U PROLJEĆE 1429. Orléans je bio posljednja velika prepreka engleskom prodoru u srce Francuske. Grad je mjesecima bio pod opsadom u sklopu Stogodišnjeg rata, a njegov pad mogao je slomiti francuski otpor i učvrstiti englesku dominaciju. Engleske snage okružile su grad nizom utvrda koje su kontrolirale prilaze i opskrbu. Iako nisu potpuno zatvorile obruč, situacija za branitelje bila je sve teža. Moral je padao, a nade u pomoć bile su sve slabije.

Dan koji je sve promijenio

Preokret počinje 29. travnja 1429., kada u grad ulazi Ivana Orleanska. Tada tek sedamnaestogodišnja djevojka stigla je s konvojem hrane i pojačanja, probivši se do grada mimo engleskih položaja.

Njezin dolazak nije bio velika bitka, ali je imao golem simbolički učinak. Stanovnici i vojnici, iscrpljeni dugom opsadom, odjednom su dobili novu nadu. Ivana je tvrdila da djeluje po božanskom nadahnuću i da je njezina misija osloboditi Orléans, što je u duboko religioznom društvu imalo snažan odjek.

Upravo taj trenutak mnogi povjesničari danas vide kao psihološki prelom, dan kada se osjećaj poraza počeo pretvarati u vjeru u pobjedu.

Bitke koje su uslijedile

Već početkom svibnja Francuzi prelaze u ofenzivu. Slijedi niz napada na engleske utvrde koje su okruživale grad. Ivana nije bila klasični vojni strateg, ali je stalno bila uz vojsku, često na prvim linijama.

Ključni trenutak dogodio se 7. svibnja, kada je tijekom napada na jednu od najvažnijih utvrda ranjena strijelom. Unatoč ozljedi, vratila se na bojište, što je dodatno podiglo moral vojnika.

Dan kasnije Englezi se povlače, a opsada Orléansa završava nakon gotovo sedam mjeseci. Bio je to jedan od najvažnijih preokreta u ratu, nakon kojeg slijedi niz francuskih pobjeda i krunidba Karla VII. u Reimsu.

Što danas povjesničari misle o Ivani?

Uloga Ivane Orleanske i danas je predmet rasprava. Nema sumnje da je njezin dolazak 29. travnja i kasnije sudjelovanje u borbama imalo stvaran učinak, ali tumačenja tog učinka razlikuju se.

Jedan dio povjesničara naglašava njezinu karizmu i simboliku. U trenutku kada je Francuska bila politički podijeljena i vojno oslabljena, Ivana je postala figura koja je ujedinila ljude i vratila vjeru u pobjedu. Njezine vizije u tom se kontekstu tumače kao izraz duboke religioznosti, a ne nužno nadnaravni fenomen.

Drugi ističu da su ključne odluke donosili iskusni zapovjednici, dok je Ivana imala prije svega motivacijsku ulogu. Prema toj interpretaciji, ona nije promijenila taktiku rata, ali je promijenila energiju vojske.

Postoje i interpretacije koje naglašavaju politički kontekst. Francuskom dvoru bila je potrebna figura koja može legitimirati vlast Karla VII. i mobilizirati narod. Ivana je, svjesno ili ne, postala upravo takav simbol.

Od lomače do legende

Ivana Orleanska zarobljena je 1430. i izvedena pred crkveni sud u Rouenu, gdje je 1431. spaljena na lomači pod optužbom za herezu. Proces se danas smatra politički motiviranim.

Već 1456. presuda je poništena, a stoljećima kasnije proglašena je sveticom. Danas se njezina priča promatra kroz kombinaciju povijesti, politike i mita. Ono oko čega postoji konsenzus jest da je 29. travnja 1429. bio trenutak koji je pokrenuo niz događaja što su doveli do oslobođenja Orléansa i preokreta u Stogodišnjem ratu.