CJEPIVO bi bilo ultimativno oružje protiv koronavirusa i najbolji put natrag prema normalnom životu. Dužnosnici poput dr. Anthonyja Faucija, glavnog stručnjaka za infektivne bolesti u Trumpovoj administraciji, procjenjuju da ćemo cjepivo imati za 12 do 18 mjeseci. Mračna istina koja se skriva iza ove ružičaste prognoze je da cjepivo vjerojatno neće biti spremno toliko brzo.

Klinička ispitivanja gotovo nikad ne uspijevaju. Nikad prije nismo imali cjepivo protiv koronavirusa kod ljudi. Naš rekord u razvijanju potpuno novog cjepiva je četiri godine. To je više vremena nego što javnost ili ekonomija mogu tolerirati društvenu distancu, piše The New York Times.

Ali ako je ikad bilo potrebno ubrzati razvoj cjepiva, onda je to danas. The New York Times je pitao razne stručnjake za cjepiva kako skratiti vrijeme potrebno za razvoj cjepiva i dobiti ga za nekoliko mjeseci umjesto za nekoliko godina. Evo kako bismo ipak mogli postići nemoguće.

Pretpostavimo da već razumijemo virus

Obično su istraživačima potrebne godine da osiguraju financiranje, dobiju odobrenja i pomno analiziraju rezultate. Ali ovo nisu obična vremena. Trenutačno se ispituju 254 terapije i 95 cjepiva povezanih s covidom-19.

"Ako želimo cjepivo u roku od 18 mjeseci, jedan od načina da to postignemo je da u utrku pošaljemo što je moguće više konja", rekao je dr. Peter Hotez, dekan Nacionalnog fakulteta tropske medicine Medicinskog fakulteta sveučilišta Baylor.

Unatoč neviđenom pritisku za cjepivom, istraživači upozoravaju da manje od 10 posto lijekova koji uđu u klinička ispitivanja na kraju bude odobreno od strane američke Agencije za hranu i lijekove. Svi drugi lijekovi otpadnu iz raznih razloga. Nisu učinkoviti, nisu bolji od postojećih lijekova ili imaju previše nuspojava.

Srećom, već se započelo s prvom fazom razvoja cjepiva - istraživanjem. Epidemije SARS-a i MERS-a, koje također izazivaju koronavirusi, potaknule su mnoga istraživanja. SARS i SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje covid-19, identični su otprilike 80 posto te oba koriste proteinske bodlje kako bi se uhvatili za specifični receptor u stanicama ljudskih pluća. Ovo pomaže objasniti kako su znanstvenici toliko brzo razvili test za covid-19, piše The New York Times. 

Međutim, postoji i cijena toliko brzog razvoja. Potencijalna cjepiva za covid-19 imaju veću šansu da propadnu zato što se toliko brzo maršira kroz fazu istraživanja, smatra Robert van Exan, stanični biolog koji desetljećima radi u industriji cjepiva. On predviđa da cjepivo nećemo imati prije 2021. ili 2022., i to uz "mnogo optimizma i relativno malo vjerojatnosti". Pa ipak, brze akcije se isplate jer, kako je rekao, možda nam se posreći.

Sljedeći korak u procesu su pretklinički i pripremni radovi, tijekom kojih se tvornica priprema za proizvodnju dovoljno cjepiva za ispitivanja. Istraživači se oslanjaju na temelje iz epidemije SARS-a i MERS-a i mogli bi kroz planiranje proći relativno brzo. Sanofi, francuska biofarmaceutska kompanija, očekuje da će klinička ispitivanja cjepiva za covid-19 početi krajem ove godine i to na temelju rada na cjepivu za SARS. Bude li uspješno, cjepivo bi moglo biti spremno do kraja 2021. godine.

Kretanje kroz ispitivanja "pandemijskom brzinom"

Istraživači u pravilu ne izlažu ljude eksperimentalnim cjepivima dok se ne provedu rigorozne sigurnosne provjere, nastavlja The New York Times. Cjepivo se prvo testira na malim skupinama ljudi - nekoliko desetaka u prvoj fazi, nekoliko stotina u drugoj i nekoliko tisuća u trećoj fazi. Obično između faza prođu mjeseci kako bi istraživači moglo analizirati rezultate i dobiti odobrenja za sljedeću fazu.

"Budemo li radili na konvencionalan način, nema šanse da budemo gotovi u roku od 18 mjeseci", kaže Akiko Iwasaki, profesorica imunobiologije na Medicinskom fakultetu sveučilišta Yale i istraživačica Medicinskog instituta Howard Hughes. Postoje načini da se ovo razdoblje skrati kombiniranjem više faza i testiranjem cjepiva na više ljudi bez toliko čekanja.

Prošli je tjedan američka Nacionalna akademija znanosti pokazala preklapajuću vremensku crtu, opisujući je kao kretanje "pandemijskom brzinom". Ovdje se susreću ubrzavanje istraživanja i nered stvarnog života. Što ako obećavajuće cjepivo zapravo olakša zarazu virusom ili pogorša bolest nakon zaraze? To je bio slučaj s nekoliko lijekova za HIV i cjepiva protiv denga-groznice. Zbog procesa koji se naziva pojačanje uzrokovano cjepivom tijelo reagira neočekivano i bolest postaje još opasnija, piše The New York Times.

Istraživači ne mogu jednostavno zaraziti sudionike ispitivanja koronavirusom i vidjeti kako će se tijelo ponašati. Obično se čeka da dobrovoljci budu zaraženi prirodnim putem. To znači doziranje ljude u područjima koja su najteže pogođena virusom, poput New Yorka, ili cijepljenje članova obitelji zaraženih osoba kako bi se vidjelo hoće li se oni sljedeći zaraziti. Ako pandemija oslabi, ovaj bi korak mogao biti usporen.

"Zato razvoj cjepiva traje toliko dugo, ali radimo na tome da se sve skrati. Nadamo se da će ove rizike biti moguće procijeniti kad se pojave, što je moguće prije", rekla je dr. Iwasaki.

U ovom trenutku se vremenska crta cjepiva počinje razlikovati ovisno o tome o kome se radi i neki bi ljudi mogli biti izostavljeni. Ako se cjepivo pokaže uspješnim u ranim ispitivanjima, regulatorna tijela mogla bi izdati uredbu o hitnom korištenju, kako bi se liječnici, medicinske sestre i drugi ključni djelatnici mogli cijepiti odmah, čak i prije kraja godine.

Istraživači s Oxforda najavili su ovaj tjedan da bi njihovo cjepivo protiv koronavirusa za hitnu uporabu moglo biti spremno do rujna ako se ispitivanja pokažu uspješnima. Dakle, istraživači bi mogli proizvesti održivo cjepivo za 12 do 18 mjeseci, ali to ne znači da ćete ga dobiti vi. Milijuni ljudi mogli bi biti na redu ispred vas. I to samo ako cjepivo prve pronađu Sjedinjene Američke Države. Ako neka druga država, poput Kine, bude prva, ona će prvo cijepiti svoje građane.

Ipak, to ne mora biti nužno loše ako se pokaže da na brzinu dobivena cjepiva uzrokuju neočekivane probleme, nastavlja The New York Times. Tek nakon što stotine i tisuće ljudi budu cijepljene, istraživači mogu spoznati uzrokuje li cjepivo neke probleme. "Svaka nova tehnologija dolazi s krivuljom učenja. Ponekad ta krivulja ima i ljudsku cijenu", kaže dr. Paul Offit, stručnjak za cjepiva iz Dječje bolnice u Philadelphiji.

Odmah započnite pripremati tvornice

Kad jednom budemo imali djelotvorno cjepivo, kompanije će morati proizvoditi milijune, možda i milijarde doza, pored milijuna doza cjepiva protiv zaušnjaka, ospica i drugih bolesti. Radi se o pothvatu gotovo nezamislivih razmjera. Kompanije obično grade nove pogone savršeno prilagođene svakom pojedinačnom cjepivu zato što svako cjepivo zahtijeva različitu opremu. Neka cjepiva protiv gripe proizvode se pomoću kokošjih jaja. Koriste se velika postrojenja u kojima se virus uzgaja i prikuplja. Ostala cjepiva zahtijevaju kace u kojim se virus uzgaja u juhi životinjskih stanica te potom deaktivira i pročišćava.

Ove tvornice slijede stroge smjernice o biološkim pogonima, nastavlja The New York Times, te je za njihovu izgradnju obično potrebno oko pet godina, uz troškove triput veće od troškova konvencionalnih farmaceutskih pogona. Proizvođači će to možda moći ubrzati preuređivanjem postojećih postrojenja usred kliničkih ispitivanja, puno prije nego što konkretno cjepivo bude odobreno.

"Ne može se čekati. Ako se pokaže da cjepivo nije djelotvorno, neće ga distribuirati, ali barem će imati mogućnost proizvodnje ako bude uspješno", objasnila je dr. Iwasaki.

Zaklada Melinde i Billa Gatesa kaže da će izgraditi tvornice za sedam različitih cjepiva.

"Iako ćemo na kraju odabrati najviše dva cjepiva, financirat ćemo tvornice za svih sedam, samo da ne gubimo vrijeme", rekao je Bill Gates u emisiji The Daily Show.

Na kraju će SAD imati sposobnost masovne proizvodnje dva ili tri cjepiva, smatra Vijay Samant, bivši šef proizvodnje cjepiva u farmaceutskoj kompaniji Merck. "Proizvodni zadatak je nepremostiv, noćima ne spavam razmišljajući o tome."

Razmislite samo o jednom naizgled jednostavnom koraku - stavljanju cjepiva u bočice. Proizvođači moraju osigurati milijarde bočica i milijarde čepova za zatvaranje. Sofisticirani strojevi moraju ih puniti vrlo precizno, a svaka bočica mora se pregledati velikom brzinom. Potom se bočice skladište, šalju i puštaju u prodaju pomoću lanca objekata i kamiona u kojima se može kontrolirati temperatura. U svakoj od tih faza proizvođači su već poduzeli korake kako bi zadovoljili postojeću potražnju, ističe Samant za The New York Times.

Radi se o uskom grlu sličnom onome koje je uzrokovalo nestašicu respiratora, maski i ostale osobne zaštitne opreme kad se covid-19 pojavio. 

Razgovara li se dovoljno dugo o cjepivu, nova vrsta, nazvana Messenger RNK (ili mRNK), neizbježno će se nametnuti kao tema. Postoji nada da bi se takvo cjepivo moglo proizvesti u rekordnom roku. Bill Gates čak je u časopisu Times mRNK uvrstio na popis šest inovacija koje bi mogle promijeniti svijet. Radi li se o čudu koje iščekujemo?

Umjesto ubrizgavanja specifičnih antigena bolesti koji stimuliraju proizvodnju protutijela, cjepivo mRNK tijelu daje instrukcije kako da samo stvori te antigene. Budući da cjepiva mRNK ne treba uzgajati u velikim količinama i potom pročišćavati, moguće ih je proizvesti puno brže. To bi moglo promijeniti tijek borbe protiv covida-19, ističe The New York Times.

"S druge strane, nitko još nije stvorio cjepivo RNK za ljude", kaže dr. Van Exan.

Istraživači su proveli desetke testova u nadi da će to promijeniti, a među njima je i ispitivanje farmaceutske kompanije Moderne. Uz potporu investitora i državnih fondova od 483 milijuna dolara Moderna je već došla do cjepiva mRNK za covid-19. Ove godine počet će prva faza ispitivanja, a kompanija kaže kako bi cjepivo za izložene medicinske djelatnike moglo biti spremno krajem godine.

"Može li to funkcionirati? Da, može. Ali što se tiče vjerojatnosti uspjeha, naši podaci pokazuju da je vjerojatnost odobravanja niža i da će testovi trajati dulje", rekao je za The New York Times dr. Fred Ledley, profesor prirodne biologije i primijenjenih znanosti na sveučilištu Bentley. Ova je tehnologija stara desetljećima, no mRNK nije posebno stabilan i unutar tijela se može raspasti.

"U ovom trenutku mogu se nadati da će bilo što biti djelotvorno. Bit će sjajno ako bude uspješno, ali zasad to jednostavno ne znamo", smatra dr. Iwasaki.

Fiksacija na mRNK pokazuje privlačnost novih i neispitanih tretmana tijekom medicinske krize. Dok smo suočeni s nezadovoljavajućom realnošću da našem standardnom arsenalu trebaju godine da bi napredovao, mRNK nudi primamljivu priču pomiješanu s nadom i misterijom. No ovaj je pristup rizičniji od ostalih etabliranih pristupa.

Ubrzati odobrenje regulatornih tijela

Zamislite da dođe i taj sudbonosni dan. Znanstvenici su stvorili uspješno cjepivo. Proizvedene su velike količine. Ljudi umiru. Ekonomija se urušava. Vrijeme je za cijepljenje ljudi. Međutim, savezna vlada prvo želi zaviriti i vidjeti o čemu se radi.

To može izgledati kao birokratska noćna mora, kao pečatiranje koje može odnijeti ljudske živote. Među istraživačima čak postoji žalopojka da na svakog znanstvenika zaposlenog u Agenciji za hranu i lijekove postoje tri pravnika. I jedino do čega im je stalo je pravna odgovornost, piše The New York Times.

Ipak, odobrenja Agencije za hranu i lijekove nisu puka formalnost. Odobrenja se obično čekaju godinu dana, tijekom kojih znanstvenici i savjetodavni odbori pregledavaju studije kako bi bili sigurni da je cjepivo sigurno i učinkovito onoliko koliko tvrdi proizvođač.

Iako se neki koraci u razvoju cjepiva mogu ubrzati ili potpuno preskočiti, odobrenja nisu među njima. Postoje strašne priče iz prošlosti o cjepivima koja nisu pravilno ispitana. Na primjer, tijekom pedesetih godina u samo nekoliko sati odobrena je loše proizvedena serija cjepiva protiv dječje paralize. Sadržavala je verziju virusa koji nije bio sasvim mrtav pa su cijepljene osobe mogle oboljeti. Nekoliko djece je umrlo.

Kad bi se takav scenarij dogodio s covidom-19, moglo bi to biti pogubno jer antivakserski pokret i online teoretičari zavjere jedva čekaju narušiti javnozdravstveni odgovor. Iako će Agencija za hranu i lijekove ubrzati svoje postupke, treba očekivati da će proći mjeseci prije nego što odobri cjepivo za masovnu javnu uporabu.

U ovom trenutku možemo se zapitati zašto su svi istraživački timovi iznosili toliko optimistične prognoze kad su mnogi stručnjaci skeptični oko roka od 18 mjeseci? Možda zato što ih ne osluškuje samo javnost nego i investitori, ukazuje The New York Times.

"Biotehnološke kompanije šalju sve te objave za medije. Treba samo prepoznati da to pišu za svoje dioničare, a ne zbog potreba javnog zdravstva", objašnjava dr. Hotez.

Što ako potraje dulje nego što predviđaju i pesimisti?

Covid-19 živi u sjeni najstrašnijeg virusa s kojim smo se ikad suočili - HIV-a. Evo gdje smo nakon 40 godina borbe s HIV-om - u trećoj fazi kliničkih ispitivanja; jedno cjepivo zapravo pogoršava bolest, a drugo je uspješno u samo 30 posto slučajeva.

GRAF Broj smrtnih slučajeva po godinama

Istraživači kažu da uspješno cjepivo protiv HIV-a ne očekuju sve do 2030. godine ili i kasnije, što znači da će vremenska crta potrajati oko 50 godina. To s covidom-19 vjerojatno neće biti slučaj jer, za razliku od HIV-a, vjerojatno ne mutira značajno i postoji unutar poznate obitelji respiratornih virusa. Pa ipak, bilo kakvu odgodu bilo bi teško podnijeti.

Ali povijest HIV-a nudi tračak nade da se život može nastaviti i bez cjepiva. Istraživači su razvili cijeli niz antiviralnih lijekova koji smanjuju stopu smrtnosti i poboljšavaju zdravstvene ishode za ljude koji žive s AIDS-om. Današnji lijekovi mogu smanjiti virusni teret kod HIV-pozitivne osobe tako da se virus ne može prenositi seksualnim odnosom.

Terapeutski lijekovi, a ne cjepiva, možda bi mogli promijeniti i borbu protiv covida-19. Svjetska zdravstvena organizacija započela je u ožujku globalnu potragu za lijekovima protiv covida-19. Budu li uspješni, ti lijekovi mogu smanjiti broj bolničkih dana i pomoći ljudima da se brže oporave kod kuće. Tako se sužava prostor za infekcije i manje ljudi obolijeva.

Kombiniranjem rigoroznog testiranja i praćenja kontakata, pri čemu se zaražene osobe identificiraju te šalju u karantenu, kao i njihovi posljednji kontakti, budućnost počinje izgledati malo svjetlije. Trenutačno SAD provodi manje od polovice potrebnih testova i potrebno mu je regrutirati više od 300.000 tragača za kontaktima. Ali druge zemlje počele su se otvarati slijedeći upravo ove korake, ističe The New York Times.

Ako se sve to poklopi, život bi se u normalu mogao vratiti mnogo prije nego što cjepivo bude spremno za ubrizgavanje u naše žile.