JEDAN od najtvrdokornijih mitova u britanskom javnom životu jest onaj da kriminal izmiče kontroli. Napadi nožem, bande i tučnjave koje se prenose na TikToku stvaraju živopisnu sliku, potkrijepljenu bezbrojnim anegdotama. Ipak, podaci otkrivaju drugačiju priču, a najupečatljiviji su oni o broju ubojstava u Londonu, piše na Substacku politički novinar Fraser Nelson, bivši urednik magazina The Spectator.

Prema mjesečnim statistikama, koje se vode od 2003. godine, broj ubojstava u glavnom gradu pao je na najnižu razinu ikad zabilježenu. To sugerira da London možda proživljava najsigurnije razdoblje u posljednjih trideset, četrdeset, a možda i više godina.

Međutim, dokazati ovu tvrdnju teže je nego što zvuči. Riječ je o svojevrsnom statističkom "hladnom slučaju" koji se proteže kroz slojeve birokracije, promjene administrativnih granica i različite definicije onoga što se uopće smatra ubojstvom.

Pad za više od polovice od 2003.

Moderna serija podataka započinje u prosincu 2003. godine, kada je London u prethodnih 12 mjeseci zabilježio 216 ubojstava. Danas je taj godišnji zbroj pao na manje od 90. To je pad za više od polovice, unatoč činjenici da je populacija Londona u međuvremenu porasla za gotovo dva milijuna.

No, reći da je brojka "najniža otkad postoje zapisi" nije potpuna istina, jer podaci iz 2003. nisu početak priče, već samo točka od koje postoje digitalne tablice. Pravo pitanje je: najniže od kada?

Trag vodi do kutija u Nacionalnom arhivu s oznakom MEPO 20, koje sadrže registre ubojstava i nasilnih smrti Metropolitanske policije od 1891. do 1966. godine. Priča o podacima, dakle, odvijala bi se u tri faze: ručno pisani registri od 1891. do 1966., tiskani godišnjaci od 1967. do 1989. te digitalni zapisi od 1990. do danas.

Problem s definicijama

Problem predstavlja i sama definicija Londona. Područje Metropolitanske policije nije isto što i Veliki London, jer su granice policije fiksirane još u viktorijansko doba. Također, "ubojstvo s predumišljajem" nije isto što i "ubojstvo" (homicide), koje uključuje i ubojstvo iz nehata te čedomorstvo.

Čak je i godina brojanja važna - policija je desetljećima koristila kalendarske godine, a zatim se prebacila na fiskalne. Sve to čini podatke o londonskim ubojstvima više nalik arheološkom nalazištu nego urednoj Excel tablici.

Što nam podaci otkrivaju

Broj ubojstava u Londonu rastao je tijekom poslijeratnih desetljeća i dosegnuo vrhunac početkom 2000-ih. Od tada, unatoč povremenim skokovima, bilježi se oštar pad.

Danas, 2025. godine, godišnji zbroj ponovno je pao ispod 100. To se poklapa s podacima o napadima nožem, koji se mogu pratiti putem bolničkih podataka Nacionalne zdravstvene službe (NHS). Ti podaci, koji se smatraju pouzdanijima od policijskih prijava, također pokazuju oštar pad od vrhunca 2018. godine.

Nelson u svojoj analizi navodi da su razlozi za pad složeni. Djelomično je to zasluga policije koja se fokusirala na žarišne točke i korištenje novih tehnologija. Napredak u medicini znači da žrtve danas preživljavaju ozljede koje bi nekoć bile smrtonosne. Promijenila se i demografija, a forenzika je postala toliko napredna da se s ubojstvom danas mnogo teže izvući.