Foto: Guliver image/Getty images/Hina

ZASTRAŠUJUĆE rasističko divljanje u američkom gradu Charlottesville ovih je dana jedna od najvećih svjetskih vijesti, ne samo zbog vjerojatno najvećeg okupljanja rasista i neonacista u SAD-u proteklih godina, te smrtonosnog napada koji je jedan od njih autom izvršio na protuprosvjednike, nego i zbog činjenice da je američki predsjednik Donald Trump odbio jasno osuditi neonaciste, koji su ulicama Charlottesvillea marširali s bakljama i uzvikivali “Heil Trump”.

No povod, koji su za svoje okupljanje pod “Unite the Right” (Ujedinimo desnicu), organizatori naveli jest odluka gradskog vijeća Charlottesvillea da se ukloni kip Roberta E. Leeja (1807. - 1870.), generala koji je vodio južnjačku vojsku u Američkom građanskom ratu (1861. -1865.).

General Lee je u američkoj kolektivnoj imaginaciji primjer južnjačkog džentlmena, časnog generala koji se pošteno borio za unaprijed izgubljenu stvar, a taj mit je kroz desetljeća stvarala i popularna kultura, poput knjige i filma “Prohujalo s vihorom” u kojima se oplakivao poraz Juga u građanskom ratu, kao i filmovi poput “Bogova i generala”, u kojemu je Leeja glumio oskarovac Robert Duvall. Vojni lider Konfederacije redovito je prikazivan kao briljantni vojni strateg, bogobojazni kršćanin koji je prezirao ropstvo te veliki pomiritelj nakon završetka Američkog građanskog rata pa se oko njega razvio i određeni kult ličnosti, odnosno, mit koji baš i ne odgovara povijesnim činjenicama, kako je upozorio američki časopisa The Atlantic.

Lider vojske koja se borila za očuvanje ropstva

Za početak, kada se govori o Jugu ili Konfederaciji, zapravo se govori o američkim saveznim državama u kojima su se masovno držali robovi i čija je ekonomija počivala na ropskom radu crnaca većinom uvezenih iz Afrike. Lee je, dakle, bio vojni lider robovlasnika koji ni po cijenu građanskog rata u SAD-u nisu htjeli dati svojim robovima slobodu nego su bili spremni umirati u ratu samo zato da bi mogli i dalje druge ljude držati kao svoje roblje te ih masovno eksploatirati i nekažnjeno terorizirati kad i ako požele.

Nadalje, povjesničari nisu baš uvjereni da je Lee bio veliki vojni strateg. Uostalom, rat protiv Sjevera je izgubio, a njegova odluka da vodi konvencionalni rat protiv populacijski i industrijski snažnijeg Sjevera smatra se fatalnom strateškom pogreškom. Lee je kao vojni lider robovlasnika zapovjedno odgovoran i za smrt stotinu tisuća ubijenih u Američkom građanskom ratu, što činjenica da je bio jako pristojan u osobnom ophođenju i što je ustajao kada bi u prostoriju ušla žena, baš i ne može poništiti.

Uostalom, Lee je i sam bio robovlasnik, što ga je donekle mučilo, ali ne toliko da odmah oslobodi svoje robove, koje je obiteljski naslijedio. U jednom pismu iz 1856. Lee je napisao da je ropstvo “moralno i političko zlo”, ali “veće zlo za bijelog čovjeka nego za crnu rasu”, te da “ ima snažno suosjećanje za potonje”, no “mnogo veće simpatije za prve”. Jasnije rečeno, Lee se više brinuo što za moral bijelaca čini činjenica da drže roblje, nego za ljude koji su bili to roblje.

Smatrao da je crncima bolje kao robovima u SAD-u nego da su ostali u Africi

“Crncima je nemjerljivo bolje ovdje nego u Africi - moralno, društveno i fizički. Bolna disciplina kojoj su podvrgnuti neophodna je za njihovo učenje kao rase te se nadam da će ih pripremiti i odvesti do boljih stvari.”, pisao je Lee i dodao kako će Providnost osloboditi crnce iz ropstva. O Leejevoj pobožnosti pak nema spora - on je doista bio pobožan kršćanin, koji je istovremeno bio robovlasnik zabrinut za to što robovlasništvo možda kvari čistoću njegove duše. Tj. po Leeju je ropstvo bilo loše za bijelce, a dobro za crnce!

Kao robovlasnik nije se ustručavao ni fizički kažnjavati crnce, kao i rasprodavati djecu svojih robova, a u svojoj knjizi o Leeju, američka povjesničarka Elizabeth Brown Pryor napisala je da su ga robovi koje je imao u svojem vlasništvu smatrali “najgorim čovjekom kojeg su ikada vidjeli”. Odbjegle robove je navodno ponekad osobno bičevao, a ponekad bi to naredio svojem nadzorniku plantaže.

Odbijao razmjenu crnih zarobljenika jer su "negroidi imovina naših građana"

Tijekom Američkog građanskog rata, Leejeva je vojka pak zarobljavala slobodne crnce u sjevernjačkim državama tijekom vojnih pohoda i transportirala ih na američki jug da rade kao roblje. Vojnici pod Leejevom komandom izvršili su i masovni masakr nad zarobljenim crnim sjevernjačkim vojnicima koji su se pokušali predati nakon Bitke kod Cratera 1864. godine, a odbijao je i razmjenu crnih zarobljenika jer, kako objašnjava u pismu generalu Ulyssesu Grantu, vojnom lideru Sjevera, “negroidi predstavljaju imovinu naših građana i ne mogu biti predmet razmjene”.

Nakon rata, Lee nije promijenio svoje mišljenje o crncima te je reporteru New York Heralda izjavio da se “čini ogromna pogreška i nepravda ako se crnu rasu oslobodi”, objašnjavajući taj stav opet - kršćanstvom. Također je nagovarao svoje prijatelje nakon rata da ne daju poslove oslobođenim crncima, nego bijelcima, što se može vidjeti u njegovoj sačuvanoj korespondenciji. Smatrao je i da crnci “nemaju intelektualni kapacitet da glasaju inteligentno” te je uputio apel Kongresu da ne uvodi jednaka prava za bijelce i crnce na američkom jugu.

Lee je bio onoliko častan čovjek koliko je Jure Francetić bio antifašist

Sve u svemu, Robert E. Lee bio je nemilosrdni robovlasnik koji je dao bičevati svoje robove, rasist koji je svojom kršćanskom vjerom opravdavao to što je crnce smatrao nižim bićima i lider vojske čiji je ključni politički cilj bio očuvanje ropstva. Dakle, u svakom moralnom pogledu jedna odvratna, gnjusna i licemjerna osoba koja zasigurno ne zaslužuje nikakve kipove u svoju čast, niti postojeći slavljenički mit koji o njemu i dalje vlada.

Lee je bio častan čovjek koliko je Jure Francetić bio antifašist te je pravi skandal u vezi uklanjanja Leejeva kipa s javne površine u Charlottesvilleu to što je isti uopće postavljen, odnosno, što odavno nije uklonjen.