih opozicijskih stranaka u Ukrajini.

S druge strane, Porošenko je, iako optuživan i ranije, dosad prolazio bez ozbiljnih posljedica. Također, politički su on i njegova stranka uspjeli djelovati, koliko je to zbog objektivnih složenih okolnosti to bilo moguće.

Sada se situacija za Porošenka pogoršala iz nekoliko razloga. Prvo, bivši američki predsjednik Joe Biden opstruirao je kazneni progon bivšeg predsjednika. Novi predsjednik Trump neće biti previše zabrinut oko ovog pitanja, pa se vjeruje da će Ured predsjednika imati odriješene ruke.

Drugo, kao što je spomenuto, u vezi sa stalnim govorom o skorom kraju rata, sve češće se govori o izborima. Ono što je bitno reći jest da sam Porošenko nema visok rejting i nije realna ugroza trenutnom predsjedniku. Ali, Porošenko ima veliku stranku s ozbiljnom infrastrukturom te vrlo jasno i argumentirano kritizira trenutnu vlast. 

Privođenje generala kao moguća poruka Zalužnom, kojeg se spominje kao nasljednika Zelenskog

Ako bi takva stranka s takvom infrastrukturom našla pravog kandidata, to bi bilo vrlo ozbiljan konkurent trenutnim vlastima. Prvo ime koje se nameće jest general Valerij Zalužni. Tu dolazimo do drugog političkog fronta.

Nije slučajno da se upravo zbog toga nedavno počelo s privođenjem pojedinih vojnih zapovjednika koji su optuživani da su "loše vodili obranu" ili sl. Time se htjelo dati do znanja svim zapovjednicima, generalima, između ostalog i Zalužnom, da se ne miješaju u političke tokove zemlje. 

Dijelovi vojske kao opozicija u vojsci, ali i društvu

Osim što možda zaista postoje optužbe prema vojnim zapovjednicima koje imaju čvrst temelj, jasno je da se ovdje radi o političkom pritisku na one strukture u vojsci koje bi se htjele politički aktivirati. Odnosno na one dijelove vojske koji su postali opozicija unutar vojske, ali i unutar ukrajinskog društva. 

Treći politički front s kojim se trenutna vlast bori su ostaci "proruskih" stranaka. Tu se prvenstveno misli na bivše članove ukinute Partije regija i oporbene platforme Za život. Ironično, mnogi od njih su osudili rusku invaziju, zauzeli su proukrajinski stav, a neki izravno sudjeluju na ovaj ili onaj način u obrani ukrajinskih gradova.

Bitka za vlast

Međutim, trenutna vlast u Kijevu se boji da bi ta tri elementa (Porošenko, zapovjednici i "proruski" elementi) mogla oformiti zajedničku platformu, kojom bi ugrozili poziciju sadašnjeg predsjednika.

Stoga Kijev aktivno na razne načine pokušava politički utjecati da se te političke struje što je više moguće opstruiraju. Tako se uz rat koji se odvija i vanjskopolitičke napore Kijeva da održi podršku Zapada dodatno otežava politička i društvena situacija u zemlji.