KOLOMAN Arpadović rođen je 1074. godine kao sin ugarskog kralja Geze I. i Sofije. Nakon očeve smrti njegov stric Ladislav I. preuzeo je prijestolje i odlučio Kolomana usmjeriti prema crkvenoj karijeri, vjerojatno zbog njegovih fizičkih nedostataka. Koloman je stekao visoko obrazovanje, što mu je priskrbilo nadimak Učeni.

Nakon smrti Ladislava I. 1095. godine Koloman je preuzeo ugarsko prijestolje, iako je Ladislav za nasljednika odredio Kolomanova mlađeg brata Almoša. Unatoč tome, Koloman je uspio osigurati svoju vladavinu i okrunjen je za kralja Ugarske 1096. godine. 

Prvi strani hrvatski kralj

Godine 1097. Koloman je pokrenuo vojni pohod na Hrvatsku, gdje je porazio posljednjeg domaćeg kralja Petra Snačića u bitci na Gvozdu. Nakon pobjede Koloman je preuzeo kontrolu nad Hrvatskom i Dalmacijom. Prema kasnijim izvorima, 1102. godine sklopljen je sporazum poznat kao Pacta Conventa između Kolomana i hrvatskih plemića, kojim su definirani uvjeti pod kojima je Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom. 

Koloman je proveo značajne zakonodavne reforme koje su imale dugotrajan utjecaj na Kraljevinu Ugarsku. Njegovi zakoni uređivali su različite aspekte društvenog života, uključujući oporezivanje, trgovinu i odnose između kršćanskih i nekršćanskih podanika. Jedan od poznatih zakona zabranjivao je progon vještica, navodeći da one ne postoje.

Tijekom svoje vladavine Koloman se suočavao s neprestanim prijetnjama od svog brata Almoša, koji je više puta pokušao preuzeti prijestolje. Kako bi osigurao svoju vlast, Koloman je dao oslijepiti Almoša i njegovog sina Belu oko 1114. godine, što je ostavilo trajnu mrlju na njegovoj reputaciji u mađarskoj povijesti.

Umro je u veljači 1116. godine. Njegovi nasljednici vladali su Ugarskom i Hrvatskom sve do 1301. godine, kada su vlast preuzeli Anžuvinci.