NOVO istraživanje, objavljeno uoči početka UN-ova samita o bioraznolikosti u Armeniji, pokazuje da je većina europskih vrsta divljih pčela i otprilike polovica vrsta osolikih muha u proteklom stoljeću zabilježila pad. Podaci prikupljeni od 1921. godine otkrivaju da se broj pčelinjih vrsta smanjuje u svim dijelovima Europe osim u alpskoj regiji, piše The Guardian.

U atlantskim i kontinentalnim regijama raznolikost pčela i osolikih muha u stalnom je padu, dok su u drugim područjima zabilježeni mješoviti ili pozitivni trendovi. Analiza obuhvaća 88 % vrsta pčela i osolikih muha na kontinentu. Znanstvenici navode da se zajednice oprašivača mijenjaju zbog postupnog gubitka osjetljivih vrsta i jačanja malobrojnih otpornih vrsta.

Upozorili su da bi se, ako se trendovi nastave, mogli dogoditi "dublji funkcionalni poremećaji". Oprašivanje koje obavljaju životinje ključno je za gotovo 90 % divljih cvjetnica i više od tri četvrtine glavnih poljoprivrednih kultura.

Iz UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) upozoravaju da smanjenje broja oprašivača uzrokuje niz posljedica koje ugrožavaju divlje životinje i smanjuju otpornost ekosustava na klimatske promjene i druge pritiske iz okoliša.

Prilika za djelovanje prije daljnjih gubitaka

Carlos Martínez-Núñez, ekolog sa Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća i glavni autor studije, rekao je da nalazi pokazuju kako gubitak bioraznolikosti može biti prikriven naizgled stabilnim brojem vrsta. "Ovo je ključna prilika da djelujemo prije nego što dođe do daljnjih gubitaka", istaknuo je.

"Činjenica da se broj nekih vrsta danas povećava ne znači da će one ostati pobjednici u uvjetima sve intenzivnijih klimatskih promjena i gubitka staništa", zaključio je Martínez-Núñez.

Nalazi studije objavljeni su u trenutku okupljanja diplomata u Erevanu na 17. UN-ovoj konferenciji o bioraznolikosti. Glavne teme samita, poznatog kao Cop17, bit će očuvanje i održivo korištenje prirode te pravedna raspodjela koristi od njezinih genetskih resursa.

Pad potvrđen u cijeloj Europi

Studija je utvrdila da je 91 % vrsta zabilježenih u prošlom stoljeću viđen barem jednom i u razdoblju od 2001. do 2020. godine. To sugerira da je do 9 % vrsta u Europi možda već nestalo, no mnoge od onih koje nisu nedavno zabilježene bile su rijetke i u povijesnim podacima.

Istraživači su zato naveli kako ne očekuju da je već došlo do masovnog izumiranja. Unatoč tome, vjerojatnost pronalaska pojedine vrste na određenom lokalitetu uglavnom se smanjila. Ainhoa Magrach, znanstvenica iz Baskijskog centra za klimatske promjene (BC3) koja nije sudjelovala u istraživanju, kaže da studija "potvrđuje ono na što se dugo sumnjalo: populacije mnogih vrsta oprašivača opadaju, a taj pad ne pogađa sve jednako".

"Dosad je većina dokaza dolazila iz nekoliko zemalja sjeverozapadne Europe, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije i Nizozemske. Ovaj rad pokazuje da se taj obrazac proteže cijelim kontinentom, uz određene regionalne razlike", pojasnila je Magrach.

Glavni uzroci pada i ciljevi samita

Divlje vrste nestaju iznimno brzo jer ljudske aktivnosti uništavaju staništa, uključuju upotrebu pesticida i mijenjaju klimu zagađenjem koje zagrijava planet. Posljedice za čovječanstvo su velike, od prijetnji prehrambenim sustavima do daljnjeg narušavanja klime, no vlade nisu ispunile nijedan UN-ov cilj o zaštiti prirode od uspostave Konvencije o biološkoj raznolikosti 1992. u Riju.

Očekuje se da će se na samitu Cop17 ocjenjivati napredak u ispunjavanju ciljeva za ovo desetljeće. Među njima su zaštita 30 % kopna i mora, reforma ekološki štetnih subvencija vrijednih 500 milijardi dolara i obnova 30 % degradiranih ekosustava na Zemlji.