NOVA studija sugerira da bi NASA-ina sonda Dragonfly, prilikom prelijetanja jezera na Saturnovom mjesecu Titanu, mogla otkriti nešto nevjerojatno: pjenušave strukture koje podsjećaju na prve oblike života na Zemlji. Titan je, unatoč ledenom okruženju, u nekim pogledima iznenađujuće sličan našem planetu. Njegova je površina prekrivena golemim jezerima i morima, no umjesto vode, ona su ispunjena tekućim ugljikovodicima poput metana i etana.

Poput vodenog ciklusa na Zemlji, ove tekućine isparavaju, formiraju oblake i vraćaju se na površinu kao kiša, stvarajući dinamičan sustav koji bi mogao biti ključan za nastanak života.

Recept za prastaničnu juhu

Znanstvenici u novoj studiji, objavljenoj u časopisu International Journal of Astrobiology, istražuju mogućnost formiranja proto-staničnih struktura zvanih vezikule. Riječ je o jednostavnim mjehurićima koji se sastoje od membrane što okružuje tekućinu u unutrašnjosti, vrlo slično biološkim stanicama. Njihovo postojanje ukazalo bi na porast reda i složenosti, što su nužni uvjeti za nastanak života.

Prema teoriji, proces započinje metanskom kišom koja iz atmosfere donosi posebne molekule, nazvane amfifili, na površinu jezera. Te se molekule zatim nakupljaju i stvaraju tanak sloj na površini. Kada nove kišne kapi udare u taj sloj, one stvaraju prskanje, a kapljice koje se odbiju u zrak bivaju obložene tim slojem. Ponovnim padom u jezero, kapljice dobivaju i drugi sloj, stvarajući stabilnu dvoslojnu membranu, ključnu komponentu biološke stanice.

Evolucija na djelu?

Jednom formirane, ove dvoslojne vezikule suočavaju se s procesom koji podsjeća na prirodnu selekciju. Prema teoriji, s vremenom bi se nakupljale samo najstabilnije vezikule, dok bi one manje stabilne propadale. Takav proces selekcije, objašnjavaju znanstvenici, predstavlja temeljni evolucijski korak prema sve većoj složenosti i funkcionalnosti.

Ako se ovaj proces zaista događa na Titanu, to bi imalo ogromne implikacije na naše razumijevanje kako život može nastati iz nežive tvari.

Što donosi budućnost

Kako bi potvrdili ovu hipotezu, znanstvenici bi mogli koristiti lasere i spektroskopiju za traženje amfifila u Titanovoj atmosferi. Nažalost, NASA-ina nadolazeća misija Dragonfly neće nositi instrumente za izravnu detekciju ovih vezikula.

Ipak, sonda, koja bi na Titan trebala stići 2034. godine, provest će detaljnu kemijsku analizu površine. Njezini podaci mogli bi otkriti postoje li uvjeti za složene kemijske procese i tako nam pomoći u odgovoru na jedno od najvećih pitanja: je li život u svemiru česta pojava ili je Zemlja samo sretna iznimka.