MOŽE li jedan kukac preoblikovati povijest? Kraljica stršljena iz vrste Vespa velutina, za koju se vjeruje da je bila pohranjena u kineskoj keramici, mogla bi to potvrditi. Dopremljena je u luku Bordeaux 2004.

Nakon što se već parila s više mužjaka, poletjela je na sunce jugozapadne Francuske i sagradila gnijezdo. Iz tog jednog gnijezda izašlo je do 500 novih matica.

Nekoliko je godina njezino potomstvo potiho napredovalo. Kad su vlasti napokon obratile pozornost na ovog grabežljivog mesojeda, poznatog kao azijski stršljen, bilo je prekasno. Dvadeset godina kasnije, u Francuskoj postoji oko 500.000 gnijezda, a stršljeni kruže Španjolskom, Portugalom, Švicarskom, Italijom, Njemačkom, Belgijom, Nizozemskom i Velikom Britanijom, piše The Guardian.

Do prošlog ljeta viđen je svega nekoliko puta

Otkako se prvi azijski stršljen 2016. pojavio u Tetburyju u Gloucestershireu, kruže horor priče o ovom "ubojici", predatoru koji desetkuje omiljene medonosne pčele i može ugroziti život i zdravlje ljudi. Priče su nedavno dosegle vrhunac. "Mapirane su žarišne točke azijskih stršljena u Velikoj Britaniji", upozorio je Express u utorak.

Svi volimo kvalitetnog negativca, pogotovo onog iz inozemstva. No, je li ovo medijsko pretjerivanje? Koliko je zaista destruktivan ovaj pridošlica? I hoće li ovog ljeta postati stalni britanski stanovnik?

Otkako se udomaćio u Francuskoj, azijski stršljen naišao je na barijeru u obliku La Manchea, ali prošla godina donijela je promjenu, prema Ianu Campbellu iz Britanskog udruženja pčelara (BBKA), koje predstavlja 25.000 pčelara hobista.

Do prošlog ljeta bilo je samo nekoliko viđenja svake godine i svaki put je vladina Nacionalna jedinica za pčele (NBU) brzo uništila jedinke i njihova gnijezda. U 2022. godini uočen je i uhvaćen samo jedan stršljen te je uništeno jedno gnijezdo.

Međutim, 2023. godine morala su biti uništena 73 gnijezda. Azijski stršljen uspostavio je uporišta duž obale Kenta - gdje je pronađeno oko 50 gnijezda - ali su otkrivene i kolonije u istočnom Sussexu, Hampshireu i istočnom Londonu, kao i sjevernije u Hullu, pa čak i Newcastleu.

Ovog proljeća azijski stršljeni uočeni u Britaniji mjesec dana ranije nego inače

Ovog su proljeća azijski stršljeni prvi put uočeni u Velikoj Britaniji u ožujku, mjesec dana ranije nego inače, što sugerira da su neki možda prvi put ovdje prezimili. Genetska analiza triju matica stršljena pronađenih u svibnju u Four Oaksu u istočnom Sussexu pokazuje da se radi o potomcima iz gnijezda koje je uništeno u Ryeu, 40 kilometara južno, u studenom prošle godine.

Razlog porasta broja je jednostavan: uz obale Francuske i Belgije širi se njihova populacija. Azijski stršljeni skrivaju se u kamionima i povremeno u automobilima turista i stižu preko kanala trajektom. Neki stručnjaci vjeruju i da bi stršljen, uz povoljan vjetar, mogao sam preletjeti La Manche.

Azijski stršljen je manji od domaćeg europskog stršljena iz Ujedinjenog Kraljevstva (koji ima više žutocrvenu nijansu), ali je veći od kraljice ose. Izgledom je tamniji od naših domaćih stršljena i osa i ima prepoznatljive žute noge i narančasto lice. Trbuh mu je uglavnom crn, osim jedne debele narančaste trake; trbuh našeg domaćeg stršljena je više žut nego crn.

Eksplozija populacije sugerira da njihovu brojnost ne drže pod kontrolom prirodni predatori ili patogeni

Obje vrste stršljena uglavnom su mesožderi - njihova prehrana su drugi leteći kukci - ali dok je europski stršljen evoluirao zajedno s postojećim populacijama insekata, azijski stršljen je novost u Europi. Eksplozija njegove populacije sugerira da njegovu brojnost ne drže pod kontrolom prirodni predatori ili patogeni.

Posebno su zabrinuti pčelari. Azijski stršljeni opaženi su kako lebde ispred košnica i hvataju pčele radilice dok izlaze. "Košnica medonosnih pčela je poput supermarketa za stršljene", kaže Campbell.

Jedan azijski stršljen može uloviti i pojesti do 50 pčela dnevno, ali je njihov kolektivni učinak još važniji. Gnijezda azijskih stršljena su neobično velika; do kraja ljeta mogu narasti do veličine lubenice. Svaki može sadržavati 8000 stršljena.

Francuska studija pokazala je da jedno gnijezdo azijskih stršljena svakog ljeta pojede 11.3 kg insekata. Tipična medonosna pčela teži 116 miligrama. "To je jako puno insekata u situaciji kad smo već zabrinuti zbog pada populacije insekata. Utjecaj na biološku raznolikost mogao bi biti vrlo značajan", kaže Campbell za The Guardian.

Pčelari diljem Europe se žale

Osim što ubija pčele, prisutnost predatorskih azijskih stršljena uzrokuje da pčele radilice uđu u "paralizu traženja hrane": skrivaju se u košnici, ne uspijevajući nabaviti dovoljno nektara i peluda da prežive zimu. Teško je odrediti precizan utjecaj dolaska stršljena, jer toliko mnogo varijabli oblikuje produktivnost pčela.

Pčelari u nekim regijama Portugala tvrde da je 50 posto njihovih košnica izgubljeno zbog Vespa velutine; francuski pčelari stršljenima pripisuju 29 posto smrtnosti kolonija pčela.

Ekonomski učinak je sveobuhvatan. U kontinentalnoj Europi voće koje dozrijeva u vinogradima i voćnjacima poharali su azijski stršljeni, što predstavlja opasnost za proizvodnju vina i voća. U Francuskoj su se neke tržnice na otvorenom morale preseliti u zatvorene prostore jer stršljene privlači svježe voće, riba i meso.

Strahuje se i za javno zdravlje

Strahuje se i za javno zdravlje. Gnijezda u rano ljeto mogu se naći prilično nisko na tlu, prije nego što se kolonije presele visoko na drveće u kasno ljeto. Proljetne kraljice nisu osobito agresivne - moraju izgraditi koloniju - ali ako netko naleti na gnijezdo na razini tla, to bi moglo biti katastrofalno.

Kad se stršljeni nastane u Velikoj Britaniji, oni koji rade na otvorenom - poljoprivrednici, vrtlari, željeznički inženjeri - mogli bi biti ranjivi. U Francuskoj su zabilježeni smrtni slučajevi nakon alergijskih reakcija na više uboda, ali nema pouzdanih podataka.

Neki dovode u pitanje ovu priču o strahu. Chris Packham je u The Guardianu tvrdio da postoje gore prijetnje bioraznolikosti od ovih "brutalnih zujalica", ponajprije kokteli pesticida prskanih po britanskim poljoprivrednim površinama, uključujući one koje je Europska unija zabranila.

Dakle, koliko bismo trebali biti zabrinuti?

Neke su stravične priče bile netočne, jer su se odnosile na azijskog divovskog stršljena, koji je zasebna vrsta Vespa mandarinia. Radi se o "stršljenu ubojici", ljubitelju tropskih krajeva koji sada terorizira dijelove Sjeverne Amerike. Malo je vjerojatno da će se ova vrsta udomaćiti u Ujedinjenom Kraljevstvu jer je klima prehladna.

Dakle, koliko bismo trebali biti zabrinuti? Relativno malo znanstvenih studija do sada je kvantificiralo utjecaj azijskog stršljena na biološku raznolikost i brojnost insekata, ali znanstvenici ozbiljno shvaćaju uvjerljive, iako uglavnom anegdotske dokaze.

"Ekološki će to promijeniti stvari, ali ne mislim da će biti razarajuće", kaže Seirian Sumner, profesor bihevioralne ekologije na UCL-u: "Ako niste uzgajivač pčela, vjerojatno se ne trebate previše brinuti. Brinem se zbog drugih društvenih osa, jer one predstavljaju značajan udio u njihovoj prehrani."

"Također me brine kako će to utjecati na percepciju javnosti o osama i stršljenima. Nalazimo se u vremenu kada moramo poticati ljude da prihvate svaki aspekt prirode, koliko god bio odvratan ili zastrašujući, jer svaki dio ekosustava ima svoju ulogu. A mi smo uzrok svih ovih invazivnih insekata", objasnio je Sumner.

"Prevencija je daleko najvažniji način rješavanja prijetnje invazivnih vrsta"

Znanstvena studija koja je ispitivala utjecaj stršljena na autohtonog bumbara s dugim repom otkrila je da stršljeni mogu uhvatiti bumbara, ali bi se on zatim spustio na tlo, povukavši stršljena sa sobom. "Čini se da bumbari imaju to evoluirano ponašanje koje im omogućava obranu i otpornost", kaže Sumner.

Neki su kritizirali britansku obranu od stršljena, ali mnogi stručnjaci, uključujući pčelare i znanstvenike, brane napore vladinog NBU-a i Tajništva za neautohtone vrste, koji naglašavaju opasnosti od invazivnih vrsta nenamjerno donesenih u Veliku Britaniju, poput japanskih dvornika.

Mnoge medijske priče o azijskim stršljenima nisu motivirane sklonošću zastrašivanju, već vladinom akcijom da potakne javnost da izvješćuje o viđenjima azijskih stršljena kako bi se ta vrsta mogla držati na oku.

Vlada je još uvijek predana "iskorjenjivanju", ali budući scenariji uključuju "obuzdavanje", a zatim "novo normalno" - prihvaćanje da je azijski stršljen među nama. Profesorica Helen Roy iz britanskog Centra za ekologiju i hidrologiju impresionirana je činjenicom da se uspostavljanje ove vrste uspješno sprječava već osam godina.

"Nadajmo se da će se isto dogoditi i ove godine. Prevencija je daleko najvažniji način rješavanja prijetnje invazivnih vrsta. Imamo pravo smatrati invazivne vrste jednim od pet glavnih pokretača gubitka bioraznolikosti. A društveni kukci, kao što su Vespa velutina i vrste mrava, posebno su razlog za zabrinutost. Postoje dobri dokazi o utjecaju koji imaju na domaću biološku raznolikost", rekla je Roy.

"Ljudi se još uvijek muče s njegovom identifikacijom"

U 2022. bilo je 8000 potencijalnih viđenja, prijavljenih uglavnom putem besplatne aplikacije Asian Hornet Watch. Prošle godine verifikatori su istražili 20.000 potencijalnih viđenja, no pokazalo se da je samo oko 150 od tih viđenja istinito. NBU-ovih 60 službenika tada je poslano da unište gnijezda.

"Ljudi se još uvijek muče s njegovom identifikacijom - i to je razumljivo, jer identifikacija kukca nije jednostavna - ali osjećam se stvarno nadahnutom građanskom znanošću i voljom ljudi da se uključe. Pčelarska zajednica također je bila nevjerojatna u podizanju svijesti", govori Roy.

Campbell se boji da bi ova godina mogla donijeti prekretnicu u tome hoće li vlada nastaviti svoju politiku iskorjenjivanja ili je toliko preplavljena viđenjima da mora posegnuti za obuzdavanjem: "Bilo je napetosti prošle godine kada brzina i opseg odgovora nisu uvijek odgovarali razini prijetnje. Znamo da je NBU mala jedinica i znamo da je ovo prilika koja se pruža jednom u životu da se zaustavi razvoj stršljena. Jednom kada se nastane, bit će gotovo nemoguće ukloniti ih."

Tehnologija može pomoći

Tehnologija može pomoći. Znanstvenici sa Sveučilišta Exeter razvili su VespAI, automatiziranu stanicu za mamce koja operatere upozorava na prisutnost azijskih stršljena. Stršljeni se također mogu uhvatiti i opremiti minijaturnim radiooznakama tako da ih se može pratiti natrag do njihovog gnijezda i cijela kolonija može biti uništena.

Niže tehnološke, ali izvanredno učinkovite su srebrne vrpce koje su razvili lovci na stršljene u Jerseyju, koje pričvršćuju na stršljene koje hvataju i puštaju. Vrpce omogućuju lovcima da ih lakše prate pogledom, brzo lociraju gnijezda.

Kao i kod većine izazova koje predstavljaju invazivne vrste, zemlja u kojoj je bioraznolikost najviše pogođena, Novi Zeland, pionir je u inovativnim odgovorima. Napala ga je obična osa (Vespula vulgaris) koju im je Velika Britanija slučajno poslala u 20. stoljeću.

Uništavanje lisnih uši od osa promijenio je ekološku ravnotežu čitavih šuma. Istraživači nastoje razviti genske pogone za proizvodnju sterilnih muških osa. Može li se nešto slično ovdje razviti za azijskog stršljena? Znanstvenici su oprezni; postoji duga povijest usporedivih bioloških kontrola koje proizvode nenamjerne i neželjene posljedice.

Humanitarna udruga za beskralježnjake Buglife tvrdi da moramo iskorijeniti putove kojima dolaze takve štetne invazivne vrste. "Azijski stršljen je poster za invazivne vrste. Ne možemo dopustiti da ovo bude prvi od mnogih - mora biti posljednji", kaže David Smith iz Buglifea: "Rješavanje tih putova znači da ćemo vjerojatno uhvatiti ili spriječiti dolazak više vrsta, umjesto da se fokusiramo samo na šačicu vrsta."