ANDREJ Plenković je istjerivanjem kompromitiranih ministara prihvatio sve zahtjeve najvećih rivala. SDP je tražio da odu Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac i Goran Marić. Posljednji je sam podnio ostavku, a želju SDP-a je ispunio sam Plenković izbacivanjem Gabrijele Žalac i Tolušića. MOST je tražio da iz vlade odu Milan Kujundžić i Marko Pavić. Njih Plenković nije smijenio.

Nitko ne bi pao u saboru

“U ovoj situaciji Plenković je sigurno imao dovoljno ruku da zadrži bilo kojeg ministra. Nitko ne bi pao u saboru”, smatra Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti. 

Zašto je onda Plenković žrtvovao političkog teškaša poput Tolušića, a zadržao omražene Kujundžića i Pavića koji mu je mirovinskom reformom doveo referendum pred vrata?

Suptilna poruka Partiji

“Prvo, Plenković nije mogao skinuti sve koje opozicija traži. Nekoga mora braniti u saboru. Drugo, smjenjivanjem ministara čiji odlazak je tražio SDP poslao je toj stranci suptilnu poruku da je spreman na ustupke i suradnju. To mu nije bio primarni motiv, on je sebi kupovao mir baš kao što SDP-u nije bio motiv suradnja s HDZ-om nego su dobro prepoznali koji će ministri morati otići”, rekao je Šalaj za Index.

Po njegovoj procjeni Plenkoviću je bitno samo jedno - predsjedanje Europskom unijom, što je i sam premijer jučer označio kao krunu svoje vladavine, iako je to jedna sasvim besmislena i simbolična predaja upravljanja EU-a pri čemu zemlje koje preuzimaju predsjedništvo nemaju ništa veći značaj nego što su imale prije.

Prezire hrvatsku politiku

“Njemu je to osobno važno. Mora se razumjeti njegov politički mentalitet i socijalizacija. On se najbolje osjeća u Bruxellesu, a hrvatsku politiku prezire”, rekao je Šalaj.

No ustupkom SDP-u Plenković je ipak stvorio svojevrsni ulog u budućnost. Ni HDZ ni SDP ne stoje najbolje u anketama. Nagrizaju ih antisistemske i ekstremističke stranke. Ni jedni ni drugi ne mogu računati da će za godinu dana na izborima osvojiti dovoljno glasova da samostalno ili s minimalno partnera formiraju većinu i vladu. 

Velika koalicija je jedina funkcionalna većina

“Prema sadašnjim odnosima jedina funkcionalna većina bila bi velika koalicija. Pogotovo ako desnica još više ojača”, smatra Šalaj naglašavajući još jednom da to Plenkoviću sigurno nije bio primarni motiv izbacivanja ministara. U ovom trenutku, vjeruje, samo je želio malo mira i da ne mora svakodnevno odgovarati na afere koje proizvode njegovi ministri.

Ostavljanjem Kujundžića u vladi spriječio je da mu taj nekontrolirani liječnik koji ne ovisi o stranci ne stvara svakodnevne probleme čime je zaprijetio.

Osvetit će se i Kujundžiću i HNS-u

“Sigurno mu uz sve ostalo ne treba i da mu Kujundžić radi cirkus”, rekao je Šalaj. Ipak, siguran je da ni Kujundžićeva prijetnja, ni HNS-ovo traženje da izbaci svog ministra, neće ostati bez odgovora.

“On će se osvetiti i Kujundžiću i HNS-u”, smatra Šalaj. A osveta koja bi mu donijela savez sa SDP-om i produljivanje političke karijere bi bila baš slatka. I pogubna za Hrvatsku.