KINA i Rusija sklone su promjeni "trenutačnog globalnog poretka utemeljenog na pravilima", rekao je najviši američki general. Prognoza načelnika Združenog stožera američkih oružanih snaga, generala Marka Milleyja, predstavljena u utorak dok je tražio od Kongresa više novca za Pentagon, odnosi se na eru u kojoj je moguć rat velikih razmjera između velikih sila, prenosi CNN.

"Ulazimo u svijet koji postaje sve nestabilniji, a potencijal za značajne međunarodne sukobe između velikih sila se povećava, a ne smanjuje", rekao je Milley u Kongresu.

Ruska invazija na Ukrajinu prijeti "ne samo europskom miru i stabilnosti već i globalnom miru i stabilnosti za koje su moji roditelji i generacija Amerikanaca vodili tako teške borbe", naglasio je Milley.

Pentagon dobiva više novca

On zapravo ne traži dovoljno novca za Pentagon, prema mnogim republikancima i nekim umjerenim demokratima koji su primijetili da Ministarstvo obrane nije pravilno uzelo u obzir inflaciju kada je zatražilo 773 milijarde dolara za fiskalnu godinu 2023. Radi se o povećanju od 4%, koje je manje od inflacije od 4 posto, trenutačno najveće u posljednjih 40 godina.

Kako bi se bolje nadoknadila inflacija, mnogi pozivaju da Pentagon dobije više od onoga što je tražio. Rat u Ukrajini i upozorenja poput Milleyeva, Amerikance će više usredotočiti na sigurnost.

Rast kineske vojske zabrinjava SAD

Prijetnja koju Rusija predstavlja američkim saveznicima unutar NATO-a u Europi jasna je sudeći prema invaziji na Ukrajinu, ali Milley je Rusiju spominjao u istom kontekstu kao i Kinu. Rast kineske vojske, posebice njezine mornarice, posljednjih je godina zabrinuo američke obrambene dužnosnike i kongresnike.

Nova utrka u naoružanju. Simbol zabrinutosti oko američke vojne dominacije je vrlo specifičan fokus na hipersonične projektile posljednjih tjedana.

"SAD je ponovo stavio naglasak na hipersonično oružje nakon uspješnih ruskih i kineskih testova posljednjih mjeseci, pogoršavajući zabrinutost Washingtona da SAD zaostaje u vojnoj tehnologiji koja se smatra ključnom za budućnost", nedavno je napisao Oren Liebermann iz CNN-a.

Sve je veći narativ - slično onome koji je forsirao predsjednik Joe Biden, da SAD zaostaje za Kinom u svom tehnološkom kapacitetu - da američka vojska zaostaje za kineskom.

"Kineska vojna modernizacija bez presedana omogućila im je da nas prestignu u ključnim sposobnostima. Kineska komunistička partija sada kontrolira najveću vojsku i mornaricu na svijetu. Ima više vojnika, više brodova i više hipersoničnih projektila od SAD-a", rekao je kongresnik Mike Rogers iz Alabame u utorak.

Za više podataka o tome što SAD zna o vojnom kapacitetu i potrošnji Kine, CNN se obratio Matthewu Funaioleu, kineskom stručnjaku, analitičaru i suradniku Centra za strateške i međunarodne studije. U nastavku je šest ključnih točaka iz razgovora s Funaioleom.

1. Kina ima dugoročni strateški cilj koji uključuje SAD

Funaiole: Kina se želi nametnuti kao glavna sila u Indo-Pacifiku, istisnuti SAD u tom smislu, a svoju vojsku vidi kao jedno od primarnih sredstava za to. To materijalizira u brojnim različitim načinima.

Ono što privlači veliku pozornost je modernizacija kineske mornarice i svi napori koje Kina ulaže u izgradnju novih brodova, nadogradnju podmornica i razvoj programa nosača zrakoplova. Tu vidimo kako se veliki napredak događa prilično brzo.

2. Ideji da je Kina prestigla SAD potreban je kontekst

Funaiole: Kina još uvijek znatno zaostaje za SAD-om u pogledu ukupne potrošnje. No važno je ukazati da SAD održava globalnu prisutnost i vojno se angažira diljem svijeta. Kineske snage su mnogo više lokalizirane unutar regije, ali također troše više od Južne Koreje, Japana i Vijetnama zajedno. Stoga treba razmišljati o tome u kontekstu usporedbe potrošnje.

Što se tiče tehnologije, Funaiole je ustvrdio da SAD još uvijek ima prednost u istraživanju i razvoju, ali da je Kina očito radila na izjednačavanju u nekim specifičnim područjima.

3. Kineskoj vojsci, kao i ruskoj, nedostaje ljudska okosnica koju ima američka vojska

Funaiole: SAD je, u dobru i zlu, prilično dosljedno bio uključen u sukobe diljem svijeta od kraja Drugog svjetskog rata, dok kineska vojska nije testirana. Dakle, tehnologija će biti važna, a vojna potrošnja je stvarno važna.

Ali jedino mjesto gdje Kina ne može ubrzati razvoj, jer se samo temelji na iskustvu, jest kadrovska komponenta, koju SAD može crpiti iz generacija ukorijenjenog iskustva. Dakle, tehnologija govori jedan dio toga, potrošnja govori jedan dio, ali postoji i ona kadrovska komponenta u kojoj Kina nema to iskustvo.

4. Kina i Rusija nisu baš saveznice

Funaiole: Mislim da je to stavljanje autokracija naspram demokracija učinkovito u razumijevanju onoga što je zapravo sada ugroženo kad razmišljamo o tim međunarodnim normama i idealima. Kina i Rusija, koje rade zajedno kao partneri, bliže su u nekim stvarima nego u drugim, ali nisu saveznice na isti način na koji tradicionalno razmišljamo o saveznicima u američkom sustavu.

Dokaz koji je Funaiole ponudio jest da se Zapad, uključujući SAD i saveznike, zapravo ujedinio protiv Rusije u vezi s Ukrajinom, ali Kina je ostala na određenoj udaljenosti.

5. Treba pratiti razvoj kineske mornarice

Funaiole: Kada Kina lansira svoj treći nosač zrakoplova, koristit će katapultni sustav za lansiranje zrakoplova. To je napredna nova tehnologija. I za nekoliko godina, kada uđe u kinesku flotu, to će biti nešto o čemu će ljudi pričati. Kada Kina razvije svoj prvi nuklearni reaktor za pogon nosača zrakoplova, ljudi će početi pričati o tome...

Moramo imati sveobuhvatnije razumijevanje prostora u koje Kina ulaže, u čemu Kina unapređuje svoju vojsku i što to nužno znači što se tiče interesa SAD-a i sposobnosti da razvije ili iskoristi postojeće protumjere.

6. Putinove poteškoće u Ukrajini šalju poruku Kini

Funaiole: Ako ste prije mjesec dana ili šest tjedana mislili da možete testirati sustav i da nećete nužno imati puno problema zbog toga, sada biste mogli drugačije razmišljati o tome... Svakako ulazimo u multipolarnu eru u kojoj su nekadašnji dani američke jednopolarnosti erodirali, ali također vidimo prilično učinkovitu upotrebu načina na koji SAD može izgraditi koalicije sa svojim saveznicima i partnerima kako bi pomogli u jačanju načela, ideala i institucija koje zastupaju.