SABLASNI obrisi udova izviru kroz maglu duž rijeke Setit u istočnom Sudanu. Kako se riječni put sužava, plutajuća tijela zaglave se u muljevitoj glinenoj obali i njihovi oblici pojavljuju se sve jasnije; muškarci, žene, tinejdžeri, pa čak i djeca. Na nekima je lako uočiti tragove mučenja jer su im ruke čvrsto zavezane iza leđa.

Tijekom boravka u Wad El Hilou, sudanskom gradu blizu granice s Etiopijom, reporteri CNN-a spazili su tri tijela u jednom danu. Svjedoci i lokalne vlasti u Sudanu potvrdili su da je u danima nakon njihovog odlaska nizvodno stiglo još 11 tijela.

Mračna priča o masovnim pogubljenjima

Dokazi ukazuju na to da se radi o stradalim Tigrajcima. Svjedoci kažu da tijela otkrivaju mračnu priču o masovnim zatočenjima i masovnim pogubljenjima preko granice u Humeri, gradu u etiopskoj regiji Tigraju.

CNN je razgovarao s desecima svjedoka koji su prikupljali tijela u Sudanu, kao i s međunarodnim i lokalnim forenzičkim stručnjacima i ljudima koji su bili zatočeni ili su se skrivali u Humeri, kako bi otkrio ono što se doima novom fazom etničkog čišćenja u ratu u Etiopiji.

Humera je jedan od mnogih gradova uključenih u sukob koji je opustošio 112-milijunsku istočnoafričku državu otkako je etiopska vlada započela ofenzivu na Tigraj u studenom 2020. Unatoč izjavi premijera Abiya Ahmeda o pobjedi krajem studenog, u regiji se i dalje vode borbe, a CNN je ranije izvještavao o mnogim zlodjelima, uključujući mučenje, egzekucije bez suda i upotrebu silovanja kao ratnog oružja.

Pokolj koji nosi obilježja genocida

Krajem lipnja ove godine odnos snaga iznenada se promijenio jer su tigrajske snage ponovo zauzele regionalni glavni grad Mekelle, a etiopska vlada počela povlačiti svoje postrojbe. Borbe su se, međutim, nastavile. Sredinom srpnja tigrajske snage najavile su novu ofenzivu za ponovno osvajanje područja koje je zauzela etiopska vlada. Ova nova ofenziva, rekli su svjedoci za CNN, potaknula je vladine snage i milicijske skupine koje drže sjeverni grad Humeru, blizu granice s Eritrejom i Sudanom, da pokrenu novu fazu masovnog zatvaranja Tigrajaca.

CNN-ova istraživanja pokazuju da etničko razdvajanje, zatvaranje i ubijanje Tigrajaca nosi obilježja genocida prema definicijama međunarodnog prava.

Posljednjih tjedana, zajednica Tigrajaca koji žive u sudanskom gradu Wad El Hilou, 65 kilometara nizvodno od Humere, preuzela je ulogu kopača grobova za tijela koja plutaju niz rijeku koja je u Sudanu poznata kao Setit, a u Etiopiji kao Tekeze. To je naporan i mučan posao. Smrad tijela ispunjava zrak dok radnici prvo izvlače svaki leš iz rijeke, a zatim kopaju grobove, prije nego što izvrše obred pokopa.

"Rečeno nam je da očekujemo njihova tijela"

Gebretensae Gebrekristos, poznat kao Gerri, jedan je od vođa ove zajednice. Pomaže u koordinaciji mučnog zadatka. Prema procjenama zajednice, dosad je pronađeno najmanje 60 tijela. Objasnio je kako su sigurni da se radi o tijelima Tigrajaca iz Humere.

"Ljudi iz Humere javljaju nam da su svjedoci, često odbjegli zatočenici, vidjeli ljude kako hodaju do rijeke i potom čuli pucnjeve ili da su neke ljude vojnici odveli iz zatvora i da se više nisu vratili. Rečeno nam je da očekujemo njihova tijela niz rijeku", govori Gebrekristos za CNN.

Tijela su se prvi put u Sudanu pojavila u srpnju, kad je vodostaj rijeke bio najveći zbog kišne sezone. Sudanski vodoprivredni inženjer ispričao je CNN-u da brzina matice omogućava tijelima da iz Humere u Wad El Hilou doplutaju za otprilike dva do tri sata. Wad El Hilou prirodno je suženje duž rijeke pa tijela ovdje završavaju na obalama. Prema Gerriju, njegova zajednica obično pronađe točan broj tijela za koje je dojavljeno da ih se očekuje.

"Mislio sam da će me ubiti i baciti u rijeku"

Šesnaestogodišnji Natay i 17-godišnji Gebrey, čija su imena promijenjena radi njihove sigurnosti, pripadaju Tigrajcima koji su rekli kako su pobjegli iz logora u Humeri. Sada u Wad El Hilou za CNN ističu da su čuli izvještaje o muškarcima koji su vezanih ruku u jednoj koloni hodali prema obali rijeke, na područje između crkva svete Marije i svetog Mihovila. Obojica dječaka kažu da su čuli pucnjeve i da se muškarci nisu vratili.

Natay je rekao da se sjeća kako se osjećao paraliziranim: "Bio sam jako uplašen, mislio sam da će me ubiti i baciti u rijeku."

Sudanske vlasti u Wad El Hilou podnijele su policijsko i mrtvozorničko izvješće za svako tijelo pronađeno na njihovom teritoriju, dokumentirajući dokaze o opsežnoj torturi i ranama od metaka koja na mnogim tijelima ukazuju na pogubljenja. I lokalne sudanske vlasti i forenzičari kažu da su sva tijela koja su do sada izvučena vjerojatno bila mrtva prije nego što su pala u vodu.

U svome priopćenju etiopska vlada je rekla da istražuje te navode: "U svjetlu nekoliko nedosljednosti u navodima, surađujemo s nadležnim tijelima na prikupljanju dokaza i procesuirat ćemo sve pojedince za koje se utvrdi da su počinili zločine. Vlada želi ponoviti svoju želju da osigura mirno rješenje sukoba u Tigraju i aktivno radi na osiguravanju prekida vatre."

"Odveli su me samo zato što sam Tigrajac" 

Mnogi Tigrajci u Sudanu mogli bi prepoznati ta tijela. Mnogi su pobjegli iz Humere i ondje još uvijek imaju obitelji. Temesgen (24) i Yonas (25) kažu da su zajedno pobjegli iz skladišta u Humeri, zvanog Enda Yitbarek, za koje kažu da je privremeni masovni zatočenički logor za tisuće Tigrajaca. CNN im je promijenio imena, radi njihove sigurnosti. Obojica su bili zatvoreni nešto više od dva tjedna.

"Igrao sam se oko kuće kad su me pokupili i odveli zato što sam Tigrajac. Nismo ništa učinili, samo su me pritvorili", rekao je Temesgen.

Unutar skladišta ljudi su bili zbijeni na podu.

"Nisu nam davali hranu, a mi nismo imali ni pristup WC-u. Neki ljudi su se olakšavali u skladištu", rekao je Yonas.

Za Temesgena je pravi užas bio nedostatak medicinske pomoći: "Svi su bili bolesni od gripe i nisu dobili liječničku pomoć. Nisu nas slali u bolnicu."

Potresne ispovijesti zatvorenih

Bivši zatočenici rekli su za CNN kako su ljudi svih uzrasta bili nagurani u skladište, od majki s malom djecom i tinejdžera do muškaraca u 70-im godinama. Temesgen i Yonas kažu da su pobjegli na rijetkoj pauzi za toalet koju dopuštaju stražari, te su otišli u Sudan. Obojica su pričali o više zatvoreničkih logora razasutih po Humeri.

CNN je razgovarao s desecima drugih bjegunaca iz ovih logora, a na temelju njihovih izvještaja procjenjuje se da postoji do devet lokacija na kojima su pritvorene tisuće Tigrajaca.

Tigrajci koji su još uvijek u Humeri rekli su za CNN da žive u stalnom strahu da će biti zatočeni ili ubijeni. Govorili su o etničkom razdvajanju prema kojem su na meti stanovnici tigrajske nacionalnosti, a pripadnici drugih etničkih grupa su sigurni, osobito oni amharske nacionalnosti. Milicija iz Amhare borila se zajedno s etiopskim vladinim snagama u Tigraju. Ljudi mješovite nacionalnosti suočeni su s neizvjesnom sudbinom. Amharska osobna iskaznica obično jamči sigurnost, ali druženje s Tigrajcima može značiti opasnost.

Alem je napola Tigrajac, ali ima osobnu iskaznicu koja nije tigrajska i pomagao je Tigrajcima da se sakriju u njegovoj kući u Humeri. Rođaci u inozemstvu pozvali su ga na bijeg, ali on inzistira na svojoj dužnosti da ostane i pomogne onima koji su meta napada.

"Nije ih briga za živote"

Rahel je također Tigrajka, ali ima osobnu iskaznicu koja nije tigrajska i kaže da je posjećivala prijatelje i rodbinu u logorima unatoč pitanjima koja su joj postavili čuvari. Užasnuta je uvjetima za zatočene.

"Ne mogu se kretati, nema dovoljno sanitarija, hrane, vode i lijekova. Ako se razbole i umru, nikoga nije briga. Gladni su i žedni. Kako su se mogli osjećati znajući da je sljedećeg dana njihov red, znajući da su im jučer prijatelji ubijeni? Stražare nije briga za živote", rekla je Rahel.

Ljudi u Humeri više su navrata CNN-u spominjali nestanke članova tigrajske zajednice. Oni koji su još uvijek slobodni pretpostavili su da su zatočeni u logorima, ali oni koji su pobjegli iz zatvora rekli su da ih su stražari često pozivali i da se nikada neće vratiti. Drugi su svjedočili o tijelima koja se bacaju u rijeku.

Yonas se prisjetio nestanaka iz skladišta Enda Yitbarek: "Nisu nas mučili, ali su često uzimali zatvorenike noću i nikada ih nisu vratili. Ne znamo jesu li ih ubili, ali nakon što su ih odveli, više se nisu vratili, a njihove su obitelji prijavile nestanak."

Stanovnici čvrsto vjeruju da su tijela doplutala iz njihovog grada 

Stanovnici Humere s kojima je CNN razgovarao čvrsto vjeruju da su tijela koja su stigla u Wad El Hilou doplutala iz njihovog grada. Nekoliko njih redovito je u kontaktu s onima koji su pobjegli preko granice u Sudan, a kad su tijela počela pristizati, vijesti su se brzo proširile.

Jedan je muškarac identificiran kao Misganawu, poznati brijač u Humeri. "Imao je dva nadimka, Totit i Gundi. Totita sam jako dobro poznavao dok je radio u Humeri u toj frizerskoj radnji. Rođen je i odrastao u Humeri", prisjetio se Alem.

Neovisne istrage međunarodnih i lokalnih forenzičara pokazale su kako nema dokaza da su se žrtve utopile. Stručnjaci su za CNN rekli da su sva tijela bila izložena nekom obliku kemijskog agensa nakon smrti, što je dovelo do toga da su tijela sačuvana prije ulaska u vodu. Činjenica da su sva tijela bila u sličnom stanju ukazuje na to da su bila smještena u sličnom okruženju, možda skladištu ili masovnoj grobnici, prije nego što su bačena u rijeku, rekli su stručnjaci. Ovo stanje očuvanosti olakšava identifikaciju tragova na tijelima i onoga što ih je moglo uzrokovati.

Znakovi mučenja

Neka tijela imala su ruke čvrsto vezane na leđima, u skladu s tehnikom mučenja koja se naziva "tabay". Nekima su ruke bile vezane žutom žicom, a lomovi kostiju i dislokacije ukazuju na dodatni pritisak na njihova tijela prije smrti. Stručnjaci kažu da su u utrci s vremenom za očuvanje dokaza, u slučaju da je to potrebno za buduća procesuiranja ratnih zločina. Također su potvrdili znakove mučenja koji su bili vidljivi tijekom prikupljanja leševa u Sudanu.

Dok istražitelji u Sudanu nastavljaju pregledavati tijela, Tigrajci i oni koji im pomažu u Humeri suočavaju se sa svakodnevnom borbom da ostanu slobodni od uhićenja i zlostavljanja. A Tigrajci poput Gerrija, s druge strane granice, tuguju i kopaju plitke grobove za tijela koja plutaju nizvodno.

Govoreći uz prvi grob na obali rijeke koji je iskopao, označen improviziranim drvenim križem, Gerri je rekao da ga boli što tijela ne može sahraniti kako treba: "Ostaviti svoj narod kraj rijeke? Tvoja sestra, tvoj brat, koji nisu položeni kako treba na počinak? Kad to vidiš, boli te, boli te srce, ali što možeš učiniti? Na to smo osuđeni".