I U EUROPI nam predstoji novi val vrućine, a što kažu u zemlji koja valjda zna s vrućinama - Indiji? Zapravo ne mnogo, jer tu nema velikog lijeka. Ali bi pomoglo da smo i kod gradnje pametniji, piše Deutsche Welle.

Indija broji 1,4 milijarde stanovnika, a najmanje polovica radne snage radi na otvorenom. Samo njih 10% dolazi kući u klimatizirane prostore, a i u Indiji vrućina nije samo nelagoda, nego ozbiljna prijetnja gospodarstvu, egzistenciji i zdravlju.

"Toplinski valovi u Indiji postaju sve češći, šire se na nova područja i javljaju se ranije nego što se očekivalo", kaže Purnamita Dasgupta, profesorica i predstojnica Katedre za ekološku ekonomiju na Sveučilištu u Delhiju. U takvim toplinskim valovima temperature mogu premašiti 50 stupnjeva Celzijusa.

"Kuda ćeš raditi po ovoj vrućini!"

Kako temperature rastu, produktivnost opada. Samo 2023. godine Indija je izgubila 182 milijarde potencijalnih radnih sati zbog ekstremne vrućine, prema medicinskom časopisu The Lancet. Do 2030. mogla bi izgubiti ekvivalent od 34 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom.

Najteže je pogođena poljoprivreda i građevinarstvo, ali rizici sežu i dalje od poslova na otvorenom. Slabo prozračene kuće u gusto naseljenim područjima zadržavaju vrućinu, otežavajući oporavak od dnevnih visokih temperatura.

Mijenjaju se i propisi: neke komune nalažu poslodavcima da osiguraju sjenu, pauze i vodu. Pojedini poslodavci sami uvode mjere kako bi vratili izgubljenu produktivnost. "No realnost jest kako u većini slučajeva produktivnost ipak pada", kaže Dasgupta. Na 35 °C radnik "koji radi umjerenim intenzitetom gubi oko 50% svojih radnih sposobnosti".

Po procjenama Climate Transparency, Indiju takve vrućine "koštaju" preko 5% BDP-a, a nije mnogo drugačije ni u zemljama poput Tajlanda, Kambodže i Pakistana.

Ni nama nije bolje

Vrućina je ozbiljan problem i za razvijene zemlje: američki institut Atlantic Council procjenjuje kako su i u SAD-u ekonomski gubici povezani s vrućinom već nekih 100 milijardi dolara godišnje, a u sljedećih 25 godina mogli bi narasti na pola bilijuna godišnje. U Europi su toplinski valovi već smanjili BDP za 0,3 do 0,5%. Možda se ne čini mnogo, ali ako se ništa ne učini i s obzirom na to da se u Europi porast temperature primjećuje osobito brzo, već do 2060. bi se gubici mogli povećati pet puta.

Vrućina ne šteti samo gospodarstvu, ona ugrožava i živote. Procjenjuje se kako samo jedan dan ekstremne vrućine u Indiji uzrokuje 3.400 prekomjerne smrti. I u Europi se procjenjuje kako su vrućine u ljeto 2022. uzrokovale 61.000 smrtnih slučajeva, većinom među starijima.

Tek dan-dva kasnije...

"Svi pomislimo na toplinsku iscrpljenost ili sunčanicu – osobu koja se sruši nakon dugog trčanja po vrelom danu i to su oni očiti slučajevi", kaže dr. Sandy Robertson, liječnica hitne pomoći u Velikoj Britaniji. "Ali zapravo, najveći broj slučajeva vidimo nekoliko dana kasnije." Jer tek onda se mogu prebrojati slučajevi moždanih udara, respiratornih problema, srčanih udara, pa čak i ozljeda od napada, jer nasilje često raste s temperaturama. Dugotrajna izloženost vrućini povezana je i s bolestima bubrega, lošim mentalnim zdravljem te smanjenom kognitivnom sposobnošću.

Ni zdravstveni radnici nisu imuni na vrućinu. Britanska liječnica se žali kako mnoge bolnice u njezinoj zemlji nemaju klimatizaciju, a kada temperatura na odjelima prijeđe i 26 °C, onda je to već opasno za pacijente, opterećuje osoblje, a i uređaji se kvare – uključujući hladnjake u kojima se čuvaju lijekovi koji spašavaju živote.

"Doživjeli smo i potpune kolapse računalnog sustava bolnica zbog pregrijavanja", kaže Robertson. "Ako imate i prepun odjel, samoj vam je vruće i pod golemim ste stresom, a onda vam se još sruše sustavi koje koristite za skrb o pacijentima – to sve skupa postaje još teže i kaotičnije. Pretvara se u potpun kaos koji se više ne može obuzdati."

Opasni gradovi

Nije predrasuda da je zagušljiva i opasna temperatura osobitost gradova. Asfalt, beton i druga gradska infrastruktura upijaju i zrače toplinu mnogo više nego prirodni prostori poput šuma. U posebno gustim gradovima s malo zelenih površina, ovaj efekt urbanog toplinskog otoka podiže dnevne temperature i skoro do 4 °C u odnosu na okolna područja.

Mnogi tu posežu za klima-uređajima i oni jesu rješenje – ako se ne uzme u obzir da energija koju troše dolazi i iz fosilnih goriva i tako još više zagrijava planet. Zagrijavaju okolinu i sami uređaji: može se izmjeriti i po noći da baš ti uređaji podižu temperaturu za oko 1 °C.

Krivci su tu prečesto urbanisti i pohlepa sagraditi što više na što manje prostora. Već kod planiranja treba biti pametan, ostaviti mnogo zelenih površina i posegnuti za drugim davno poznatim mjerama, kaže Nick Rajkovich, arhitekt i izvanredni profesor na Sveučilištu Buffalo.

Pamet starih naraštaja

U Sevilli u Španjolskoj uske ulice stvaraju sjenu i snižavaju temperaturu. Los Angeles je svoje ulice obojao u bijelo kako bi odbijale toplinu. U kineskom Xiamenu zeleni krovovi snizili su gradske temperature za gotovo 1 °C. "Nekad smo sadili drveće uz ulice jer je to rashlađivalo konje dok su vukli zaprege", napominje Rajkovich. Sad nema konja, ali je nama još potrebniji hlad.

Pomaže i dizajn zgrade: "Prije nego što se pojavila klimatizacija, puno smo se više oslanjali na prirodnu ventilaciju zgrada", kaže Rajkovich. U sušnom jugozapadu SAD-a Indijanci Pueblo razvili su arhitekturu s debelim zidovima od naboja zemlje (adobe). Smjesa blata ili gline, pijeska i slame danju upija toplinu, a noću je otpušta. Ravni krovovi zgrada također skupljaju kišnicu. U Burkini Faso dvostruki krovovi razdvojeni zračnim slojem pomažu da toplina izađe i pružaju sjenu cijeloj zgradi.

"Sve su to strategije koje možemo primijeniti kako bismo pametnije rashlađivali zgrade", kaže Rajkovich.