ZNANSTVENICI su putem analize opeka od gline koje su se koristile prilikom izgradnje drevne mezopotamske civilizacije dobili novi uvid u povijest razvoja našeg planeta, odnosno u promjene aktivnosti njegovog magnetskog polja.

Naime, mezopotamske cigle stare nekih 3000 godina sadrže zrnca željezovog oksida koja ukazuju na fascinantne promjene u magnetskom polju. Pomoću datiranja starosti cigli, možemo bolje razumjeti kako se mijenjalo magnetsko polje našeg planeta, što bi nam moglo pomoći da bolje predvidimo njegovu sadašnju i buduću aktivnost. 

"S obzirom na to da ne sadrže organski materijal, nije baš lako datirati neke od najčešćih kulturnih ostataka, kao što su cigle i keramika. Sada taj proces možemo olakšati datiranjem putem arheomagnetizma", rekao je arheolog Mark Altaweel sa Sveučilišta University College London, a prenosi Science Alert.

Promjene u magnetskom polju

Zemljino magnetsko polje nije statično, već se mijenja tijekom vremena. Stvara ga geodinamo u jezgri planeta, odnosno rotirajući, konvekcijski i električno provodljivi fluid koji pretvara kinetičku energiju u električna i magnetska polja. Promjene u magnetskom polju mogu izazvati vanjski (poput solarnog vjetra) i unutarnji uzroci te se mogu zabilježiti u materijalima na površini.  

Na primjer, u rastaljenoj magmi će se magnetska zrnca poravnati sa Zemljinim magnetskim poljem dok se magma hladi i stvrdnjava u vulkansku stijenu. Znanstvenici mogu koristiti takav materijal kao svojevrstan zapis magnetskog polja. 

Arheolog Matthew Howland s državnog sveučilišta Wichita u SAD-u i njegovi kolege proučavali su mezopotamske cigle u sklopu usavršavanja tehnike arheomagnetizma - proučavanja Zemljinog magnetskog polja kakvo je sačuvano u predmetima koje je napravio čovjek. 

Misteriozni skok u snazi magnetskog polja

Radi se o prilično jednostavnoj metodi. Stručnjaci su tijekom istraživanja analizirali 32 mezopotamske glinene cigle na kojima je utisnuto ime kralja koji je vladao u to vrijeme te tako približno datirali materijal. 

Zatim su pažljivo odrezali maleni komadić svake cigle i pomoću magnetometra mjerili poravnanja mikroskopskih zrnaca željezovog oksida. Ova im je tehnika omogućila rekonstrukciju "ponašanja" planetarnog magnetskog polja tijekom razdoblja od oko 2000 godina - od 3. do 1. tisućljeća prije Krista. 

Nakon toga su svoje rezultate usporedili s drugim rekonstrukcijama magnetskog polja i pomoću svih tih podataka uočili levantsku geomagnetsku anomaliju željeznog doba (LIAA) - misteriozni skok u snazi magnetskog polja koji se dogodio iznad današnjeg Iraka između 1050. i 550. godine prije Krista. 

Dodatno, analiza je otkrila kratke, dramatične fluktuacije tijekom vladavine Nebukadnezara II. između 604. i 562. godine prije Krista, pokazujući da se Zemljino magnetsko polje može značajno promijeniti u kratkim vremenskim razmacima. 

Istraživanje naziva Exploring geomagnetic variations in ancient Mesopotamia: Archaeomagnetic study of inscribed bricks from the 3rd–1st millennia BCE objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.