Foto: Index, Damjan Tadić/Cropix

INDEX.HR na tjednoj će bazi donositi izjave osoba iz hrvatskog javnog života, većinom političara, sakupljene u posljednjih 20 godina. Radi se o isječcima iz knjige "Don't srach tooooo much", autorice Snježane Fridrih. Proteklih tjedana zabavljale su nas izjave Luke Bebića, Jadranke Kosor i Ive Sanadera, a ovaj tjedan na tapeti je Andrija "ja nikad ne lažem, samo nekad ne govorim istinu" Hebrang. Donosimo vam samo jedan dio Hebrangovih izjava, drugi dio slijedi za nekoliko dana.

O Zakonu o pretvorbi i privatizaciji, na susretima u Vladi:
Sve što je na tržištu, slobodno jedite. 
(Leksikon hrvatske političke gluposti , travanj 1996.)  

Pitam se, zar sam ja bio sudionik te navodne velike pljačke hrvatske države? Suradnik diktatora kojega je narod toliko puta premoćno birao? Zar ne valja narod? 
 
Nitko nije obavio privatizaciju brže, jednostavnije i bolje nego mi.
(Feral Tribune, studeni 2003.)

Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje...
Izaći van u javnost sa stručnim dijagnozama, histologijama, i cistologijama, i kojekakvim morfološkim promjenama? Što to znači našem pučanstvu, kad bi uz to trebao slijediti prijevod latinskih riječi i tumačenja. Zar nije dovoljno reći: Jest, predsjednik je bio bolestan. Poduzeto je liječenje, i on je danas zdrav.
(Globus, kolovoz 1997.)
  
Ja nikad nisam morao odati liječničku tajnu i reći od čega boluje predsjednik Tuđman, jer je to za mene učinio CNN. Hrvatska je, dakle, znala pravu dijagnozu. Ja je nikada nisam demantirao.
(HTV, Nedjeljom u dva , prosinac 2001.)  
Narodu nisam obznanio da je predsjednik Tuđman bio tako teško bolestan zato što mi se Predsjednik zadnjih par mjeseci nije dao pregledati zbog naših političkih sukoba. 
(Feral Tribune, prosinac 2001.)

Mudrac s istoka:
Demokracijom se cenzura ne može zabraniti.
(Večernji list, travanj 1998.)

Neka sam isti ko stari moj...
Šakića je ponijela povijesna dimenzija stvaranja hrvatske države, koja je tada bila uklopljena u nacistički pokret, jer druge opcije nije bilo.
(Globus, travanj 1998.)
 
Medijski kastrokubizam:
Da HTV i jest stranačka televizija, pa što onda, kad imamo deset privatnih televizija!
 
Nekoliko vodećih urednika HTV-a jesu u središnjem odboru stranke, ali oni ne vode politiku HDZ-a.
 
Nigdje u svijetu nema toliko medijskih sloboda kao u nas.
(Globus, travanj 1998.)

U ostavci podnesenoj dr. Franji Tuđmanu:
Štovani gospodine Predsjedniče, bez Vaše podrške sva moja nastojanja u provođenju za državu presudnih programa postaju uzaludna. Neka Vam Bog pomogne u razlikovanju dobra od zla. 

Ozbiljan život je neozbiljna stvar...
Odlazim iz politike i nemam se namjeru ikad više vraćati u nju. Kad čovjek jednom ode iz politike, mislim da bi to trebalo biti zauvijek.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, listopad 1998.) 

Konopac djelo krasi ...
Nema bezgrešnog rata. I Crkva je prije godinu i pol dana rekla da zločin nad civilom, počinjen kao dio planirane agresije, nije isto što i prekoračenje nužne obrane. U Hrvatskoj je bilo ratnih zločina samo u samoobrani.
 
U Pakračkoj Poljani u samoobrani u dvije ili tri kuće stradalo je nekoliko civila. Svi zločini o kojima se danas priča – Pakračka Poljana, Gospić, Lora – plod su mašte tako dugo dok nisu dokazani. A ja sam čovjek koji cijeni pravnu državu.
 
Civil u proteklom ratu nije bio isto što i civil u drugim ratovima. Na srpskoj strani nije postojala granica između civila i vojnika.
(HTV, Nedjeljom u dva, prosinac 2001.)

Lud, zbunjen, normalan...
Tuđman nikad nije htio dijeliti Bosnu. Njemu je Alija Izetbegović 1993. u Splitu ponudio da Hercegovinu pripoji Hrvatskoj.
(HTV, Nedjeljom u dva, prosinac 2001.)

Aktivna obrana gluparanja:
Danas Amerikanci brane svoju čast i sigurnost u Afganistanu. Tamo je poginulo mnogo civila, ali nitko pametan neće reći da je to zločin Amerikanaca. Oni tamo rade aktivnu obranu svog teritorija, svoje sigurnosti. 
(Leksikon hrvatske političke gluposti, veljača 2002.)

Imamo strašnog Stipu, bio je pravi đavo,  na kiši i na vjetru, uvjek je stajo pravo...
Otpali od HDZ-a nemaju nikakvu budućnost.
(Jutarnji list, kolovoz 2002.)

Odbjegle ovce – O pristupanju grupice branitelja HDZ-u:
Branitelji su se vratili u stado kojem pripadaju i iz kojeg su samo privremeno izašli.
(Feral Tribune, listopad 2003.)

Vremena se mijenjaju:
Oni imaju Ivicu, a HDZ ima Ivu, a razlikuju se po tomu što Ivo govori strane jezike, piše i potpisuje knjige, dok se Ivica muči sa svojim jezikom potpisujući darovnice hrvatskog teritorija Slovencima!
(Večernji list, listopad 2003.)

Zašto otišao na operaciju u Austriju...
HDZ će obustaviti projekt investiranja i rekonstrukcije bolničkog sustava u Hrvatskoj.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, studeni 2003.)

Kakav gospodar, takvo i gospodarstvo
Zdravstvo trebaju voditi ljudi koji su spremni provoditi program HDZ-a.
(Novi list, siječanj 2004.)
 
Na operaciju u Austriju nisam otišao zato što je hrvatsko zdravstvo loše i nekvalitetno ili zato što nisam mogao biti operiran ovdje. Otišao sam zbog medijskih lešinara.
(OTV, Noćna mora – siječanj 2005.)

Dok nekad bješe ovako: 
Tuđman je poderao moju pismenu ostavku na mjesto ministra koju sam dao nezadovoljan odlaskom svog predsjednika u stranu bolnicu.
(Jutarnji list, prosinac 2004.)
A danas ovako:
Borisu Kunstu kojemu je operirana štitnjača:
Vadi nož iz grla i dolazi u Sabor.
(Večernji list, 10.07.10.)

Sadašnji kandidat za predsjednika RH:
Ja ne lažem niti izgovaram laži, samo povremeno govorim neistinu, a to je puno pristojnije. 
(Feral Tribune, lipanj 2004.)

Spas u zadnji čas...
Kad sam za vrijeme Oluje ulazio u Knin, Tuđman me osobno nazvao i rekao: „Slušaj, u bolnici navodno ima nekih civila i nekih namještenika koji su ostali, osobno si mi odgovoran za njihovu sigurnost!“ I ja sam ušao u kninsku bolnicu i osobno ih zaključao, da budu na sigurnom.
(Globus, srpanj 2004.)

Huncut: 
U jednom TV nastupu nazvao sam Zorana Šprajca njegovim prvim prezimenom, ne znajući da se radi o srpskoj nacionalnosti. Prvi sam put doznao – molim vas, to napišite – prvi sam put doznao da je gospodin Zoran Šprajc, koji se prije prezivao Jovanović, srpske nacionalnosti onoga trenutka kad sam to neki dan pročitao u novinama. Tek tada prvi put! Kad sam u emisiji OTV-a govorio o njemu, nisam pogriješio, jer se tako zvao, nego sam ga zabunom nazvao njegovim prvim prezimenom koje mi je bilo u uhu.
(Globus, srpanj 2004.)
 
Što se tiče mog odnosa prema građanima srpske nacionalnosti, moram priznati da me uveseljavaju tekstovi u kojima me zbog toga napadaju.
(Globus, srpanj 2004.)

Kao ministar zdravstva i socijalne skrbi:
U svijetu je zubar besplatan samo do 18. godine osiguranika, nakon čega trošak snosi pacijent jer ne pere zube. Kod nas je sve besplatno, zato nam je zdravstvo stalno u nesvijesti.
(www.savjest.hr, kolovoz 2009. - objavio Novi list 2004.)

O osobi koja daje doktoru mito jer se nada boljoj usluzi:
Onda je počinio kazneno djelo, jer je dao novac liječniku koji ga nije tražio. 
(Jutarnji list, kolovoz 2005.)

Andrijina kanalizacija:
HTV treba podijeliti na desni i lijevi kanal.
(24 sata, veljača 2006.)

Zameo ih vjetar:
Desne stranke su gradile i branile Hrvatsku, ali ljevičara poput Ivice Račana i Vesne Pusić u to vrijeme nigdje nije bilo.
(www.feral.mediaturtle.com, veljača 2006.)

Bolje spriječiti nego liječiti:
Mislim da svaki političar mora lagati pet do deset posto, recimo, svojih izjava, jednostavno zbog toga što bi svaka iskrena izjava u pravom trenutku mogla dovesti do takvih panika i takvih nemogućih situacija potpuno nepotrebno.
(Radio 101, Uj-fuj, listopad 2006.)

Produženi mandat – Kao bivši ministar obrane RH:
Da sam 1998. tražio istragu o zloporabama novca u MORH-u, mandat bi mi trajao 30 minuta.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, studeni 2006.)

O Branimiru Glavašu:
Glasao sam za njegovo pritvaranje jer sam bio razočaran kad sam čuo da on ne štrajka glađu, nego uzima čaj, glukozu, vitamine i kalij. To znači da mu život nije ugrožen.
(Jutarnji list, studeni 2006.) 

...da čovjek ne povjeruje... 
Poznajući Branimira Glavaša, on bi u svojem štrajku išao do kraja i to bi bila tragedija, jer bi umro čovjek kojem krivnja nije dokazana.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, prosinac 2006.)

Fantomski rat 1998.g...
Značajno su povećali potrošnju farbe. Farba je kod ljevice značajan produkt. Dakle, sad farbaju povijest. U predizbornoj godini izlaze sa Zakonom protiv ratnih profitera. Zašto? Da bi kriminalizirali HDZ, Domovinski rat i sve ono što je bilo. Mi smo taj zakon predlagali dok oni još nisu ni shvatili da je bio rat, to je bilo ’98.
(Radio 101, Uj-fuj, studeni 2006.)

O primjedbama da je ova vlast isporučila Gotovinu Haagu:
Uostalom, nismo mi uhitili Gotovinu, nego španjolska policija.
(Bjelovarsko-bilogorski radio, Klub slušatelja, ožujak 2007.)

Carl Luis i Karlići Luisići:
Mi trčimo kao veliki, pravi trkači, a oni kao mali crveni trkačići koji nas stalno povlače za rukav i podmeću nam nogu. Sudac, a to su birači, dat će im zato na izborima crveni karton. Biraće se između „gospodina i druga“. Ako izaberete druga, slijedi vam četverogodišnja tuga.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, rujan 2007.)

Jamstvo za bježaniju: 
Jamstvo pobjede HDZ-a je da svi budemo mali Ivo Sanader.
(24 sata, listopad 2007.)

Nedostižan cilj:
Namibija je zemlja koja je desetljećima bila pod upravom Njemačke, a mi smo bili pod upravom Jugoslavije. Pa naravno da se te dve tradicije ne mogu uspoređivati, jer su oni desetljećima ispred nas i trebaće nam još dugo da stignemo Namibiju.
(www.youtube.com, rujan 2008.)

Račundžija:
Ne vole Sanadera pet tisuća ljudi… I zbog toga on provodi represiju?! To nije točno. Premijer Sanader je jako zadovoljan kad ga ne voli pet tisuća ljudi jer znači da ga 4.426.850 voli. Prema tome je najuspješniji političar.
(Radio 101, Uj fuj, prosinac 2008.)
 
Iskrcavanje liječničkih trupa:
A. Hebrang (HDZ): Kolega iz Irske neki dan mi je rekao:“Do sad si ti htio doći k meni raditi, a sada ja k tebi, jer je nama prepolovljena plaća.
Marin Jurjević (SDP): Nakon Hebrangovih izjava, svi portali javljaju o invaziji liječnika iz
Irske i Njemačke na Hrvatsku!
(siže – Jutarnji list, ožujak 2009.)

Volontiranje za svoj džep:
Veliki broj zastupnika volonterski obnaša niz drugih dužnosti, od načelnika do poduzetnika. Prazna klupa ne znači da zastupnik ne radi.
(Jutarnji list, ožujak 2009.)

Lova iz torbi... – O novom BMW-u od 4,2 milijuna kn:
Dakle, prvo, auto nije toliko koštao. Drugo, kupila ga je stranka i dala premijeru umjesto da ga kupuje proračun.
(Večernji list, ožujak 2009.)

O Mesićevoj konstataciji da je 36 članova Hebrangove obitelji ubijeno u logoru:
Sramotno je da predsjednik broji krvna zrnca. Ponosan sam na članove moje obitelji židovskog podrijetla. Njih su doista ubili fašisti, no znatno veći dio moje obitelji pobili su Mesićevi komunisti, i te krvnike on zdušno brani.
(Novi list, svibanj 2009.)

O odgovornosti bivšeg ministra u aferi 'kamioni':
Rončević bi bio odgovoran da nije poslušao dopis Stožera kojim se isključuju proizvođači koji nemaju tehničke karakteristike. Budući da je poslušao taj dopis i po njemu postupio, po mom mišljenju i pravnom znanju, on ne može biti odgovoran.
(Radio 101, Uj fuj, srpanj 2009.)

Nakon što je policija potvrdila da je dokazana korupcija:
Bude li kaznene prijave zbog MORH-ove kupnje kamiona, treba je podići protiv onoga tko je ministru Berislavu Rončeviću dao krive podatke, a ne protiv samog Rončevića.
(www.savjest.com.izjave, srpanj 2009.)

***

Snježana Fridrih, rođena 1957. u Bjelovaru, počela je pisati u Bjelovarskom listu. Njena kolumna "Tanjino pismo" pisana je pod pseudonimom Tanjuška (Ta...njuška). Britko, duhovito satirično štivo - kolumna koju su čitali svi. Kolumnu bi započinjala nekom iskričavom političkom izjavom, koja je parala uha građana. Tako je i započela sa sakupljanjem zanimljivih izjava, lapsusa, gafova svih javnih osoba RH. Kronološki poredani već zaboravljeni biseri, rezultirali su pojavljivanjem njene prve knjige - "Leksikona hrvatske političke gluposti" - koja je odjeknula u javnosti. U tom smjeru ide i danas. Maštovitim publicističkim poigravanjem nastala je knjiga "Don't srach tooooo much" ("Ne seruckati previše"), iznimno aktualna politička satira čije ćemo dijelove prenositi.