JEDAN od strateških i gospodarskih ciljeva Hrvatske je bila izgradnja kvalitetne cestovne infrastrukture. Pred 21. stoljeće je u cijeloj državi bilo manje od 500 kilometara autocesta, a južni dio Hrvatske je bio relativno slabo prometno povezan sa sjevernim. Do kraja 2022. se sagradilo preko 800 kilometara novih autocesta, pa se Hrvatska po tom pitanju približila standardu razvijenih zemalja zapada Europe.

S 1140 km autocesta, od postojećih 1340 km, upravlja državna kompanija Hrvatske autoceste. Poznata je po brojnim skandalima, korupciji, netransparentnom upravljaju i prezaduženosti, u Hrvatskoj i šire. Transparency International je u objavi Izvješća indeksa korupcije 2017. upravo HAC istaknuo kao tipični primjer državne kompanije u Hrvatskoj.

"Jednako tako, pomanjkanje transparentnosti i javne rasprave o ulaganjima vezanim uz velike javne nabave i rad poduzeća u državnom vlasništvu, kao što su Hrvatske autoceste (HAC), nastavljaju skupo koštati porezne obveznike te dodatno pogoršavaju investicijsku klimu u Hrvatskoj i mogućnosti za prevladavanje gospodarske nestabilnosti."

Države Europe masovno uvode vinjete, osim ako im autoceste nisu besplatne. Hrvatska to godinama odbija

Pandan HAC-u u Sloveniji je DARS, ali dvije kompanije osim djelatnosti imaju malo zajedničkog. Iako ni slovenska kompanija nije imuna na korupciju i namještanje natječaja, radi se o rijetkim slučajevima. HAC se, s druge strane, godinama redovito pojavljuje u medijima zbog korupcije, nepotizma, pronevjere i lošeg upravljanja.

Slovenija je vinjete uvela daleke 2008. godine. Isprva se radilo o godišnjima (110 eura za automobile) i mjesečnima (30 eura za automobile), a nakon što ju je Europska komisija prozvala zbog diskriminacije stranih vozača koji samo putuju kroz Sloveniju, uvedena je i tjedna vinjeta (15 eura za automobile).

Nije bila prva zemlja koja je to učinila. Prije nje su isti sustav naplate uvele Austrija, Mađarska, Slovačka, Češka i Rumunjska. Od 15. lipnja ove godine su cijene povećane na 16 (tjedna), 32 (mjesečna) i 117.5 (godišnja) eura, ali DARS i bez toga dobro posluje.

HAC je u procesu uvođenja novog sustava naplate cestarina, ali opet će se raditi o elektroničkom sustavu naplate po prijeđenim kilometrima. Od vinjeta tako HAC bježi već više od 15 godina, iako su odavno uvedene u susjedne Sloveniju i Mađarsku. 2019. ih je uvela i Bugarska, a čak i siromašna Moldavija koristi vinjete još od 2012.

Slovenci s vinjetama puno više zarađuju od HAC-a s "kućicama"

DARS u Sloveniji upravlja sa 623 km autocesta, a prošle godine je od cestarina, tj. vinjeta, ostvario prihode od 480 milijuna eura. HAC upravlja s 1140 km autocesta, na kojima je prošle godine naplatio samo 349 milijuna eura cestarina. Iz toga proizlazi da slovenska kompanija ostvari 770 tisuća eura prihoda od cestarina po kilometru, a HAC 306 tisuća eura.

Temeljem Zakona o cestama je HAC dobio dodatnih 20 milijuna eura iz državnog proračuna, što se odnosi na trošarine koje vozači plaćaju za svaku litru goriva.

Posljednjeg dana 2022. je HAC ukupno dugovao tri milijarde eura (22 milijarde kuna), od čega je 2.27 milijardi eura osigurano državnim jamstvima. Ta razina zaduženosti se održava još od 2010. Slovenski DARS je imao 1.52 milijarde eura duga.

Materijalni troškovi su iznosili 61 milijun eura u DARS-u, a 41 milijun eura u HAC-u. Troškovi plaća i drugih materijalna prava radnika HAC-a su iznosili 69 milijuna eura, a u DARS-u 54 milijuna eura. Unatoč velikoj razlici u plaćama između Slovenije i Hrvatske, HAC troši više jer zapošljava 2647 radnika, a DARS 1256 radnika.

HAC je izdvajao svaku četvrtu kunu samo za plaće

Plaće su slovenskoj kompaniji činile 17 posto operativnih rashoda, a u HAC-u 26.8 posto. Zaokruženo, svaki četvrti euro koji potroši HAC se odnosi na plaće, a svaki šesti euro na plaće potroši slovenski pandan.

Prema financijskom izvješću DARS-a za 2022., prosječna plaća je iznosila 2593 eura bruto. Puno je to više i od prosjeka Slovenije (2024 eura bruto), a kamoli Hrvatske (oko 1380 eura bruto u 2022.). HAC u svojem financijskom izvješću ne daje podatak o prosječnoj plaći, ali navodi da je osnovica za izračun plaće iznosila 3809 kuna u prosincu.

Ono što slovensku kompaniju razlikuje od HAC-a je i struktura obrazovanja zaposlenih. 76 posto radnika u HAC-u je srednje ili niže stručne spreme, a u DARS-u 35 posto.

Trećina radnika HAC-a su blagajnici za naplatu cestarine

Kolektivni ugovor HAC-a dobro štiti zaposlenike. Novi je sklopljen u lipnju prošle godine, a prema njemu se plaće svih zaposlenika korigiraju svaki mjesec za iznos inflacije u Hrvatskoj, tj. sukladno povećanju potrošačkih cijena.

Ide se i korak dalje, pa se i naknada prijevoza radnika korigira na mjesečnoj bazi prema cijeni eurosupera 95 na Ininim crpkama prvoga dana u mjesecu. Tako su radnici HAC-a jedni od rijetkih u Hrvatskoj koji su bili sasvim zaštićeni od udara inflacije.

Plaća se računa prema koeficijentima, podijeljenima u devet grupa. Najmanji koeficijent imaju čistači i domari, 1.70. Računajući s obzirom na osnovicu, to je u prosincu 2022. davalo bruto plaću od 6475 kuna, bez dodataka za prijevoz.

Cestar ima koeficijent 2.05, a time plaću od 7808 kuna bruto bez dodataka. Sektor za održavanje, u kojem je posao cestara ključan za nesmetano funkcioniranje autocesta, ima najviše zaposlenih. U njemu je 1258 radnika.

Drugi najveći sektor je Sektor za naplatu cestarine, u kojem je zaposleno 890 ljudi. To znači da je svaki treći zaposleni u HAC-u (33.6 posto) dio tog sektora. Dok je održavanje autoceste u svakom slučaju ključno, naplata cestarine je sektor koji bi postao nepotreban da su se uvele vinjete, ili bi se bitno smanjio.

Prema kolektivnom ugovoru, posao blagajnika naplate cestarine ima koeficijent 2.60, a time je u prosincu 2022. imao plaću od 9903 kune bruto, bez dodataka. Razlika u plaći od dvije tisuće kuna između blagajnika naplate cestarine i cestara se opravdava većom složenošću poslova blagajnika. Muškarci čine 95 posto radnika u sektoru za održavanje i 65 posto u sektoru za naplatu cestarine.

Iz Kolektivnog ugovora proizlaze i druge pogodnosti za radnike kao što su božićnica, uskrsnica, regres za korištenje godišnjeg odmora, dar za djecu povodom božićnih blagdana, isplata dohotka sukladno Pravilniku o porezu na dohodak uz mjesečnu plaću za lipanj, novčana paušalna naknada za podmirivanje troškova prehrane radnika, plaćeni troškovi prijevoza na posao i s posla, dodatno i dopunsko zdravstveno osiguranje, uplate u lll. Mirovinski stup, jubilarne nagrade itd.

Autocestama u Hrvatskoj se upravlja katastrofalno

Zašto HAC i političari u Hrvatskoj uporno odbijaju uvesti vinjete, iako taj sustav sasvim dobro funkcionira u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Moldaviji, Švicarskoj, Latviji i Litvi, može se samo nagađati. Nikada nisu ponudili racionalno obrazloženje.

Sustav naplate na kućicama poništava pozitivan efekt ulaska u schengensku zonu jer usporava promet na autocestama. Pogotovo to vrijedi za turiste koji dolaze preko Slovenije, a to je većina. Fizička granica je nestala i više ne usporava promet, ali još ostaju granice HAC-a.

Specifičnost autocesta u Hrvatskoj je što ih se plaća bez obzira na to koristi li ih se ili ne. Zakonom o cestama je određeno da se na svaku litru goriva mora dodati iznos trošarine za HAC i HC, koje se tim kompanijama uplaćuju preko državnog proračuna. S obzirom na to, plaćanje HAC-u je u Hrvatskoj nemoguće izbjeći, koristili autoceste ili ne.

Svima je godinama jasno da HAC treba transformirati. Činjenica da četvrtina rashoda otpada na plaće (slovenskom DARS-u samo šestina) ukazuje na točku od koje treba početi. Novi sustav koji uvodi HAC bi prema njihovim navodima trebao eliminirati naplatne kućice, a naplaćivat će se preko ENC-a (također novog) i preko interneta.

Sama činjenica da će se naplaćivati po kilometru, umjesto vremenski kao kod vinjeta, postavlja ograničenje na to koliko će ljudi koristiti autoceste. Time se mobilnost ne ograničava samo građanima nego i turistima, koji bi vjerojatno više koristili autoceste za obilazak više mjesta u Hrvatskoj da ne moraju plaćati svaki put iznova.

Tjedna, mjesečna pa čak i dnevna vinjeta bi bile korisnije Hrvatskoj kao turističkoj državi nego što su Sloveniji jer bi disperzirale turizam na šire područje i povezale obalni turizam s kontinentalnim. Da HAC više cestarine naplati po kilometru autoceste, možda bi povećanje prihoda ostavilo dovoljno prostora da se ukine trošarina na svaku litru goriva koja odlazi HAC-u, ta suluda stvar zbog koje u Hrvatskoj autocestu ne moraš ni vidjeti, ali ćeš je platiti.