SVE SE VIŠE priča o invazivnim vrstama koje dolaze u Jadran. Posljednjih tjedana u hrvatskom moru uhvaćeno je nekoliko primjeraka najotrovnije ribe na svijetu - srebrnopruge napuhače. Uz nju, pojavila se i vatrenjača, također opasna vrsta.

Iako nije neuobičajeno da nove, pa i invazivne vrste riba dolaze u naše more, brojni stručnjaci upozoravaju da ih dolazi sve više te da neke mogu narušiti ekosustav, ali i biti opasne za čovjeka. 

Stručnjaci upozorili da nestaje Jadran koji smo znali

Alen Soldo, profesor na Odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu, već je upozoravao da se riblji fond u Jadranskom moru smanjuje zabrinjavajućim tempom i da na to utječu prekomjerni izlov, klimatske promjene i doseljavanje novih vrsta riba koje ugrožavaju postojeću riblju populaciju. Zato stručnjaci upozoravaju da nestaje Jadran koji smo znali. 

"Ribolovstvo i naši riblji resursi imaju velike poteškoće, klimatske promjene su velik problem, Jadran koji smo znali nestaje", rekao je. Znanstveni savjetnik na splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo Jakov Dulčić istaknuo je da je tijekom posljednja tri desetljeća zabilježen dolazak 46 novih vrsta riba u Jadransko more, u kojem živi više od 460 vrsta riba.

Vatrenjača, jedna od najinvazivnijih vrsta u Sredozemnom moru, već je nekoliko puta uočena u našem moru. Ova riba podrijetlom je iz Indo-Pacifika, a njezino širenje olakšava nedostatak domaćih grabežljivaca, odnosno morskih pasa koje se prekomjerno izlovljava. Stručnjake zabrinjava što agresivni osvajači ugrožavaju domicilne vrste riba, a neki su i opasni za ljude. 

Uzroci dolaska invazivnih vrsta su razni, a uključuju klimatsko zatopljenje i prekomjeran izlov 

Pero Ugarković koji radi na Institutu za oceanografiju i ribarstvo kazao nam je kako ljudi obično misle da su sve nezavičajne vrste koje prirodno ne žive na određenom staništu ujedno i invazivne te naglasio kako nezavičajna i invazivna vrsta nisu istoznačnice.

"Ako su vrste u okoliš dospjele utjecajem čovjeka te ujedno imaju negativan učinak na biološku raznolikost ili nanose štetu za okoliš i gospodarstvo, onda tek govorimo da je ta vrsta invazivna. Dakle moguće je da kod nas živi strana vrsta za koju nećemo reći da je i invazivna", kazao nam je.

Branko Dragičević, viši znanstveni suradnik pri Laboratoriju za ihtiologiju i priobalni ribolov, kazao je u razgovoru za Index da se u Jadranu posljednjih 30-ak godina kontinuirano bilježe strane vrste riba.

Pojašnjava da su neke uočene tek jednom ili dvaput, a potom su iščeznule, pojedine se češće pojavljuju, a neke su vjerojatno i uspostavile svoju populaciju u Jadranu. Objašnjava da postoji više uzroka pojavljivanja stranih vrsta.

"Neke dolaze iz južnih područja Sredozemlja, gdje su dospjele iz Crvenog mora putem Sueskog kanala, i takve će se i nastaviti pojavljivati, a neke će i uspostaviti populacije, dok će one unesene nekim umjetnim putem, poput unosa balastnim vodama ili putem marikulture, biti manje uspješne u uspostavljanju populacija sudeći po dosadašnjim iskustvima, barem kad su ribe u pitanju.  

U posljednje dvije godine zabilježili smo nekoliko invazivnih vrsta riba poput srebrnopruge napuhače i vatrenjače, koje postaju sve učestalije. Zabilježena je i pojava dviju vrsta koje ne smatramo invazivnima, ali se ipak radi o stranim vrstama, to je jedna vrsta iz roda Abudefduf te sitnoljuskavi bakalarčić", kazao nam je. 

Dragičević pojašnjava da neke vrste mogu aktivno migrirati iz drugih dijelova Sredozemnog mora, dok druge mogu unijeti ljudi. 

"More ne poznaje granice. Posljedice su složene i mogu varirati od lokalnog i gotovo neznatnog utjecaja do katastrofalnih posljedica. To ovisi o vrsti, njezinim ekološkim karakteristikama, kao i o potencijalu iskorištavanja te relativnoj važnosti tih osobina ako promatramo situaciju iz strogo ljudske perspektive. 

Primjerice, konzumacija srebrnopruge napuhače može imati tragične posljedice, dok ulov vatrenjače, ako se ne ubodete, može rezultirati izvrsnim ručkom. Ekološke posljedice mogu biti jako složene i nije ih lako utvrditi, a također mogu varirati u važnosti", rekao nam je. 

U naše more došla je i najotrovnija riba na svijetu, koja predstavlja i najveću ugrozu 

U ožujku ove godine objavljena je studija "Procjena utjecaja invazivne ribe napuhače na zdravlje ljudi (napadi, trovanja i smrtni slučajevi) u istočnom Sredozemlju". U njoj autori ističu da su invazivne strane vrste globalna prijetnja bioraznolikosti, ekosustavu, ljudskom zdravlju i turizmu.

Navode i da su ribe napuhače poznate po svojoj toksičnosti, a mogu pokazivati ​​i agresivno ponašanje, što predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju. Istraživanje se bavi utjecajem riba napuhača na zdravlje ljudi diljem istočnog Sredozemlja, a obuhvaća razdoblje od 2004. do 2023. godine. Ukupno je dokumentirano 198 događaja koji su utjecali na ljudsko zdravlje: 28 zapisa o fizičkim napadima, najmanje 144 nesmrtonosne epizode trovanja i 27 smrtnih slučajeva uzrokovanih konzumiranjem. 

Studija navodi da je srebrnopruga napuhača 2003. godine prvi put zabilježena u Sredozemnom moru, odakle se počela dalje širiti. 

"Prisutnost i širenje riba napuhača izazvali su zabrinutost u cijelom bazenu zbog prijetnji koje predstavljaju za lokalnu biološku raznolikost, sredstva za život ribara i ribarstvo, kao i za ljudsko zdravlje. Poznato je da srebrnopruga napuhača smanjuje izvorne ribe i neke beskralješnjake (npr. glavonošce), uništava i kvari ulove ribara, uništavajući i ulov i opremu.

Neke vrste riba napuhača vrlo su otrovne. Srebrnopruga napuhača smatra se jednom od najštetnijih invazivnih stranih vrsta u Sredozemlju zbog svoje raširenosti, brojnosti i prijetnji koje predstavlja za okoliš, gospodarstvo i zdravlje ljudi", navode autori studije. 

Dragičević kaže da upravo spomenute srebrnopruga napuhača (ili četverozupka) i vatrenjača trenutno predstavljaju najveću ugrozu. Isto kaže i Ugarković komentirajući da su vatrenjače opasne za ljude i druge životinje zbog svoje proždrljivosti i brzine širenja.

"Prva zbog otrova tetrodotoxina koji akumulira u unutrašnjim organima i mišićima, što je čini izuzetno opasnom ribom po ljudsko zdravlje ako dođe do konzumacije, a druga zbog otrovnih bodlji koje mogu izazvati zdravstvene probleme te zbog izdašne prehrane autohtonim vrstama, što može dovesti do određenih ekoloških problema u smislu negativnog utjecaja na neke zavičajne vrste riba. 

Za razliku od srebrnopruge, vatrenjača je jestiva, što može pridonijeti i nastojanjima da se ublaže štetni ekološki učinci te vrste, primjerice ciljanim izlovom", kazao nam je Dragičević.

"Vrlo složena tema"

Kada je riječ o drugim vrstama, Ugarković kaže da je jedne godine primijećeno mnogo mramornica u južnom Jadranu, ali ta se pojava do sada nije ponovila. Objašnjava kako je ta riba na istočnom Sredozemlju istisnula ostale ribe vegetarijanke u dublje vode.

"Ostale vrste koje prave štetu u drugim dijelovima Sredozemlja još uvijek nisu toliko brojne u Jadranu. No svakako treba ponoviti da je utjecaj čovjeka na ekosustav vrlo složena tema te da istraživanje podmorja nije ni jednostavno niti jeftino. Teško je reći što se točno događa u morskim dubinama i što je dobro, a što loše.

Primjerice, ako ribar kod Silbe baci vršu kako bi ulovio hobotnice, a u vrši se nađe hobotnica kojoj je murina odgrizla sve krakove, možemo li onda tvrditi da je porast brojnosti murina i njihova migracija prema sjeveru jednako opasna? Naše društvo se isključivo oslanja na mišljenja proizašla iz ribarstva i onih koji iskorištavaju resurse, bilo gastronomski ili rekreativno, što svakako nije ono što bi biolozi trebali zagovarati", kaže Ugarković.

Aktivnu migraciju nemoguće je spriječiti, ali se može ublažiti, a to ovisi o ljudskom faktoru

Dragičević ističe da je pojava stranih vrsta neizbježna te da im migracije dodatno omogućuje zatopljenje mora. Bitan je i ljudski faktor, na koji se može utjecati, no aktivnu migraciju se, prema njegovim tvrdnjama, ne može spriječiti. 

"Obje spomenute vrste su prolaskom kroz Sueski kanal ušle u Sredozemno more te je njihovo širenje dodatno potpomognuto zatopljenjem mora. S druge strane, boljim upravljanjem nekim ljudskim aktivnostima možemo smanjiti mogućnost unosa nekih drugih stranih vrsta. 

Primjerice, kontrolom i upravljanjem balastnim vodama možemo smanjiti mogućnost unosa vrsta tim putem. Isto je i sa svim drugim djelatnostima koje uključuju dislociranje vrsta iz prirodnog okruženja (područja prirodne rasprostranjenosti) poput marikulture, akvaristike itd. No aktivnu migraciju ne možemo spriječiti", kazao nam je Dragičević. 

Upitali smo ga možemo li očekivati još novih invazivnih vrsta u našem moru. 

"Naravno. Proces širenja stranih vrsta Sredozemljem te ulazak novih vrsta kroz Sueski kanal, kao i unosi nekim ljudskim aktivnostima, još uvijek su aktualni te se mogu očekivati i druge strane vrste u budućnosti, od kojih bi neke mogle biti i invazivne", kazao je za Index. 

"More je i dalje izrazito neistražena zona, a invazivne vrste su nam neprijatelji"

Pero Ugarković kaže kako morska biologija, za razliku od kopnene, ima jednu veliku prepreku kad je u pitanju istraživački rad. Naime, kako objašnjava, riječ je o sasvim drugom elementu u kojem čovjek teško može obavljati opservacije i istraživanja kazavši da je more zbog toga i dalje izrazito neistražena zona.

"Što dublje idemo, to nam je sve manje poznato što se događa dolje. Zato su morski biolozi uvijek oprezni kada daju zaključke. Za neke vrste možemo reći da su jako opasne za ekosustav, primjerice pojava nekih vrsta algi, rebraša poput morskog oraha, dok za druge to ne možemo tvrditi, ili barem ne u tolikoj mjeri.

Premda je danas teško naći razliku između onoga što je prirodno, a što nije, jer je čovjek gotovo u potpunosti utjecao na prirodne procese našeg podmorja, općenito moramo paziti na to da ne uništimo sve ono što je potrebno za našu dobrobit. Bioraznolikost je naš najveći saveznik, a invazivne vrste su nam neprijatelji, one toliko loše utječu na prirodne procese da na koncu time štete nama samima", kazao nam je Ugarković.