NAJVAŽNIJI diplomatski događaj prošlog tjedna, NATO summit u Ankari, doveo je do bitnog sastanka između američkog i ukrajinskog predsjednika. Službeni dio summita bio je usmjeren na jačanje kolektivne obrane Saveza i povećanje obrambenih proračuna na prijedlog glavnog tajnika Marka Ruttea.

Međutim, najviše su u javnosti odjeknule izjave američkog predsjednika koji je ponovno aktualizirao pitanje Grenlanda te spominjao ukidanje sankcija Turskoj. Dodatno, najavio je nastavak sukoba s Iranom, što je, na iznenađenje svih prisutnih, podržao i spomenuti glavni tajnik NATO-a. Što se rata u Ukrajini tiče, predsjednik Trump je u već svojoj poznatoj maniri poslao dvije naizgled kontradiktorne poruke.

Prva je poruka kako su Ruska Federacija i predsjednik Putin spremni postići sporazum o okončanju rata s Ukrajinom. S druge strane, objavio je za Kijev važnu vijest - mogućnost Kijevu da dobije licencu za proizvodnju streljiva za sustav Patriot.

Licenca za Patriot

Odluka predsjednika Trumpa prije svega je došla zbog preopterećenja i nedostatka industrijskih kapaciteta SAD-a, što zbog rata u Ukrajini, što zbog rata na Bliskom istoku. Time SAD proširuje proizvodnju, a što omogućuje Ukrajini da dugoročno sama osigura streljivo za protuzračnu obranu, koje joj kritično nedostaje.

Drugo, ovo predsjednik Trump koristi i da umiri domaću javnost. Američkoj javnosti želi se pokazati kako Washington neće više "poklanjati skupo američko oružje", već će teret proizvodnje i financiranja prebaciti na Ukrajinu. I treće, ovo je klasična politika "mrkve i štapa" prema Ruskoj Federaciji.

Kontrolirana eskalacija

SAD po već poznatom obrascu koristi novi moment za "kontroliranu eskalaciju". Sličan scenarij bio je kad su Ukrajini isporučeni HIMARS-i, ATACMS-i, tenkovi Abrams ili avioni F-16. Američka administracija svaki je put najavila Kremlju idući korak, dajući mu vremena da se prilagodi novom momentu. Takav obrazac pokazuje kako SAD nije prestao biti glavni saveznik Ukrajini, a s druge strane ostavlja Moskvi mogućnost djelovanja kroz diplomaciju.

Uz to, pripremom za novi potez pokušava se uspostaviti predvidivost rata kako ne bi došlo do potpune eskalacije. Što se tiče same proizvodnje, Ukrajina u najoptimističnijem scenariju prve rakete može proizvesti tek za nekoliko mjeseci - i to ako se u Ukrajini uspostavi samo proces završnog sklapanja te ako je Ukrajina već krenula s procesima za proizvodnju raketa PAC-3 ili nečeg što bi bilo analogno tome.

Realističniji scenarij je da će biti potrebna najmanje godina dana da se proizvedu prve rakete. Rakete PAC-3 nisu dronovi, radi se o iznimno složenom oružju. Potrebni su specijalizirani strojevi, koje neće biti lako dostaviti, te rigorozne kontrole nad proizvedenim komponentama.

Govor u Ankari i situacija na terenu

Predsjednik Zelenski u Ankari nije održao uvodni govor, a "ukrajinsko pitanje" pomaknuto je s glavne pozornice kako bi se izbjegle tenzije s predsjednikom Trumpom. Predsjednik Zelenski je u svom govoru ponovno istaknuo važnost primanja Ukrajine u NATO te pozvao europske države na izradu vlastitog programa zaštite od udara antibalističkih projektila. To se nije razmatralo u Ankari, ali je time Kijev htio pokazati kako i dalje čvrsto stoji pri svojim uvjetima kada je riječ o mirovnim pregovorima.

Kijevu je ključan moment bila spomenuta legalizacija procesa proizvodnje raketa PAC-3. Iako Ukrajina uspješno pogađa ruski energetski sektor te praktički kontrolira Azovsko more, onemogućavajući ruskim brodovima da se izvuku na čistinu Crnog mora, Ukrajina ima velikih problema s ruskim udarima na istočnom i središnjem dijelu zemlje. Ruske snage nastavile su s napredovanjem na tri pravca: prema Harkivu, Slavjansku i Pavlogradu.

Međutim, ono što je problematičnije od samog napredovanja na terenu jesu udari u pozadini. Ruska vojska koristi dronove i projektile za napade u pozadini. Uglavnom se fokus svodi na logističke centre, benzinske postaje i drugu energetsku infrastrukturu na području između Harkiva, Dnjipra i Zaporožja.

Ruska vojska cilja ukrajinsku logistiku

Uništeni su servisni centri gdje se nalazio veći broj kamiona i transportnih vozila te je uništeno nekoliko lokomotiva. Kamioni, transportna vozila i lokomotive ključni su za ukrajinsku logistiku na tom području. Pogađajući logističke centre i transportna vozila, ruska vojska prilično otežava ukrajinskoj strani dostavu municije, hrane i ostalog na front.

Ruska vojska dramatično je skratila vrijeme od trenutka kada izviđački dron uoči grupiranje kamiona ili lokomotivu do trenutka kada balistički projektil (primjerice Iskander) pogodi tu lokaciju. Razlog tomu jest kronični nedostatak protuzračne obrane. Ukrajinski logistički centri praktički su potpuno nezaštićeni. Stoga, vraćajući se na summit u Ankari, jasno je da je Ukrajini od ključne važnosti osigurati proizvodnju streljiva za sustave protuzračne obrane.

Iako je Ukrajina uspjela nakon četiri godine rata "preseliti" rat na ruski teritorij i time nametnuti Kremlju unutarnji društveni pritisak, situacija na terenu i dalje nije povoljna za Kijev. Ruska vojska ponovno je nametnula dinamiku na prvoj liniji te kroz pozadinske udare uspješno blokira dostavu na front. To stvara asimetrični pritisak koji Ukrajina neće moći izdržati bez protuzračne obrane.

Ukrajina licencom za proizvodnju streljiva za protuzračnu obranu pokušava uspostaviti autonomiju u zaštiti vlastitog neba prije nego što je kombinacija ruske ofenzive i pritiska iz Washingtona prisili na pregovarački stol dok se nalazi u nepovoljnoj poziciji.