NE VJERUJEM da se u proteklih 35 godina, nakon pada Berlinskog zida, dogodilo išta tako dramatično i uznemirujuće kao očekivanja koja prate pobjedu Donalda Trumpa. Drugi dolazak američkog Mesije, kako ga doživljavaju trumpisti, ali i putinisti u regiji, izazvao je potpuno oprečne reakcije diljem Zapadnog Balkana.

U Beogradu i Banjoj Luci slavilo se s više iskrenog oduševljenja i radosti nego nakon izbornih pobjeda Vučića, Putina i Dodika zajedno. Srpska zaljubljenost u Trumpa ponovno je pomaknula granice logike - koliko se voli Trump, toliko se mrzi Amerika.

Politička očekivanja u tzv. srpskom svijetu dodatno su porasla i zbog predstojećeg pada njemačke vlade, kao završnog čina slabljenja njezine moći i utjecaja, na razini koja nije viđena od njemačkog ujedinjenja devedesetih. Utjecaj te Njemačke, presudan za osamostaljenje Slovenije i Hrvatske, kao i za očuvanje neovisnosti Kosova te cjelovitosti Bosne i Hercegovine do danas, očito rapidno opada.

U Sarajevu i Prištini je pobjeda Trumpa dočekana dijametralno suprotno

Za razliku od Beograda i Banje Luke, Trumpova pobjeda u Sarajevu i Prištini dočekana je s nevjericom i zebnjom. Bilo je stvarno potresno gledati intervju Senada Hadžifejzovića na sarajevskoj televiziji FACE s američkim analitičarem i profesorom Danielom Serwerom, koji desetljećima prati situaciju u regiji, posebno nakon Daytonskog sporazuma.

Serwer je u prvom odgovoru ustvrdio kako se s Trumpovim povratkom "SAD više neće zalagati za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH... Bit će spremniji popustiti željama Beograda i Zagreba." Dodao je i kako "nema sumnje da će podjela Kosova biti jedan od prioriteta jer je Trumpu najvažniji Beograd".

Izbor novog američkog ambasadora u Sarajevu i predstavnika za Zapadni Balkan stvorit će jasniju sliku onoga što čeka Bosnu. U novoj konstelaciji snaga ne bi bilo teško ukloniti visokog predstavnika Christiana Schmidta, čiji se sumnjivi legitimitet održavao isključivo voljom SAD-a. 

Dvojbe oko toga je li za njegovo postavljanje bio dovoljan izbor u Savjetu za implementaciju mira, na čemu inzistiraju Sarajevo i Zapad, ili je pak njegovo imenovanje zahtijevalo potvrdu Vijeća sigurnosti UN-a, kako tvrde Banja Luka i Kremlj, mogle bi biti razriješene ako se SAD iznenada sjeti da prijedlog Vijeća za imenovanje Schmidta, poslan na potvrdu Vijeću sigurnosti u lipnju 2021., nije prihvaćen.

Hoće li Dodik u naletu ljubavi prema Trumpu pristati na ulazak BiH u NATO?

Eventualno uklanjanje visokog predstavnika i zamjena američkog veleposlanika u Sarajevu, koji godinama predstavljaju ključne oslonce za Bošnjake, mogli bi stvoriti plodno tlo za promjenu Daytonskog sporazuma s ciljem stvaranja nove održive zajednice koja bi zamijenila postojeću "kulu od karata".

Ako bi, povrh toga, na mjesto novog američkog izaslanika za Balkan došao Richard Grenell - što nije nemoguće, jer ga Trump prethodnih dana nije imenovao ni na jednu od dvije ključne pozicije na kojima je bio viđen - budućnost BiH bila bi još jasnija.

Veliko je pitanje bi li Dodik u novoj konstelaciji i naletu ljubavi prema Trumpu mogao pristati na ulazak BiH u NATO u zamjenu za transformaciju države u jasnu konfederaciju s tri entiteta, bez visokog predstavnika i stranaca u institucijama.

NATO baza u BiH bi predstavljala jaču garanciju mira nego bilo koji visoki predstavnik

Sasvim sigurno ni Mostar ni Zagreb, kao ni Davor Ivo Stier, izaslanik EU za BiH i Kosovo, ne bi imali ništa protiv takvog raspleta. Jasno je da bi NATO baza u BiH predstavljala daleko snažniju garanciju mira i opstanka države nego bilo koji visoki predstavnik.

Naravno, mnogi će se zapitati što će na to reći Moskva, ali ne treba zaboraviti da će trgovina Trumpa i Putina biti odigrana na mnogo široj platformi nego što je uspostavljanje mira u Ukrajini, osobito kada se dođe do podjele teritorija. Na tom "stolu" će se naći i "Bosna" i "Kosovo". 

I tako smo stigli do Srbije

Beograd se još uvijek trijezni od Trumpove pobjede, pažljivo brojeći je li Vučić na listi telefonskih poziva iz Bijele kuće bio sedmi, deseti ili petnaesti. Srbija očekuje da će pritisak Zapada u vezi sankcija Rusiji potpuno nestati, što bi "odmrznulo" put prema EU, da će se ubrzati prihvatljivo rješenje za Kosovo, kao i da će Republika Srpska biti oslobođena od pritisaka i sankcija.

Ipak, Vučić, političar formiran u miljeu koji živi od problema i hrani se konfliktnim situacijama, istovremeno se nada i strepi od velikih zaokreta i rješenja u režiji hirovitog američkog milijardera i njegovih izaslanika.

Na "ukrajinskom stolu" mogao bi se naći uteg s natpisom "Kosovo"

Na spomenutom "ukrajinskom stolu" uteg s natpisom "Kosovo" mogao bi biti potegnut u teritorijalnim preraspodjelama jer je teško očekivati da Zapad u tom procesu neće trgovati i ruskim priznanjem Kosova. To bi, naravno, uključivalo prethodnu podjelu ili barem čvrstu Zajednicu srpskih općina sa širokom autonomijom.

Ekonomsku perspektivu dodatno opterećuje činjenica da je Njemačka, najveći europski investitor u Srbiji, na pragu recesije. Ako već zatvaraju tvornice automobila kod kuće, zašto ne bi zatvorili one u Srbiji?

Druga velika briga vezana je za Kinu, najvećeg izvaneuropskog investitora u Srbiji. Ako Trump zaista strateški eskalira ekonomski rat SAD-a i EU protiv Kine, Beograd bi u jednom trenutku mogao dobiti poruku o neprihvatljivosti kineskog poslovnog prisustva u Srbiji.

Formiran je "crveni pojas"

Promatrajući regiju nakon američkih izbora 5. studenoga, jasno je da je na karti Europe formiran "crveni pojas" koji obuhvaća države, entitete, pa i stranke i buduće predsjednike. Za sada tu su Slovačka, Mađarska, Srbija, vjerojatno Crna Gora, Republika Srpska i potencijalno Austrija.

Pozicija Hrvatske u tim previranjima oblikovat će se nakon predsjedničkih izbora u prosincu. Razlika između Milanovića i HDZ-ova Primorca sve je veća, a "crveni val" samo će je povećavati. Milanovićev četverogodišnji sukob s Plenkovićem podsjeća na Trumpovu retoriku, dok ulazak Domovinskog pokreta u vladu dodatno učvršćuje Hrvatsku u "crvenom pojasu".

Što je to u ljudskom biću što ga vodi k Trumpiću?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala