POSLJEDNJIH mjeseci učestale su vijesti o nasilju među mladima u Hrvatskoj. U pojedinim slučajevima u javnosti se upotrebljava i termin maloljetničkih bandi, što djeluje preteško, no jasno je kako je problem sve očitiji.

Slučaj u Dubravi

Taj izraz u javnosti se najviše koristio oko slučajeva povezanih s nasilnom djecom u Dubravi. Radi se o napadima grupe djece koja su u nekoliko navrata brutalno tukla drugu djecu. Tada su organizirani i prosvjedi zbog sve češćih napada.

"Slobodno su šetali kvartom, dva sata tukli djecu, letvama, palicama. Policija je bila pozvana već nakon prvog napada ispred osnovne škole Dubec, no počinitelje tu nisu pronašli", rekla je Helena Ančić, organizatorica prosvjeda "Dubrava za djecu". Dodala je kako ta djeca, stara između 10 i 16 godina, napadaju i odrasle i objasnila kako se to događa već dvije godine.

Situacija je eskalirala do te mjere da su roditelji počeli organizirati vlastite patrole po naseljima. 

Raste broj zločina

Maloljetničke bande najčešće podrazumijevaju strukturirane grupe s teritorijem, hijerarhijom i kontinuitetom nasilja. Hrvatska to nema u većoj mjeri, no to ne znači da se ne događaju procesi koji već duže vremena zabrinjavaju.

Državni zavod za statistiku izvijestio je kako su lani državna odvjetništva donijela odluke u povodu prijava za počinjena kaznena djela za 1268 maloljetnih počinitelja kaznenih djela, što je za 15,7% više nego u 2023.

"Imat ćemo sve više problema"

Kriminalist Željko Cvrtila za Index govori da je očit porast maloljetničke delinkvencije unazad nekog vremena.

"Porast traje već 5 do 10 godina. Možda je riječ banda preteška, ali siguran sam da ćemo imati sve više problema s tim grupama koje rade probleme. Tako će biti dok se ne zadaju okviri ponašanja i dok maloljetnici, općenito mladi, ne shvate što je protuzakonito. Policija će odraditi svoje, ona će privesti počinitelja, ali on niti ne ide na sud ako je mlađi od 14 godina", rekao je.

Kažimo da osoba mlađa od 14 godina u Hrvatskoj nije kazneno odgovorna, pa prema tome ne može biti ni kažnjena kaznenim sankcijama. To automatski isključuje kaznene sankcije.

Širi trend u Europi

Švedska je nedavno pokrenula inicijativu da se dob kaznene odgovornosti spusti s 15 na 13 godina. U Švedskoj se posljednjih godina bilježi alarmantan porast slučajeva u kojima bande regrutiraju čak i dvanaestogodišnjake i tinejdžere za najteža kaznena djela. Pisali smo kako se taj trend širi.

Njemačkoj je broj nasilnih djela počinjenih od strane djece mlađe od 14 godina od 2015. udvostručen, dok je broj nasilnih djela mladih do 17 godina porastao za više od 50%. Sličan rast registrira se i u Austriji, gdje su 2024. zabilježeni značajni porasti maloljetničke delinkvencije.

Problem i s mlađim punoljetnicima

Sve ove brojke tiču se maloljetnika, ali treba dodati da se u središtu najrecentnijih incidenata sve češće nalaze i oni od 18 do 21 godine, skupina koju stručnjaci izdvajaju kao posebno osjetljivu.  Upravo je ta dobna skupina bila ključna u nekoliko navijačkih incidenata, uključujući i nedavne incidenta i zastrašivanja srpskih državljana.

U Splitu je skupina od pedesetak mladića, pripadnika Torcide, upala u prostorije tijekom obilježavanja Dana srpske kulture. Uz povike "Za dom spremni" tjerali su prestrašene ljude. 

Nedugo zatim, skupina mladića, po svemu sudeći pripadnika Bad Blue Boysa, pojavila se pred Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu, također tijekom otvaranja izložbe. Nakon što su otpjevali "O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država" i "Zovi samo zovi", grupa mlađih muškaraca otišla je s mjesta događaja.

Iako nije došlo do fiizčkog nasilja, prizor skupine mladića koji se u takvom kontekstu pojavljuju pred institucijom manjinske kulture ipak nosi jasne elemente zastrašivanja i pokazuje da je dio mladih sklon devijacijama te vrste.

Do fizičkog nasilja je došlo prilikom napada 18-godišnjaka na ekipu N1 televizije. Istog tog dana došlo je i do masovne tučnjave mladih u centru Zagreba.

Uostalom, i paljenje zgrade Vjesnika samo je jedan od radikalnih primjera destruktivnog ponašanja mladih.

Horvatić: Zanemarujemo ključne obaveze

Socijalna pedagoginja dr. sc. Sanja Horvatić govori o glavnim razlozima porasta nasilja.

"Zanemarujemo ključne obaveze prema djeci - od roditelja do institucija. Materijalno blagostanje i popuštanje ne znači odgoj, granice nisu kazna već sigurnost, a pasivno promatranje rizičnih ponašanja i zgražanje javnosti nije stručna skrb.

Kao društvo nismo osigurali odgovarajuće propise, sustave, praksu ni koordinaciju. Sve češće normaliziramo nasilje, preventivne strategije su parcijalne, kapaciteti nedostatni, evaluacija rijetka, a sudjelovanje mladih u kreiranju, provedbi i evaluaciji sporadično i minimalno", govori.

"Nedostaje stručnjaka"

Pitali smo je što nam takvi slučajevi govore o stanju u školama, konkretno jesu li nastavnici i stručne službe preopterećeni, neosnaženi ili samo bez adekvatnih ovlasti?

"Jesu, sve navedeno. U školama, ali i u sustavu socijalne skrbi, zdravstva i pravosuđa. Godinama se ignorirala potreba za većim upisnim kvotama i stvaranjem stvarne privlačnosti ključnih struka – od socijalnih pedagoga i psihologa do logopeda, školskih liječnika i dječjih psihijatara.

Nisu problem samo niske plaće, nego i loši uvjeti rada: zapošljavanje podobnih na vodeća radna mjesta, ograničene edukacije i napredovanje, neadekvatni prostori, oprema i sigurnost.

Rezultat? Danas kronično nedostaje stručnjaka. Istodobno, svatko 'zna' kako bi oni trebali raditi svoj posao, pa se umjesto struke sve češće slušaju najglasniji, a u školama se angažiraju odvjetnici zbog ocjene ili pedagoške mjere. Struka se sustavno potiskuje, a posljedice osjećaju upravo oni kojima je najpotrebnija.

Na sreću, postoji mnoštvo pojedinaca entuzijasta koji, iako su brojni, ipak nisu dovoljni. Pojedinci ne čine sustav jednako kao što ni projektno financiranje prevencije i intervencija nije sustavno. Nakon svakog nedopustivog ili tragičnog događaja odgovornost se prebacuje na krajnjeg izvršitelja bez adresiranja odgovornosti na ljude koji upravljaju sustavom", rekla je.

"Djeca i mladi platili su cijenu nečinjenja"

Koje bi ovlasti situaciju promijenile, odnosno što učiniti da dođe do pomaka?

"Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama 2020.–2024., vrijedan 3,5 milijuna eura, nije proveden — niti je itko o njemu izvještavao. Tek je u srpnju 2024., na upit portala srednja.hr, Ministarstvo objavilo da je izrađen digitalni obrazac za prijavu nasilja.

Da situacija nije tragična, bila bi groteskna: obrazac je bio samo sitan podcilj, dok su stvarne potrebe - edukacija, krizne intervencije i sustavni preventivni programi - ostale nedirnute. Djeca i mladi platili su cijenu nečinjenja.

Nakon tragičnih slučajeva u školama doneseni su novi protokoli i programi, ali provedba, izvještavanje i evaluacija i dalje izostaju. Zaposleno je više stručnih suradnika, što će dugoročno pomoći, rezultati se ne mogu vidjeti preko noći, kao što ni porast nasilja nije nastao odjednom", rekla je još.

Cvrtila: Problem je u odgoju

Kriminalist Cvrtila govori da je najveći problem u odgoju.

"Povezujem to sa smanjenjem odgoja u školama, ali i u obitelji. Odjednom se ono kako smo mi odgajani počelo smatrati zlostavljanjem i neprimjerenim odgojem. Nitko ne kaže da dijete treba tući, ali ide se u drugu krajnost. Kao kriminalist, osobno sam zabilježio probleme tamo gdje je odgoj bio labav.

Dakle, kad bi kao policajci zvali roditelje maloljetnog delinkventa, uvjerili smo se da on na roditelja viče i galami. Kad je tako, jasno je u čemu je stvar. Za vrijeme tog konzervativnog odgoja, imali ste višestruko manje maloljetne delinkvencije nego sad", govori.