Tko vuče konce: Kafkijanski proces protiv Mirjane Pukanić
JOZEF K. nije imao pojma zašto se sustav urotio protiv njega, zbog čega je završio pred sudom i na kraju pogubljen. Mirjana P. vrlo dobro zna tko stoji iza njezine prisilne hospitalizacije, tko je namjestio cijeli njezin proces i s kojim motivima.
Najnovijim progonom pojedinih dijelova sustava koji su sudjelovali u odvođenju Mirjane Pukanić u psihijatrijsku ustanovu - od liječnica preko socijalne službe do policije - u javnosti se stvara dojam da je ona bila žrtva "kafkijanskog procesa". Kako se igrom slučaja, iz još nepoznatih motiva, sustav urotio protiv nje i zatvorio je u ludnicu.
Istina, Mirjana Pukanić bila je žrtva sustava koji se vrlo efikasno stavio u funkciju njezine prisilne hospitalizacije, ali konce je u pozadini vukla njoj vrlo dobro poznata osoba, i to zbog razloga koji su joj također vrlo dobro poznati. Zapravo, ako bi se ovdje i željelo govoriti o nekakvom "kafkijanskom procesu", valjalo bi se upitati tko je taj "Kafka"? Ne treba biti pretjerano mudar i dalekovidan da bi se došlo do zaključka kojeg i sama Mirjana Pukanić pokušava progurati u javnost, da iza svega stoji želja njezina supruga da ju udalji iz društva, proglasi mentalno nestabilnom, pa čak i ovisnicom o kokainu, a sve to radi veoma opipljive koristi.
Danima se u javnosti pokušava odmotati klupko ove priče: uglavnom se udara na dvije liječnice koje su izdale i provele nalog za hospitalizacijom, potom na policiju čiji su djelatnici pred kamerama brutalno odveli ženu, pa čak se ističe i odgovornost ministra zdravstva. Pokušava se utvrditi jesu li liječnice prekoračile ovlasti ili prekršile zakon, zbog čega je policija stavila lisičine i zašto je Hitna služba odvela Pukanićevu suprugu u Vrapče, a ne u Vinogradsku bolnicu. SDP je čak tražio ostavku ministra zdravstva Darka Milinovića, i to zato što je u središnjem Dnevniku HTV-a navodno iznio povjerljiv podatak. A zanimljivo je pritom podsjetiti kako su istaknute dužnosnice te stranke, u javnosti dobro poznate po zaštiti prava žena, u jeku afere govorile kako ne mogu stati u zaštitu Mirjane Pukanić jer "tu još nije sve jasno". Sada im je valjda jasno da je Milinović kriv za sve.
I tako, iz dana u dan, javnost se zamarala kalkulacijama o motivima Ranka Ostojića da se osveti Ivi Pukaniću, polemizirala o tome je li ministar smio pročitati sudsko rješenje odavno dostupno na internetu, dok se fokus krivnje sve više usmjeravao prema dvije liječnice: Jasni Lulić koja je izdala uputnicu za hospitalizaciju Mirjane Pukanić iako je nije osobno pregledala, te Dunje Tomljenović iz Hitne službe koja je pacijenticu usred press konferencije odvela u Vrapče. I neko vrijeme izgledalo je da će se na njima slomiti kola cijelog slučaja, da će one biti žrtvovane kako bi se sve zaboravilo. A onda se otkrilo kako je ravnateljica Hitne pomoći Slobodanka Keleuva potpisala nalog za odvođenje u Vrapče. Zar je čudno što je dr. Keleuva prijateljica Pukanićeve ljubavnice Sine Karli?
Ravnateljice Hitne službe navodno je izdala nalog za prisilnim odvođenjem Mirjane Pukanić u Vrapče. A tko je stvarno naredio da se to naredi? I s kojim motivima? Žalosno je da je upravo Andrija Hebrang, u želji da zaštiti svog ministra zdravstva, morao javno postaviti to pitanje. Zasad nema izravnih dokaza za tvrdnju da su Sina Karli i(li) Ivo Pukanić uvjerili ili nagovorili (ili nešto treće?) dr. Keleuvu, ženu koja živi u istom ulazu sa Sinom Karli, da organizira akciju prisilnog odvođenja u psihijatrijsku ustanovu, premda za to nisu bili ispunjeni osnovni uvjeti: od liječničkog pregleda do potrebnih obrazaca. Možda će se do njih doći ako Državno odvjetništvo nabavi popis telefonskih poziva iz kojih će se vidjeti s kojih su adresa stizali pozivi tim službama. Ali što ako se to nije obavljalo telefonom?
Ivo Pukanić ima previše iskustva s represivnim aparatom, a i poznaje mnogo ljudi iz tog miljea, da se ne bi mogao pobrinuti da prikrije tragove ovakve operacije. Možda dokaza nema, možda će naglo nestati, a možda na kraju neće biti dovoljni za otkrivanje pravog nalogodavca. A što ako dokaza bude? Što će se onda poduzeti?
Zasad Ivo Pukanić izigrava najveću žrtvu ove afere. Najprije se našao na meti fantomskog atentatora. Onda se s pištoljem za pojasom pojavio pred psihijatrijskom ustanovom kao zaštitnik koji će svoju "poremećenu" suprugu odvesti kući. Onda je pokušao posvađati HHO obraćajući se za pomoć Žarku Puhovskom i angažirajući Veljka Miljevića, člana HHO-a, za svog odvjetnika. Onda je došao u taj isti HHO, praćen tjelohraniteljima i policijom, tražiti zaštitu od medijskog progona. Pa je dolazio prijetiti na Novu TV, pa tražio da se Zoranu Šprajcu zabrani vođenje Dnevnika jer je na svom blogu nešto pisao protiv njega. Sve u svemu, on želi pod svaku cijenu skrenuti pozornost sa svoje supruge. Želi uvjeriti javnost da nije on taj koji je namjestio cijelu priču, već upravo suprotno: da je supruga željela na njega izvršiti atentat, da on zapravo štiti svoju kćer od njezine majke ovisnice o kokainu čiji ga dileri reketare, da ga progone Sanja Sarnavka i Ivo Banac, kako je tu i neprijatelj Ranko Ostojić, tu su novinari željni krvi i tko zna što još.
I naravno, nitko živ mu ne vjeruje. Malo fali da se on ne proglasi žrtvom "kafkijanskog procesa" - da su se svi urotili protiv njega, a on nema pojma zbog čega. Bio bi to jedinstven slučaj da se jedan dio sustava urotio protiv žene, a drugi dio protiv muža, i to sam od sebe, ničim izazvan, sasvim slučajno. Toga se ni Kafka ne bi sjetio.
Stvarnost je, međutim, malo drugačija. U realnom svijetu Ivo Pukanić je imao sve motive na svijetu da ženu strpa u ludnicu i proglasi neuračunljivom ovisnicom. On ima sve moguće mehanizme da se pobrine da se to ostvari: poznaje liječnike, gradske i državne dužnosnike, policijske ravnatelje, ljude u Državnom odvjetništvu, ima medije za promociju svog slučaja (a još više za utjerivanje straha u kostim drugima), ima novac i svaku namjeru da ga upotrijebi. Kvragu, ima i pištolj za pojasom. Zar netko pri zdravom razumu može vjerovati da je dobronamjeran prema supruzi i nemoćan pred sustavom?
Zasad dokaza o tome da je on orkestrirao cijeli slučaj nema. Možda ih uskoro bude. Ali što tada? Kako ćemo prihvatiti činjenicu da je neki čovjek, ma koliko utjecajan, mogao upregnuti sve te razine sustava da ženu strpa u ludnicu? Ako se sustav doista može zloupotrijebiti na toj razini, onda je Kafka pisac bajki za malu djecu. I ako se dijelovi sustava mogu sankcionirati, što će biti s nalogodavcem? Tko će sankcionirati njega? I pod kojom optužbom: da je nazvao jednu liječnicu, zamolio je da mu suprugu odvede u ludnicu, što je ona uredno izvršila? Veliko je pitanje kako će ovaj cijeli slučaj završiti. Mirjana Pukanić ima podršku javnosti i dobrog dijela medija, ali ima i osjećaj da sustav pripada njezinu suprugu. Njega se mnogi boje, strepe od njegove medijske osvete, zato ga radije izbjegavaju ili jednostavno trpe. Jedina osoba koja ima dovoljno osvetničkih motiva da organizatora ove afere istjera na čistinu jest Ranko Ostojić, čovjek koji je s Pukanićem na sudu, a sada je predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Sada će se vidjeti jesu li moćniji Pukanićevi prijatelji ili neprijatelji.
Tomislav Klauški
Foto: S.G.F.