Zašto nitko osim Indexa ne piše o Todoriću?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Index/Marko Mrkonjić/Pixsell
"MENE vam nema ni u jednoj aferi!", poznate su riječi Ivice Todorića kad je, odgovarajući na novinarsko pitanje o svom poslovnom uspjehu, htio dati do znanja da je čist, a njegov poslovni uzlet bez ijedne mrlje.
Vlasnik Agrokora, jedan od svega dvojice preostalih velikih tajkuna iz mračne privatizacije devedesetih i prvi na fotografiji imaginarnog foto albuma iz Tuđmanovog projekta o 200 obitelji, tom je rečenicom o svojoj bezgrešnosti zapravo rekao sve o hrvatskom novinarstvu u posljednjih 15 godina.
Vlasnik Agrokora, jedan od svega dvojice preostalih velikih tajkuna iz mračne privatizacije devedesetih i prvi na fotografiji imaginarnog foto albuma iz Tuđmanovog projekta o 200 obitelji, tom je rečenicom o svojoj bezgrešnosti zapravo rekao sve o hrvatskom novinarstvu u posljednjih 15 godina.
Samo je trebalo pogledati prihodovnu stranu medija
Za najčitanije tiskovine, javnu i komercijalne televizije kao i radio postaje, Todorić je zaista čovjek bez mrlje. Tome svjedoče tone i tone novinskog papira na kojima nikada nisu tiskani Todorićevi grijesi te bezbroj neispričanih afera obitelji Todorić.
Naime, Todorićev koncern Agrokor najveći je oglašivač u medijskom prostoru Hrvatske. Eventualna urednička volja za objavom bilo kakvog kritičkog teksta o Todoriću slamana je tek jednim pogledom u prihodovnu stranu medija u kojem je radio. I nije uopće bilo bitno radi li se o javnom ili privatnom mediju.
Ako ni to nije bilo dovoljno, trebalo je samo podsjetiti da je Todorić pod čudnim okolnostima došao do monopola nad distribucijskim lancem tiskovina, a dugo vremena držao je i prilično veliku marketinšku agenciju.
Todorić je, naime, 2007. kupio agenciju koja je vrlo brzo postala najveća i najutjecajnija agencija upravo za distribuciju oglasa Agrokorovih tvrtki.
Index je bio među onima koji takve oglase nije dobivao, i to s razlogom. Upravo zbog toga što smo odlučili o Todoriću pisati kritički. Vrlo smo često u tome bili usamljeni, ali nikad zbog toga nismo požalili.
Cenzuriralo se sve, ali baš sve
Višegodišnja šutnja o Todorićevim aferama, koja se plaćala golemim novcem kroz oglašavanje, dovela je i do toga da su se ankete o novinarskim slobodama ograničavale i problematizirale samo u onom dijelu koji se doticao političkog utjecaja, ali ne i Gazde.
Cenzuriralo se sve - od potencijalnih afera u kojima bi se moglo čuti Todorićevo ime pa do toga da se sugovornicima ne postavljaju pitanja koja bi mogla izazvati neugodu na vrhu Cibonina tornja.
Iz informativnih izvještaja izbacivane su čak i strane agencijske vijesti koje bi problematizirale kreditnu sposobnost nekog dijela najvećeg hrvatskog koncerna.
Uostalom, kako sve funkcionira moglo se vidjeti jučer kad je "tema Todorić" postala "aktualna i važna", tek onog trenutka kada se u kasnim popodnevnim satima javila sama Uprava Agrokora s dvije rečenice priznanja kako se, eto, ipak nešto događa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ivančić: Todorić je najveća sramota hrvatskog novinarstva
"Odnos medija i Ivice Todorića ostat će upamćen kao nepisano svjedočanstvo o najvećoj sramoti hrvatskoga novinarstva, gdje je praktički kompletna struka – uz samo par zaista rijetkih izuzetaka – srozana na nivo posluge u onome dvorcu s četrdeset soba na brdu iznad Zagreba: jedni su ribali podove, drugi mijenjali posteljinu, treći laštili srebrninu, četvrti istrčavali pudlice, peti kosili travnjake, dok je Nino Đula sa zasukanim rukavima čistio vladarske štale", kaže za Index Viktor Ivančić, novinar, pisac i suosnivač Ferala, danas angažiran u tjedniku Novosti, koji već godinama ukazuje na strukturnu korupciju u hrvatskom društvu te posebno u novinarstvu.
Ivančić je često naglašavao upravo taj vazalski odnos hrvatskih medija prema "feudalcu" Todoriću.
"Disciplinirani žurnalisti nisu se libili servisirati čak ni autentični feudalni štih hrvatskoga kapitalizma. Tako su na tom brdašcu, odakle je velikaš držao Hrvatsku na oku, ispitivane krajnje granice strukturalne korupcije, uvježbavan je nedostatak obzira prema bilo kakvom obliku vjerodostojnosti, njegovan je takav medijski zamah u kojemu propaganda neće biti puki efekt, već sama pretpostavka novinarskog posla" kaže Ivančić za Index, te povlači paralelu s onim što je Baudrillard opisao kao "Pakao Moći". Odatle se, tvrdi Ivančić, mogao i slutiti raskošan epilog.
Nakon odlaska Todorića nastupaju pravednički nastrojene hijene
"Uopće ne sumnjam da će se, u slučaju konačnoga raspada carstva, pripadnici medijske posluge u relativno kratkom roku preobraziti u pravednički nastrojene hijene, jer ne treba zanemariti silinu frustracija dojučerašnjih epigona. Dogodi li se dakle da Todorić neopozivo crkne, hrvatski novinari će biti na visini zadatka: sve ono što nisu ispisali, ispišat će po njegovu grobu!", kaže Ivančić za Index.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Boris Dežulović, još jedan novinar i pisac već godinama upozorava na povlašteni status kojeg Todorić ima ne samo u hrvatskoj politici i institucijama, već posebno u hrvatskim medijima.
Dežulović: Živjeli smo u SFR Agrokor
"Todorićeve su tvrtke godinama - cijelu jednu medijsku eru, od roto-papira do interneta - bile zapravo glavni sponzori hrvatskog novinarstva, prateći ga od sad već romantičnih vremena kad je naklada bila glavna stavka u prihodu do vremena kad su to postali marketinški budžeti velikih korporacija. Za to vrijeme hrvatski su se mediji pretvorili u ilustrirane Konzumove kataloge sa K+ dimljenim vratom za 34,99 i izborom vijesti iz zemlje, svijeta i showbizza, a sam Agrokor - Gazdinom idejom o stalnom širenju - najprije u državu u državi, a onda i državom u državama, pretvorivši se naposljetku u SFR Agrokor", napominje Dežulović u razgovoru za Index, dodajući da je ovaj posljednji podatak izuzetno bitan za medije jer su u SFR Agrokoru funkcionirali baš kao i u Jugoslaviji d.d.
"Kao što se u Jugoslaviji, dok su gazde sjedile u Centralnom komitetu, logikom političke represije nije smjelo propitivati poredak, tako se i u Republici Agrokor, dok su gazde sjedile na nedjeljnom ručku u Kulmerovim dvorima, poredak nije smjelo kritizirati logikom kapitalističke represije, odnosno rizikom kresanja marketinškog novca. Rezultat je bio isti: šupačke novine i zadovoljni gazda", naglašava Dežulović u razgovoru za Index, dodajući da su svi u branši govorili o ucjenjivačkom utjecaju Agrokorova marketinga, istovremeno objavljujući oduševljene izvještaje o njegovim fantastičnim uspjesima u regiji, dok su oni posvećeni dobivali priliku s Gazdom u helikopteru nadlijetati carstvo i svjedočiti njegovoj bezgraničnoj ljubavi za zemlju, krave i radnike.
Nakon sloma Agrokora dogodit će se isto što i nakon sloma Jugoslavije
"Jednakom logikom, nakon sloma Agrokora dogodit će se isto što i nakon sloma Jugoslavije. Slijedit će turbosenzacionalna otkrića o tome kako u Agrokoru i nije bilo sve tako bajno, hrabri reporteri otkrivat će detalje njegove diktature, isti oni dojučerašnji Konzumovi katalozi objavljivat će stravične priče Konzumovih blagajnica, a nije pametno sumnjati da ćemo vrlo brzo otkriti sve i o razularenim orgijama u podrumima Kulmerovih dvora", zaključuje na kraju Dežulović.
Koliko Todorić znači za hrvatski medijski prostor u posljednje je vrijeme iskusio Dario Juričan, autor dokumentarca Gazda. Čak i benigan poziv na projekciju dokumentarca našao se na udaru cenzorskih škara. Juričan u razgovoru za Index naglašava da Agrokor loše utječe na medije na više razina te podsjeća da je ta korporacija većinski vlasnik Tiska, o čijoj prodajnoj mreži ovise svi tiskani mediji. To je još znao i HDZ, podsjeća Juričan, kad je 90-tih u Tisak slao "Kutlinu bojnu".
Juričan: Boje se i danas jer misle da bi Todorić mogao uskrsnuti
"Poznat je i slučaj kad je Jutarnji list 2005. objavio tekst o prezaduženosti Agrokora, temeljen na procjeni agencije Moody’s, a nakon čega je EPH na nekoliko tjedana ostao bez svih oglasa tvrtki iz prozvane korporacije. Tek sada, 12 godina kasnije, kad se kriza više ne može sakriti, mainstream mediji otvoreno pišu o prezaduženosti Agrokora. Simptomatično je da kad država i mediji-oglašivači čuvaju leđa velikim tvrtkama monopolistima, kao recimo Tvornici duhana Rovinj, INA-i, to bi na kraju ipak završilo prodajom navodnog "nacionalnog blaga", naglašava Juričan, rekavši da je dva desetljeća dobro plaćenih, umivenih priča o "našem najvećem poslodavcu" i, što je još bitnije, najvećem oglašivaču, ostavilo traga na ponašanje novinskih nakladnika.
Name, nikada se ne zna, dodaje Juričan, hoće li se Ivica Todorić ipak podići s poda i početi im se osvećivati.
"Usudio bih se reći da je i pad prodaje tiskovina u određenom postotku povezan s nepisanjem o Agrokoru jer time se direktno gubi povjerenje u medije. Ante Todorić, Ivičin otac, također je svojom megalomanijom doveo Agrokombinat Zagreb do pucanja. Svi znaju da je Agrokombinat rasturen nakon 1972., ali se zaboravlja da je to učinjeno i radi kronične prezaduženosti i nemogućnosti daljnjeg kreditiranja", kaže na kraju Juričan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nepodnošljiva lakoća ignoriranja
Index je, što se Todorića tiče, bio rijedak izuzetak. U vrijeme kada smo otkrivali poznatu aferu s nestalim žitom iz Đakovštine, a koja je završila na kraju u Konzumovim trgovinama, "ozbiljni" mediji bavili su se drugim stvarima.
Kada je su na kraju sud i DORH presudili da je Todorićeva tvrtka zaista kupovala ukradeno žito daleko ispod tržišne cijene nitko, osim Indexa i rijetkih novinarskih oaza, nije postavio pitanje zašto ukradeno žito nije vraćeno državi. Ako od lopova kupite ukradeni Ferrari u izvrsnom stanju za 10 kuna, policija će vam ga oduzeti već sljedeći dan. Naravno, pod uvjetom da niste Gazda.
Kada je Index problematizirao pitanje Konzumovih bonova koji su znali zamijeniti i kunu, drugi su s tim istima bonovima za Uskrs i Božić masovno posjećivali Konzumove trgovine. Linićeva birokracija čak ih je izuzela iz fiskalizacije te proglasila neoporezivim.
Sjećate se slučaja Belje? Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) je na devet stranica objavila pravi "krimić", opisujući događaje iz 2007. godine kada Agrokor Ivice Todorića nije radio po zakonu. Agrokor je morao objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva, ali to nije napravio. Agrokor je prema rješenju HANFE morao u roku od 60 dana objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je tada stajalo 790 milijuna kuna.
Sjećate se slučaja Belje? Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) je na devet stranica objavila pravi "krimić", opisujući događaje iz 2007. godine kada Agrokor Ivice Todorića nije radio po zakonu. Agrokor je morao objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva, ali to nije napravio. Agrokor je prema rješenju HANFE morao u roku od 60 dana objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je tada stajalo 790 milijuna kuna.
Agrokor - to je Hrvatska
U to vrijeme drugi su prenosili prvog potpredsjednika Radimira Čačića kako je interes hrvatske države zapravo interes Agrokora. Povlačili su se hrvatski interesi jer je Agrokor u to vrijeme kupovao slovenski Mercator, a šutke je prošla smjena čelnih ljudi HANFE, kao i sama promjena zakona o poslovanju Hanfe prema kojoj više nije neovisno tijelo. Odluka o obvezi 790 milijuna kuna na kraju je povučena, naravno, bez neke velike rasprave u javnom prostoru.
Index će, baš kao i ranije, nastaviti neumorno kritički pisati o Todoriću, a na vama je da procijenite hoćete li vjerovati nama ili medijima koji su se godinama ulizivali Gazdi, a danas vas uvjeravaju da njihov glavni financijer mora biti spašen vašim novcem.
Index će, baš kao i ranije, nastaviti neumorno kritički pisati o Todoriću, a na vama je da procijenite hoćete li vjerovati nama ili medijima koji su se godinama ulizivali Gazdi, a danas vas uvjeravaju da njihov glavni financijer mora biti spašen vašim novcem.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Želite li Index bez oglasa?
Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
10 eura mjesečno.
Učitavanje komentara
Facebook
Google
