DUGOGODIŠNJI crnogorski lider Milo Đukanović nikad nije bio bliže odlasku s vlasti. To pokazuju rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora u susjednoj Crnoj Gori, na kojima je Đukanović dobio 35 posto glasova. S njim u drugi krug ulazi mladi političar Jakov Milatović iz Pokreta Europa sad (PES), koji je dobio 29 posto glasova.

Oko 540.000 birača s pravom glasa u Crnoj Gori pozvano je da izabere sljedećeg predsjednika. Kampanja je protekla pod dojmom borbe za smjer političke budućnosti zemlje.

Đukanović će teško doći do natpolovične većine u drugom krugu

Đukanoviću će biti dosta teško u drugom krugu, za dva tjedna, doći do natpolovične većine glasova, dok postoji dobra šansa da će se glasači ostalih opozicijskih kandidata - uključujući i četničkog vojvodu Andriju Mandića iz Demokratske fronte, koji je dobio 19.2 posto glasova - ujediniti iza Milatovića. 

>> Izbori u Crnoj Gori: U drugi krug idu Đukanović i kandidat prosrpske stranke

Unatoč njegovoj proeuropskoj retorici, ne treba smetnuti s uma da je Milatović blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je i orkestrirala rušenje Đukanovićevog DPS-a s vlasti na prošlim parlamentarnim izborima.

Đukanović je odveo Crnu Goru u nezavisnost. Zemlja je prethodno formirala državu zajedno sa Srbijom. Nakon osamostaljenja Crna Gora je pod Đukanovićem postala članica NATO-a i kandidat za EU.

Dugo je ova republika na Jadranu važila za prozapadni model države na zapadnom Balkanu. Prema podacima Svjetske banke, gospodarska proizvodnja više se nego udvostručila od neovisnosti 2006., a rasli su i prihodi od turizma.

Korupcija i kriminal razaraju Crnu Goru

Ali čak i pod Đukanovićem, pregovori o pristupanju EU su zapeli. Glavni razlog je spora borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Đukanovićevi politički protivnici optužuju ga da je umiješan i u jedno i u drugo.

Činjenica je da je Đukanovićeva obitelj vrlo imućna, a u "Pandorinim papirima" pojavila su se i imena Mila Đukanovića i njegovog sina. Mnogima u Crnoj Gori jednostavno je dosta korupcije koju generira DPS-ova vlast.

Kada je Đukanovićev DPS na općim izborima 2020. godine dobio samo 40 od ​​81 mjesta u parlamentu, preostale stranke sklopile su koaliciju. Koalicija se sastojala uglavnom od prosrpskih snaga, a vladu je predvodio Zdravko Krivokapić, kojeg je za poziciju premijera osobno izabrao tada još živi mitropolit Amfilohije, zadrti četnik poznat u javnosti pod nadimkom Risto Sotona.

Tko je Jakov Milatović?

U toj Krivokapićevoj vladi je Milatović, rođen 1986., imenovan ministrom ekonomskog razvoja. U tom periodu Milatović je bio jedan od onih koji su pripremili plan ekonomskih reformi pod nazivom "Europa sad", što će kasnije poslužiti kao naziv za istoimenu političku organizaciju, u čijem je osnivanju sudjelovao.

Milatović je diplomirao ekonomiju, magistrirao na Oxfordu i onda se zaposlio u bankarskom sektoru. Od 2014. godine radio je u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), i to u timu za ekonomsku i političku analizu. 2018. godine unaprijeđen je u glavnog ekonomista sa zadatkom da pokriva zemlje EU, uključujući Rumunjsku, Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju, iz ureda u Bukureštu. Oženjen je i otac troje djece.

Iako se u kampanji nije isticao zapaljivom nacionalističkom retorikom te se koncentrirao na obećanja bolje budućnosti, Milatović je zapravo sada u drugom krugu kandidat prosrpskih snaga u Crnoj Gori. 

Podrška prosrpskih stranaka

Milatović je već dobio podršku Socijalističke narodne partije (SNP), prosrpske stranke čiji je osnivač 1998. bio Momir Bulatović. 

"Naša podrška Jakovu Milatoviću znači i da će Crna Gora dobiti novog predsjednika koji će dostojno obavljati tu funkciju", naveli su u priopćenju.

SNP smatra da rezultati prvog kruga izbora za predsjednika Crne Gore "potvrđuju da su u Crnoj Gori učvršćeni ideali velike pobjede od 30. kolovoza 2020. godine." "S našim saveznicima nastavljamo i posvećenu borbu protiv organiziranog kriminala i mafije te podizanje životnog standarda građana daljnjim osnaživanjem vladavine prava i demokracije u Crnoj Gori", poručuju iz SNP-a.

Kriza u Crnoj Gori

Kada je riječ o osnaživanju vladavine prava i demokracije, Crna Gora se, otkako je udružena opozicija preuzela kontrolu nad vladom, nalazi u permanentnoj krizi. Od zemlje koja je bila najbliže ulasku u Europsku uniju postala je zemlja koju u EU upozoravaju da je trenutni kaos udaljava od članstva. 

Prvi premijer iz prosrpske opozicije Krivokapić nije se znao nositi s izazovima te funkcije pa je brzo odustao, a onda ga je uz podršku DPS-a naslijedio Dritan Abazović. On je, pak, već mjesecima premijer u tehničkom mandatu, a opozicija ne uspijeva sastaviti novu vladu. Napetost u crnogorskom društvu se nije smanjila, a nova vlast se u obećanim reformama nije iskazala.

Ipak, sve to očito nije bilo dovoljno za uvjerljivu pobjedu Đukanovića i njegovog DPS-a. Aktualni crnogorski predsjednik je jednostavno predugo na vlasti, a korupciju mu više ne opraštaju ni oni koji inače dijele njegove proeuropske stavove. Ovaj put je u prvom krugu dobio 60 tisuća glasova manje nego na prošlim predsjedničkim izborima. 

Loše vijesti za Hrvatsku

Drugim riječima, ni Đukanovićeva ni Milatovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima na znači da će Crna Gora ponovno ući u period političke stabilnosti. Ako Đukanović dobije još jedan predsjednički mandat, ništa od onoga što je dovelo do krize vlasti DPS-a neće biti riješeno. Pitanje je i može li Đukanović sa svojim imidžem doista uvesti Crnu Goru u EU, što mu je glavno obećanje. 

S druge strane, Milatović je zapravo politička nepoznanica. Pitanje je koliko bi kao predsjednik bio doista neovisan i kako bi se postavio prema uplitanju službenog Beograda u unutarnja pitanja Crne Gore. Na vlast bi ga doveli pretežito prosrpski nastrojeni glasači. 

Stoga je potpuno otvoreno pitanje slijedi li u Crnoj Gori nakon predsjedničkih izbora - a početkom lipnja slijede i parlamentarni - nastavak političkih previranja ili nova stabilnost na prozapadnom kursu. Za Hrvatsku je to loša vijest jer u svojem susjedstvu ima još jednu državu koja razdire samu sebe. Uz pomoć Srbije, naravno.