PROTEKLIH dana su predsjednici Trump i Putin održali prvi službeni razgovor. Razgovarali su, prema pisanjima i izjavama, s velikim uvažavanjem suprotne strane. To je potaknulo različite reakcije, prvenstveno na Zapadu. Prema onome što je dostupno, u razgovoru su otvorena neka pitanja.

Witkoff umjesto Kellogga

Prvo i najvažnije, spominjalo se da je potrebno otvoriti službene pregovore o okončanju rata u Ukrajini. Trump je odredio ljude koji bi trebali voditi službene pregovore u ime SAD-a. Tu su, između ostalih, državni tajnik Marco Rubio, šef CIA-e John Ratcliffe, savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz i, iznenađujuće, posebni predstavnik predsjednika Stephen Witkoff. Pretpostavlja se da bi Witkoff trebao zamijeniti generala Kellogga, koji je postao Trumpov predstavnik za Ukrajinu, ali je iznenađujuće izopćen iz ovog pregovaračkog tima.

Razlog je možda to što u Rusiji, prema pisanju ruskih medija, postoji vrlo negativan stav prema njemu. Smatra ga se dijelom strukture povezane s vojnom industrijom, koja zagovara daljnje naoružavanje Ukrajine. To, naravno, nije potvrđeno, ali se vjeruje da je glavni razlog.

Upravo je Witkoff kao predstavnik za Bliski istok nedavno bio u Moskvi, što je prethodilo razgovoru dva predsjednika. Službeni razlog je bio povratak u SAD Amerikanca Marka Vogela, koji je osuđen u Rusiji, no jasno je da se nije razgovaralo samo o tome.

Spremnost na razgovor

Bilo kako bilo, predsjednik Putin je najavio da je spreman primiti američku delegaciju u Moskvu na pregovore. Također, upućen je poziv i američkom predsjedniku. Izjave obiju strana pokazuju da postoji želja da se okonča rat u Ukrajini. Dodatno, spomenuto je da se američki predsjednik založio za brzi prekid vojnih djelovanja.

To je u skladu s onim što se najavljivalo u predizbornoj kampanji, ali i u raznim verzijama non-paper dokumenata, odnosno nacrtima dokumenata u kojima SAD inzistira na prekidu rata, izborima u Ukrajini i potpisivanju konačnog mirovnog sporazuma. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je u svom komentaru govorio o potrebi uklanjanja "temeljnih uzroka" rata u Ukrajini - traži se garancija da Ukrajina neće ući u NATO.

Preskakanje Kijeva

Zasad su izjave obje strane o razgovoru vrlo pozitivne. Predsjednik Trump je biranim riječima govorio o ruskom kolegi te je vrlo slikovito opisao razgovor. Nakon razgovora je rekao da će nazvati predsjednika Ukrajine te ga obavijestiti o detaljima.

To je u suprotnosti s molbom Zelenskog, koji je više puta pozvao američkog predsjednika da prvo razgovara s njim, pa onda s Putinom. Zelenski je u javnosti spomenuo da ga je Trump obavijestio o razgovoru s Putinom. Sastanak zapadnih partnera je zakazan za danas u Münchenu. Izaslanstvo SAD-a će predvoditi J. D. Vance, koji je se smatra prilično oštrim i nediplomatičnim prema europskim partnerima.

Oštar nastup šefa Pentagona

Kao uvod u to, u Bruxellesu je tzv. Skupina Ramstein započela konferenciju, prvu nakon posljednjih izbora u SAD-u. Predsjedao je britanski ministar obrane, ali najveću buru je izazvala prisutnost šefa Pentagona Hegsetha. On je bio prilično rezolutan i oštar prema Ukrajini i prema zapadnim partnerima. Rekao je da je povratak Ukrajine na granice iz 2014. godine nerealan. Također je spomenuo da ne vjeruje da je članstvo Ukrajine u NATO-u realan ishod i da krvoproliće mora završiti diplomatski.

Osim toga, Hegseth je rezolutno rekao da SAD ni pod kojim uvjetima neće poslati trupe da sudjeluju u mirovnoj misiji u Ukrajini te da, ako se mirovne snage šalju u Ukrajinu, ne bi trebale biti pod okriljem NATO-a. To znači da, ako Ruska Federacija napadne te mirovne snage, članak 5 neće biti aktiviran.

Spomenuto je da europska sigurnost mora biti imperativ za europske članice NATO-a te da se SAD suočava s prijetnjama na vlastitim granicama. SAD, prema Hegsethu, neće više tolerirati nejednak tretman unutar saveza, odnosno ponovila se izjava o povećanju izdvajanja za obranu na 5% BDP-a. Sve ove izjave dodatna su potvrda da SAD teži prebacivanju sigurnosnih problema Europe na europske članice NATO saveza.

Ucjena Kijeva

Ono što je najviše odzvonilo jest svojevrsna ucjena Kijeva. Prema pisanju CNN-a, Hegseth je dao jasno do znanja da bi buduća pomoć Ukrajini mogla ovisiti o njezinoj spremnosti da prisustvuje pregovorima s Rusijom. Spomenuto je da će SAD nastaviti s isporukom onog što je odredila bivša administracija, ali da će buduće financiranje biti dio pregovora. Hegseth neće sudjelovati u pregovorima, ali je dao jasan stav nove američke administracije.

Uskoro pregovori?

Ono što je sada jasno jest da je Trump uspio dobiti, iznuditi načelnu suglasnost predsjednika Ukrajine i predsjednika Rusije za početak pregovora. SAD je, na temelju izjava koje su dostupne javnosti, ponudio Ukrajini nove sporazume o sigurnosnim jamstvima, ali Kijev mora pristati na brzi završetak rata. Odluka bi mogla biti donesena već u Münchenu na spomenutoj konferenciji. 

Kakva će biti sigurnosna jamstva, ostaje vidjeti. Sasvim je sigurno da Ukrajina neće postati članica NATO saveza niti će SAD sudjelovati sa svojim snagama u mirovnoj misiji. Najviše čemu se Kijev može nadati jest nastavak opskrbe oružjem, sudjelovanje u nekim zajedničkim akcijama (ali ne na teritoriju Ukrajine), vojne obuke i sl. To nije ono što je htio, no vrlo će teško odbiti ponudu.

Što se tiče općih uvjeta primirja, oni će u nekoj osnovnoj verziji najvjerojatnije uključivati momentalni prestanak rata i uspostavljanje primirja duž prve crte. To se već jako dugo nagovještava i teško je vjerovati da će prvi korak biti drugačiji. To ne znači kraj rata. Ni Zelenski ni Putin nisu zadovoljni tim rješenjem. Oba imaju svoje uvjete, koji se ne poklapaju s vizijom SAD-a.

Čak i ako i Ukrajina i Rusija naprave kompromis, pristajući na to da ostanu bez dijela svojih uvjeta, ostaje problem Kurska, koji Kijev vidi kao dio teritorija koji može dobro utržiti. Moskva radi unutarnje sigurnosti mora u toj točki ostati rezolutna. Prerizično je za Kremlj da napravi tako nešto. Koncept pokazivanja moći i održavanja unutarnje sigurnosti Rusiji ne dozvoljava trgovinu svojim teritorijem.

Uglavnom, iako se Trump bacio na posao pomiritelja, to neće ići ni glatko ni brzo kako se sada čini. Vidljivo je da postoji i s jedne i s druge zaraćene strane određena volja za zaustavljanjem rata i to je pozitivno, ali postoje i vrlo duboki problemi, koje će tek trebati riješiti. Također, ako se pregovori ne ostvare, lako je moguće da sukob dodatno eskalira.