Foto: Ranko Šuvar / Cropix

TKO MOŽE  pobijediti čovjeka koji je "spremniji na sve i luđi od svih"? I još bolje, onoga koji misli da je to kompliment?

Bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac kreće u predsjedničku utrku s web stranicom na kojoj je prenio Indexov komentar od 21. svibnja ove godine, pod naslovom "Dragan Primorac spremniji na sve i luđi od svih". Bivši ministar znanosti pohvalio se svojim pristalicama preko Twittera da su ga ljudi "upozorili na dobar članak o njemu", pa ga on, eto, objavljuje na svom sajtu.

Tko je ovdje lud?

Dobar članak? U kojem se Index rugao Primorčevu skandiranju "Ostavka! Ostavka!" sa studentima koji su zazivali njegov odlazak? I u kojem se zaključuje da je on toliko lud da bi vjerojatno prvi stao na ogradu i bacio se u Savu? Ako Primorac to stvarno misli, onda je doista - lud. Nema bolje riječi.

Dosad su vladali Mlitav i Mlitaviji, a sada dolaze Lud i Luđi

I što takav čovjek može napraviti na predsjedničkim izborima nego unijeti totalni nered. Ako smo do sada mislili da će ovi izbori biti kamilica, Primorac će nam pokazati da nismo vidjeli još ništa. A Milan Bandić da ćemo tek vidjeti svoje. Ako su do sada kampanju obilježili Mlitav i Mlitaviji (Josipović i svi ostali), sada će atmosferu podići Lud i Luđi (Primorac i Bandić. Ili Bandić i Primorac, svejedno).

U nekim anketama za ove predsjedničke izbore Primorac uopće ne stoji loše. I mnogi su skloni ustvrditi da bi mogao osvojiti pristojan postotak glasova: možda ne baš ući u drugi krug, premda ni to nije isključeno. Argumenti zvuče vrlo uvjerljivo: Primorac će imati podršku Crkve i dijaspore, godinama je bio najpopularniji (ili najmanje omražen) ministar u Sanaderovoj vladi, dok je on sjedio u Vladi bilo je i besplatnih udžbenika, mlad je i beskrajno ambiciozan, kaže za sebe da je i stručan, drugi kažu da je grozničavo snishodljiv i notorno populističan, godinama je izbjegavao ući u HDZ, da bi mudro pobjegao kad je zagustilo.

Voli Crkvu, dijasporu, mlado, staro, a bogami i Thompsona

Sjećamo ga se kao ministra koji je uvijek bio spreman izaći u susret: učenicima koji nisu željeli državnu maturu, studentima koji su tražili besplatno studiranje, prosvjednicima koji su blokirali fakultete, bundžijama koji su na ulici zajedno s njim vikali "Ostavka, ostavka". Voli Crkvu, voli dijasporu, a u dovoljnoj mjeri voli i Thompsona. Bio je na maksimirskom koncertu, ali onom odgođenom zbog kiše. Tumačenje: ako netko pita je li bio, formalno nije, zapravo jest. Odnosno, došao je, ali nije nazočio jer ga nije bilo. A i da ga je bilo, u tome ne vidi ništa sporno. Ludilo, ha?

Luđački trošio države pare

Dugo se vjerovalo da je Ivo Sanader usavršio služenje vlastitom PR-u. Ali sve dok se posla nije primio Dragan Primorac. Ministarstvo je pretvorio u svoju PR utvrdu. Neprobojnu. Neosvojivu. Napunio je urede ljudima koji su vodili računa samo o njegovu imidžu. Progonio je nepoćudne novinare. Zabranjivao objavu tekstova u kojima ga se optuživalo za nasilje prema bivšoj djevojci. Obračunavao se sa stručnjacima koji su dovodili u pitanje njegovu stručnost, poput dr. Ivice Đikića. Hvalio se svojim forenzičkim znanjima i zvanjima, iako se nitko nije baš nagledao njegovih radova. Mlatio državne pare kako bi kupio naklonost javnosti, bez obzira bilo u proračunu za to novca ili ne. Reklo bi se, trošio ih je luđački.

No, sve je to mala cijena za veličinu Primorčeva lika i djela. Recimo, dok je Sanader bježao s premijerskog mjesta, Primorac mu je gazio po petama. I nitko ga zbog toga ne smatra pobjeguljom. Vidio je čovjek kamo to sve ide, shvatio da će u Vladi biti puno loših vijesti, a malo prostora za promociju, pa lijepo zaključio da je bolji častan uzmak, nego nečastan poraz. Sada, pak, cilja na Pantovčak. I to s vrlo pristojnim izgledima.

Mala zemlja za velike prodavače magle

Ovo je zemlja koja pada na prodavače magle. A Primorac je na tom polju doktorirao. Mladi stručnjak koji se kune i u mladost i u stručnost, pritom ostao upamćen po besplatnim udžbenicima i samokritičnom pozivanju na vlastitu ostavku, zasigurno će u ovoj zemlji naći brojne poklonike. Još kad se s oltara zaori izborna propovijed, bivši ministar mogao bi se pretvoriti u favorita izbora.

Naravno, sve dok na vrata ne provali jedini koji je luđi od njega, Milan Bandić. Onaj koji podiže spomenike po Hercegovini, tegli križeve po svetištima i hvali se da je nacionalno osviješteni socijalist. Ili socijalno osviješteni nacionalist. Onaj čija je PR mašinerija jednako moćna kao Primorčeva, a sposobnost mlaćenja tuđih para upravno proporcionalna mlaćenju prazne slame. U ovoj ludoj zemlji sasvim je normalno da se na izborima odlučuje između Ludog i Luđeg. Tko se tome može suprotstaviti?

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje