RIJEKA je na Rujevici ispratila Hajduk s tri komada u mreži te nastavila nabijati dugogodišnje frustracije gostima iz Splita. S Hajdukove strane, prirodno je da navijači traže razloge uvjerljivog poraza u nečemu što je Hajduk loše napravio jer kad se gubi toliko često na istom stadionu, onda to "ne može biti slučajno". Kao u sjajnoj komediji "Milijun načina za umrijeti na Divljem zapadu", tako je Hajduk jučer pronašao milijun i prvi način za umrijeti na Rujevici.

Domaćini nisu razbili Hajduk kako rezultat sugerira, ali pobjedu su zaslužili. Autor ovog teksta je davno odustao od toga da će nogometna javnost napokon naučiti da Rijeka neće nigdje nestati. Koliko puta se Rijeku može sahraniti prije nego što se shvati da taj klub zna što radi već godinama? Ponekad upadne u loše razdoblje, ali se svaki put vraća. Ova Rijeka nije nikakva iznimka jer je pokopana prije nego što je sezona počela, a društvo s Rujevice se danas može samo slatko nasmijati. Opet.

Hajduk je izgubio jer je jedan igrač poklonio dva gola. Kraj priče

Što se Hajduka tiče, ljudi u klubu su se danas trebali probuditi, pogledati tablicu, pogledati raspored utakmica četvrtkom, pogledati stanje računa, pogledati snimku utakmice i nakon toga je zaboraviti. Sva analiza taktike, formacije i izbora igrača pada u vodu kada se sagledaju činjenice. Niti je Kek taktički mag koji je pojeo Garciju niti je Garcia naivčina koja je sve pogriješila.

Hajduk je doživio težak poraz jer je Ron Raci imao dvije izravne pogreške za gol. Kraj priče. Sva ostala fantaziranja da bi rezultat utakmice bio drugačiji da je startao Alberto Del Moral ili da je Garcia napravio neke čudesne prilagodbe su promašene. Ne znači da su Garcia i Hajduk jučer sve napravili super, ali razlog poraza se ne može pronaći na taktičkoj ploči. Ne može se pronaći ni u sucu, da to isto odmah stavimo sa strane.

Jako se puno priča o nevjerojatnom nizu Rijeke protiv Hajduka i još nevjerojatnijem nizu Keka koji je doživio samo jedan poraz od Hajduka u karijeri. Priča se o tome da je Hajduk naivan i uvijek izgubi isto na Rujevici, ali to su promašene teze. Nije Hajduk jučer ubila riječka tranzicija niti izbor da se u utakmicu krene bez "prave šestice". Ubile su ga greške i random trenutci. U suštini, ubio je sam sebe.

Bizarna pogreška na bizarnu pogrešku. Tako ne možeš ništa

Dovoljno je samo rekonstruirati kako su padali golovi. Hajduk je utakmicu otvorio sasvim pristojno, a u 28. minuti čak je zabio za 1:0. Vekić je obranio Šegin udarac glavom, Dalisson je pogodio iz odbijanca, ali je VAR potvrdio da je Šego u začetku akcije bio u zaleđu. Šest minuta kasnije dogodila se scena kakvu nije lako režirati ni namjerno, a do tada je Hajduk izgledao kao momčad koja je nešto bliže tome da zabije u izjednačenoj utakmici.

Tiago Dantas prethodno je napustio teren zbog razbijene arkade. Vratio se u igru nakon liječničke pomoći, u sprintu utrčao Raciju iza leđa, uzeo mu loptu praktički na centru, razmijenio dupli pas s Adu-Adjeijem i zabio za 1:0. Marešić i Raci su prekasno registrirali da se Portugalac vratio na teren.

Situacija je izazvala veliki bijes Hajdukove klupe, ali naknadni pregled pokazao je da je Dantas prema pravilima imao pravo vratiti se i da je sudac dopustio ulazak. Bizarno jest, neregularno nije. Na screenshotu gore se jasno vidi da Mateo Erceg daje znak Dantasu da se vrati u igru dok Dario Marešić ima loptu na centru s više opcija za nastavak igre. On nije bio koncentriran, dodao je Raciju, koji je bio još manje koncentriran, i to je 1:0 za Rijeku. Sve čisto i vrlo glupo od Hajduka.

Hajduk je nakon toga imao odličnu priliku za izjednačenje. Fayadov snažan udarac u 42. minuti Vekić je izvrsno obranio. Umjesto 1:1, u drugoj minuti nadoknade dogodila se nova situacija u kojoj je Hajduk jednostavno prestao igrati. Fruk je brzo izveo slobodni udarac, pronašao Adu-Adjeija dok je gostujuća obrana spavala, a Vignato je iz blizine pogodio za 2:0.

Da, sumnjiv je prekršaj na Fruku prije toga i vjerojatno ga nije izveo baš s pozicije gdje se dogodio, ali to ne daje dozvolu Šimunu Hrgoviću da se okrene leđima lopti i potpuno isključi iz utakmice dok ona itekako traje, ne daje dozvolu stoperima Hajduka da nisu u liniji, ne daje dozvolu Mathieu Acapandieu i Adrionu Pajazitiju da kasne barem pet sekundi s povratnom trkom i najmanje daje dozvolu Dalissonu da u početku ove akcije ničim izazvan izgubi loptu dok je sedam igrača Hajduka unutar 25 metara od gola Rijeke.

Odmah početkom nastavka Fruk je iz čiste prilike mogao zabiti i treći. Nije, ali samo šest minuta kasnije Raci je ponovno praktički sam riješio utakmicu. Nije uspio čisto očistiti loptu pod pritiskom Adu-Adjeija, zatim se poskliznuo i omogućio mu izlazak jedan na jedan sa Silićem. Kako nekome uopće objasniti da je nakon ove situacije na screenshotu ispod pao gol za 3:0?

Bizarna utakmica stopera Hajduka koji je do jučer igrao u sjajnoj formi koja mu se ne treba zaboraviti, ali protiv Rijeke je morao biti izvađen na poluvremenu i najveća je greška Garcije, zapravo jedina jako očita, da ga nije izvadio iz igre. Urugvajski trener ne voli skrivati igrače od neugodnih situacija jer se tako raste, ali ponekad se moraju povući i takvi potezi. Garciji se može zamjeriti i općenito kasno mijenjanje, ali to mu je konstantna mana i nije direktan razlog poraza.

Brojke ne izgledaju kao 3:0

Tako je nastao rezultat koji izgleda kao potpuni raspad Hajduka. Brojke, međutim, pričaju bitno drugačiju priču. Rijeka je završila utakmicu s 1.46 očekivanih golova, a Hajduk s 1.28. To nije nikakva statistička slika demoliranja protivnika. Hajduk je imao 59 posto posjeda, uputio 13 udaraca prema Rijekinih sedam i sedam puta pogodio okvir gola, dok je Rijeka to napravila četiri puta.

Imao je 65 ulazaka u posljednju trećinu prema 35 Rijekinih, 17 dodira u protivničkom šesnaestercu prema deset i četiri kornera prema nijednom domaćina. Do trenutka kada je Raci napravio prvu veliku pogrešku, Rijeka je imala jedan udarac Fruka u blok s 25 metara udaljenosti i vrijednosti 0.02 xG. To ništa ne umanjuje zasluženost pobjede domaćina, ali umanjuje količinu drame s kojom Hajduk treba gledati na ovaj neugodan poraz.

Rijeka je bila bolja u najvažnijoj kategoriji jer je imala četiri velike prilike prema Hajdukove dvije. Tri je iskoristila, od čega je dvije i pol Hajduk poklonio. To je sasvim dovoljan argument za tvrdnju da je Rijeka svoju pobjedu zaslužila, ali nije argument za tezu da je Hajduk razbijen i da mora nešto posebno naučiti iz ove utakmice osim da ne radi bizarne greške. Dakle, ne može naučiti ništa.

Čak je, začudo, Hajduk osvojio više duela od Rijeke, što je vrlo rijetka pojava u jadranskom derbiju posljednjih godina. I onda opet dolazimo do najvažnije statistike utakmice. Rijeka je imala nula pogrešaka koje su direktno dovele do gola. Hajduk dvije. Obje su pripisane istom igraču. Sve ostalo je palamuđenje.

Ponekad se sranja događaju

Ako potpuno zanemarimo imena igrača, Rujevicu, Kekov niz, Hajdukove traume i sve ostalo te uzmemo samo očekivane golove obje momčadi, u grubom Poissonovu modelu simulacija s 1.46 očekivanih golova Rijeke i 1.28 Hajduka, domaćin bi pobijedio u otprilike 41 posto takvih utakmica, remi bi se dogodio u oko 25 posto, a Hajduk bi pobijedio u otprilike 33 posto.

Točno 3:0 za Rijeku dogodilo bi se u otprilike 3.3 posto slučajeva. Drugim riječima, da utakmicu s jednakom količinom i kvalitetom prilika odigrate tisuću puta (zanemarujući greške i uzimajući u obzir samo kvalitetu prilika), ovakav rezultat očekivali biste otprilike 33 puta. Najčešći pojedinačni rezultat bio bi 1:1.

Naravno da nogomet nije matematička simulacija i xG ne zna da je utakmica odigrana na Rujevici niti da je Raci dvaput napravio ono što je napravio, ali upravo je u tome poanta. Rijeka je zaslužila pobijediti ovu utakmicu, ali 3:0 nije posljedica toga da je taktički razmontirala Hajduka. Rezultat je posljedica toga što je Rijeka svoje velike situacije kaznila gotovo savršeno, što je Vekić obranio sve što je trebao i ponešto što nije morao, a Hajduk je protivniku dvaput poklonio situacije iz kojih je bilo teže ne zabiti nego zabiti.

Zbog toga ova utakmica možda jest još jedan dodatak dugoj zbirci Hajdukovih trauma s Rujevice, ali nije dokaz da Hajduk ponovno ima neki fundamentalni nogometni problem koji tamo ne zna riješiti. Ponekad utakmica završi 3:0 jer je jedna momčad protivnika rastavila na dijelove, ali ova nije bila takva. Rijeka je pobjedu zaslužila, a Hajduk iz poraza nema što posebno naučiti. Ponekad se sranja događaju.