U IZVJEŠĆU UN-ovog ureda države su podijeljene u tri kategorije - one u kojima se organizirano trguje ljudima, tranzitne države i države u koje prispjevaju ljudi kojima se trguje.

U sve tri kategorije Hrvatska je u srednjoj skupini, odnosno između zemalja s visokim i niskim intenzitetom raširenosti te vrste kriminala.

Na europskom kontinentu vrlo visoki stupanj organizirane kriminalne trgovine ljudima zabilježen je u Albaniji, Bjelorusiji, Bugarskoj, Litvi, Moldavija, Rumunjskoj, Rusiji i Ukrajini.

Visoki stupanj zabilježen je u Armeniji, Češkoj, Estoniji, Gruziji, Mađarskoj, Latviji, Poljskoj i Slovačkoj.

U zemlje s vrlo visokim tranzitom spadaju Albanija, Bugarska, Mađarska, Italija i Poljska, a s visokim Belgija, BiH, Republika Češka, Francuska, Njemačka, Grčka, Kosovo, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Slovačka, Makedonija, Turska i Ukrajina.

Ljudsko roblje kojim se trguje dospijeva najčešće, barem kad je o Europi riječ, u Belgiju, Njemačku, Grčku, Italiju, Nizozemsku i Tursku.

Sramotno je da na pragu 21. stoljeća u svijetu još uvijek postoji trgovina ljudima, odnosno ropstvo, zapisao je u Izvješću iz travnja 2006. izvršni direktor Ureda UN-a za drogu i kriminal Antonio Maria Costa, ustvrdivši da je trafficking postao globalni problem koji iziskuje globalnu akciju.

Upozorio je i na činjenicu da se uglavnom trguje ženama i djecom, te da su seksualno iskorištavanje i robovski rad glavna obilježja ilegalne trgovine ljudima.