PROŠLO je gotovo godinu dana otkako je Andro Pavuna, bivši djelatnik Sigurnosno-obavještajne agencije, 3. listopada 2022. imenovan pročelnikom zagrebačkog Ureda za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost. Taj je ured prvog dana kolovoza ove godine preuzeo poslove Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet koji se odnose na promet i prijevoz u cestovnom prometu pa je Pavuna, magistar psihologije, postao najodgovornija osoba u Zagrebu za uređenje i izgradnju novih prometnica.

Doktorirao je političke znanosti, bavio se prometnom psihologijom i ljudskim pravima, a danas je građanima vjerojatno najzanimljiviji zbog gužvi na Aveniji Većeslava Holjevca ili nekoj drugoj važnoj zagrebačkoj prometnici.

Posebno je intrigantno kako je u službu gradonačelnika Tomislava Tomaševića došao kao nepolitička osoba – jedanaest godina radio je u Sigurnosno-obavještajno agenciji pa su ga novinari odmah prozvali gradonačelnikovim "špijunom". Pavuna se, pak, predstavlja kao profesionalac – i naglašava da aktualna vlast želi više putnika u ZET-u i više biciklista pa će prometne gužve u gradu biti manje.

Razgovarali smo s njim.

Prometne gužve u Zagrebu posljednjih tjedana neizbježna su tema u razgovorima, kao i u medijima. Što je njihov glavni uzrok? Ima medija koji pišu o prometnom kolapsu.

Ne mogu govoriti o tome da je Zagreb u prometnom kolapsu, ja tako ne mislim. To treba pitati one koji su takvog mišljenja. Ali moje je mišljenje da u Zagrebu ima previše automobila koji rade prometnu gužvu. U odnosu na druge gradove s usporedivim BDP-om i sličnim brojem stanovnika, grad Zagreb ima znatno više automobila na broj stanovnika. Pogotovo glavni gradovi u zapadnim zemljama s kojima se uspoređujemo, oni bilježe pad broja vozila po glavi stanovnika dok Zagreb bilježi porast broja vozila. Zagrebačke ulice određene su širine i ne možemo razmišljati da srušimo zgrade i tako riješimo problem.

Što je rješenje?

Smanjenje broja automobila, bolji i kvalitetniji javni prijevoz i održiva infrastruktura za druge oblike održive mobilnosti.

Mislite i na bicikle?

Apsolutno. Bicikli predstavljaju brz, učinkovit, ekonomičan i ekološki prihvatljiv oblik prijevoza koji je gotovo u potpunosti kompatibilan s gradom kakav je Zagreb. Skoro svaki biciklist na cesti je jedan auto manje i zato pozivam vozače automobila da prema njima budu posebno strpljivi. Kad me vidite na biciklu, to znači da vam ne radim gužvu sa svojim autom.

Sugerirate da bi trebalo više voziti bicikle. Pa gdje da ih ljudi voze kad u velikom dijelu grada nema biciklističkih staza, nego se biciklisti voze po cesti. Smatrate li da je to opasno?

Svako jutro svoje dijete vozim biciklom po kolniku Vukovarske u vrtić jer na tom dijelu nema staze, a kolnička traka je iznimno bogata. Bicikl je vozilo i nije mu mjesto na pločniku među pješacima. Zagreb je jedan od vrlo malo gradova u Europi, pa i u Hrvatskoj, gdje biciklisti u velikoj mjeri voze po pločnicima, a za to je zaslužna i gradska uprava koja je desetljećima na silu gurala biciklističke staze na pločnike mahom onda kada nije bilo uvjeta za to, čime se stvorio pogrešan dojam - i među vozačima automobila i među biciklistima - kako je biciklima mjesto na pločniku. Ali nije. Osim što je kažnjivo, to nije ni u redu prema pješacima. 

Biciklisti se, oprostite, plaše automobila koji jure pored njih?

U Zagrebu radimo na tome da se rezidencijalne ulice proglase zonama 30, da se izrade smjernice za projektante kako bi ceste u kvartovima već bile izgrađene na način da onemogućuju ili barem demotiviraju brzu vožnju. Istovremeno uz ceste na kojima je brzina ili količina prometa takva da biciklistički promet na kolniku nije siguran radimo na uspostavi bogate biciklističke infrastrukture odvojene i od pješaka i od motornih vozila, kako je i u ostatku Europe. To da je u Zagrebu nedovoljno biciklističkih staza je još jedna fama koja se toliko puta ponovila da postaje istina. 

To ne znači da ih ima dovoljno?

Naravno da biciklističke infrastrukture može i treba biti više te, još i važnije, ona može i mora biti kvalitetnija, ali nije to jedino što će povećati broj biciklista u gradu. Pogledajte recimo Split kao donedavno autocentrični grad, pun brežuljaka, koji ima praktički jednu jedinu biciklističku stazu, a prepun je ljudi na biciklima koji voze po kolniku i nitko im ne trubi, nitko nije ljut i nervozan. Slično je i u Kopenhagenu, biciklističkom raju. Mnogi se razočaraju kada vide biciklističku infrastrukturu ondje, a svejedno je prepuno biciklista. Stalno razgovaramo s našim prijateljskim gradovima i prometnim stručnjacima i mislimo da smo na dobrom tragu da i u Zagrebu značajno povećamo broj biciklista, što će rasteretiti prometnice i grad učiniti ugodnijim mjestom za život.

Što mislite o ogromnom broju dostavljača koji koriste bicikl s obzirom na to da je riječ o ljudima kojima je vrijeme doslovno novac. Oni često izlijeću na cestu kad i gdje im odgovara jer žure. Ukratko, smatrate li da povećan broj biciklista na cesti u gradu koji nema dobro riješenu prometnu infrastrukturu nosi velike rizike?

Ponavljam, biciklistima nije mjesto na pločnicima. Biciklisti koji voze po pločnicima ugrožavaju pješake i riskiraju ono što ste opisali kao izlijetanje prilikom silaska na kolnik. Vožnjom bicikla po kolniku vi ste vozaču motornog vozila u svakom trenutku vidljivi jer vas je ili pretekao, pa je svjestan gdje se nalazite, ili vas jednostavno može vidjeti u retrovizoru. Vožnjom po pločnicima dolazi do toga da vozačima motornih vozila prilikom desnog skretanja biciklist usred radnje dolazi u mrtvom kutu pred njihovo vozilo brzinom koju ne očekuju. I tako u Zagrebu nastaje velika većima prometnih nesreća u kojima sudjeluju automobil i bicikl. Ne tako da automobil naleti na bicikl koji vozi po kolniku u njihovu smjeru, a to je ono što se smatra iznimno opasnim. 

Mislite li da se sigurno voziti po automobilskoj traci Avenije Dubrovnik ili Vukovarske?

Dakako, glavne gradske prometnice i avenije nisu sigurno mjesto za bicikliste i, kako sam ranije rekao, to su ceste na kojima gradimo kvalitetnu biciklističku infrastrukturu. Ali takve ceste čine svega nekoliko postotaka ukupnog broja cesta u gradu.

Uglavnom, ne smatrate da su zagrebačke ulice opasne za bicikliste zato što na njima nema biciklističkih staza?

Ne smatram. Spomenuo sam maloprije Split kao grad koji nema riješenu biciklističku infrastrukturu i svejedno mnogo ljudi vozi bicikl. Mislim da nam svima nedostaje malo više strpljenja i tolerancije, osobito u prometu. Nerijetko mi se dogodi da se vozač automobila ljuti na mene kao biciklista na kolniku jer ga tobože usporavam da bi svega sto metara dalje on stao u koloni i zapravo usporavao mene i smetao mi za prolazak. Ceste u gradu ne pripadaju ni vozačima automobila ni biciklistima, nego ljudima.

S kojim gradovima se možemo uspoređivati po odnosu broja automobila i stanovnika?

Ako krenemo od bližih, s Ljubljanom, Grazom, Münchenom, Budimpeštom – svi imaju manje automobila po glavi stanovnika.

Znači da gradska vlast želi usmjeriti Zagrepčane na autobuse, tramvaje, prigradsku željeznicu?

To je u političkom programu, ali je i jedino smisleno i održivo. Naročito kad se radi o dolascima u centar grada.

Uvedene su velike pješačke zone. Stvara li to veće prometne gužve ili je stanje jednako?

Ovisi kako na to gledate. Ako pogledamo Masarykovu ulicu, tamo je bila ogromna gužva na pločniku. Ljudi su se naguravali u vrijeme špice i nisu mogli prolaziti. Sada s tim više nema problema, gužva je puno manja. Dakle, ako gledamo pješački promet, a trebamo ga gledati, smanjena je gužva u središtu grada. Gledamo li automobilski promet, nisam primijetio veće gužve zbog toga. Građani trebaju znati da je Prometni fakultet ocijenio da neće doći do značajnijeg narušavanja prometa i sada se vidi da u Gundulićevoj ulici nema problema, ali ima ih nešto uz Trg Republike Hrvatske. Očekujemo da će se to riješiti tijekom vremena kad vozači pronađu alternativne pravce. To nije tolika količina vozila i postoje alternative.

Gradski javni prijevoz se obnavlja. Nabavljeni su novi tramvaji i autobusi, ali mogu li oni već sada nadomjestiti građanima prijevozna sredstva na koje su navikli, osobne automobile?

Još nije dovoljno, ali moram podsjetiti da grad Zagreb dvadeset godina nije izgradio nijedan metar tramvajske pruge, gotovo da nije nabavljen nijedan tramvaj, vozački kadar u ZET-u je nedovoljan i sada radimo na tri fronta. Nabavili smo brojne autobuse, tramvaje ne možete kupiti u dućanu, nego se čekaju pa smo u međuvremenu premostili taj problem kupnjom rabljenih, a zapošljavaju se i novi vozači. U godinu-dvije ne može se nadomjestiti ono što je godinama zanemarivano, ali predani smo tome i maksimalno ulažemo u taj problem.

Zagreb je cijelo ljeto bio cestovno gradilište, što i dalje traje. Ne znamo što misli većina, ali nisu li se Heinzelova i Avenija Većeslava Holjevca mogle uređivati tijekom ljetnih mjeseci kad je promet bio znatno slabiji?

Grad Zagreb ima 2500 kilometara cesta, od čega je 706 cesta prvog reda. To su najvažnije prometnice. Naš ured predlaže, a Gradska skupština prihvaća godišnji plan uređenja. Ove godine je na red došlo trinaest velikih prometnica koje smo rasporedili po gradskim četvrtima. Zar doista mislite da bismo trinaest ogromnih projekata mogli odraditi za 60 dana?

Pa biste li mogli?

Možda i da uz angažman velikih građevinskih tvrtki, ali u dva mjeseca grad Zagreb se ne bi mogao pomaknuti s mjesta jer bi trinaest važnih prometnica bilo zatvoreno. Grad bi bio u blokadi. Osim toga, uz grad Zagreb, zbog još nekoliko investitora zatvarale su se velike prometnice – HEP Toplinarstvo je na zapadu grada zatvorilo Horvaćansku i Zagrebačku cestu, HŽ je zatvorio niz podvožnjaka, nadvožnjaka i pružnih prijelaza – pa je jasno da nismo mogli zatvoriti sve planirane prometnice odjednom. U Zagrebu se to radi u dijelovima, u ljetnih 60 dana uređene su najzahtjevnije i najteže ulice za obnovu.

Što je napravljeno do sada?

Napravili smo dosta poslova, koji su dobrim dijelom financirani iz fonda solidarnosti Europske unije oformljenog zbog potresa. U veljači smo počeli s obnovom Aleje Matije Ljubeka, a to je pokazatelj da se ne radi samo ljeti i da se ne asfaltira samo ljeti. To je fama kojoj vjeruje dio građana, ali imali smo i populističkog gradonačelnika koji je zaustavljao radove kad bi se građani pobunili, a mediji počeli kritizirati. Zato su ceste pune rupa i oštećenja. Imamo samo dvije opcije – održavati i uređivati ceste ili ih ostaviti pune rupa.

Dilema nije velika. Nakon Jaruna krenuli su i drugi projekti?

Nakon Aleje Matije Ljubeka išli smo napraviti Sljemensku cestu, 22 kilometra, za koju smo hvatali rok za pokriće sredstvima iz fonda solidarnosti 30. lipnja. Odmah nakon toga strojevi su prebačeni na cestu Ljudevita Posavskog u Sesvetama. Ta prometnica je bila u planu još prošle godine, ali procijenili smo da je vrijeme za taj posao u ljetnim mjesecima pa je uređena ove godine. Sada smo, pak, Vukovarsku kod Trešnjevačkog placa pomaknuli za iduću godinu.

Trebam podsjetiti da smo uredili Svetice i Samoborsku cestu, koje su vrlo važne prometnice i žile kucavice u tim dijelovima grada. Uredili smo i Vukovarsku kod Heinzelove i Radničke te Branimirovu.

Dosta se gunđanja čuje oko uređenja Avenije Većeslava Holjevca?

Tu postoji dobar alternativni pravac preko Ulice SR Njemačke i svaki građanin ima put da dođe do doma. Malo strpljenja i imat će prekrasnu cestu. Što se te ceste tiče, molio bih građane da ne ulaze automobilima u gradilište kad vide da je skinut sloj asfalta jer smetaju i usporavaju radove. Isto tako, kad se cesta asfaltira, treba proći neko vrijeme da asfalt otvrdne – pa kao što doma ne hodate po svježe lakiranim parketima, tako nemojte ni novim cestama ako vidite da je promet još zabranjen.

Radili ste još nekoliko prometnica na kojima su nastajale gužve?

Da, u ovom trenutku nam preostaje uređenje Avenije Gojka Šuška u Dubravi, dovršenje Avenije Većeslava Holjevca, a zatim idemo u malo širi gradski obod. Najprije Čučerska i Markuševačka cesta te još šire Malomlačka i Hudobička u Brezovici. Dakle, najvažnije prometnice radimo udarno u šezdeset dana, a nakon toga asfaltiramo i ostale. Kad bismo radili dvije ceste godišnje, imali bismo jako loše ceste.

Kad će biti dovršeni radovi na glavnim prometnicama koje se sada uređuje?

Za dvije veće prometnice, Holjevca i Šuška, rok je 21. odnosno 4. listopada, ali radovi napreduju odlično i ako vrijeme posluži, očekujemo da bismo mogli završiti i nešto ranije. Nakon toga u listopadu uređujemo Markuševačku i Čučersku, dok Malomlačku i Hudoničku želimo završiti do 15. studenog. Prije adventa sve mora biti gotovo, brojni građani kreću na taj događaj i osjeća se pojačan promet u gradu.

Zimi nema radova?

Usred zime sigurno ne, onda već kreće zimska služba i nisu radni uvjeti. Novi radovi počinju u proljeće, kad prođu snjegovi, kao što smo Aleju Matije Ljubeka započeli u veljači. Doduše, problem je s nepredvidivosti vremena – zona neasfaltiranja od prosinca do veljače se pomaknula, sad imamo snijega i u travnju. Prilagođavamo se tome.

Koje prometnice će se uređivati naredne godine?

Iduće ljeto čeka nas uređenje Vukovarske kod Trešnjevačkog placa koje smo odgodili. Tu je i proširenje tramvajskih linija Heinzelovom i Sarajevskom ulicom. To je sve za ovaj mandat.

Koliko je novca potrošeno ove godine za uređenje zagrebačkih prometnica?

Za ceste prvog reda, o kojima smo sada razgovarali, oko pet i pol milijuna eura. Za asfaltiranje manjih cesta preko mjesne samouprave još sedam milijuna eura, a za redovno održavanje, u što spada na primjer krpanje rupa, obnova signalizacije i zimska služba, još oko 25 milijuna.