VRŠNJAČKOG nasilja ima sve više i postalo je sve okrutnije. Potvrđuje to i statistika, ali psihologe još više zabrinjavaju stvarne brojke jer smatraju kako se velik dio nasilja zapravo nikada ni ne prijavi. Upozoravaju kako se vršnjačko zlostavljanje događa na svakom koraku, pa tako i na društvenim mrežama, ali i odgojno-obrazovnim ustanovama.

Iz ureda Pravobraniteljice za djecu potvrdili su nam kako su zabilježili porast od 70% vršnjačkog nasilja u odnosu na 2022. godinu, barem kada su u pitanju prijave njihovom uredu. Za prošlu godinu primili su 146 prijava za vršnjačko nasilje u školi te još devet za nasilje preko mobitela u razrednoj skupini. 

"Zabrinjava i neprimjereno ponašanje djece u školi i u virtualnom prostoru koje se odnosi na spolno uznemiravanje i druge oblike neprimjerenog ponašanja sa spolnim konotacijama među djecom. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nas je izvijestilo da je u 2023. primilo ukupno 29 prijava raznih oblika seksualnog nasilja (seksualno uznemiravanje, elektroničko nasilje, silovanje) među vršnjacima u osnovnoj i srednjoj školi", kazala je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

Što učiniti ako je vaše dijete žrtva bullyinga

Index je razgovarao sa stručnjacima o tome zašto je vršnjačkog nasilja sve više i što roditelji mogu učiniti ako primijete da je njihovo dijete žrtva nasilja. Psihologinja Žana Pavlović kazala je kako tek mali dio žrtava nasilja isto i prijavi. 

"Danas svako četvrto dijete prolazi kroz neku vrstu nasilja, a samo 11% učenika to isto nasilje i prijavi stručnoj službi u školi ili se povjeri roditeljima. Taj postotak je mali zbog toga što imaju strah od ponavljanja nasilja, osuđivanja i boje se da ih se neće shvatiti ozbiljno. To je alarmantan podatak. Je li mi prešućujemo da je nasilje u društvu i školama i je li nam postalo normalno pa ga toleriramo", pita se dječja psihologinja Žana Pavlović. 

Kada roditelji primijete vršnjačko nasilje, ističe kako je potrebno razgovarati s djetetom, kao i sa školom, jer bi stručna služba trebala prva reagirati. 

"Škola bi trebala prema novom Protokolu reagirati i na najmanji oblik nasilja. Primjerice ako je neko dijete izolirano ili mu se rugaju. Ja bih na njihovom mjestu odmah prekinula nastavu i razgovarala o nasilju jer je to puno bitnije odmah u startu riješiti nego održati nastavu iz nekog predmeta. Nije dovoljno samo staviti ploču nulte tolerancije na školu. To uistinu treba i provoditi", kazala je Pavlović i pojasnila što roditelji trebaju napraviti kada primijete da njihovo dijete prolazi kroz nasilje.

"Roditelji prvo trebaju prepoznati radi li se o nasilju ili uobičajenom sukobu. Ako se radi o bullyingu obavezna je intervencija roditelja, posebice ako se ono ponavlja duže od dva tjedna. Savjetujem roditelje da kontaktiraju školu i zajedno u suradnji sa školom pronađu rješenje. 

Ako se stvari ne rješavaju samo na razini škole, potrebno je uključiti i druge institucije poput nadležnog centra za socijalnu skrb ili ministarstvo. Ponekad škole ne mogu same riješiti problem nasilja ako se isto otelo kontroli."

"Roditelji imaju veliku ulogu"

Dodala je kako je s djecom koja prolaze vršnjačko nasilje potrebno razgovarati i pružiti im potporu.

"Roditelji u tome imaju veliku ulogu. Moraju saslušati dijete i vidjeti koliko mu je teško. Kada se nasilje događa u školi, a dijete tamo mora ići svaki dan, to je za njih jako teško. Treba razgovarati s njima o njihovim emocijama i priznati ih. Reći im da je normalno da osjećaju sram i tugu te da su to normalne emocije. 

Ne smijemo od djece tražiti da na nasilje uzvraća nasiljem niti smijemo pravdati nasilje. Često znamo govoriti 'to se događalo i u naše vrijeme'. Ne smijemo pravdati nasilje već trebamo pružiti podršku djetetu i treba ga ohrabriti da ignorira nasilnika. Tako se smanjuje važnost tog što nasilnik radi. I kao sljedeći korak je obraćanje stručnoj službi. Treba poslati poruku djetetu da taj problem ne može riješiti sam te da su oni tu za njega", savjetovala je psihologinja Pavlović. 

"Škole ne prijavljuju nasilje jer žele zadržati ugled"

Vršnjačko nasilje je, ističu, ozbiljan problem koji zahtjeva dugotrajan proces te ostavlja velike posljedice na žrtve, ali i počinitelje nasilja. U tom procesu psihologinja Mirjana Nazor ističe kako veliku ulogu ima škola koja mora reagirati prema Protokolu.

"Ravnatelji i stručna služba točno znaju reagirati. Ponekad odgovorne osobe nisu informirane da se u školi događa nasilje. Zbog toga je jako važno da roditelji imaju otvoren odnos s djetetom i da im se ne srame ispričati da se dogodilo nešto ružno u školi. 

Ako se u školi zaista ne poduzima ništa i sustav zakaže, tada se roditelji mogu obratiti udruzi koja se bavi nasiljem ili nadležnom centru za socijalni rad kao i ministarstvu. No, taj dio ne bi smio stupiti na scenu jer bi škola morala odraditi taj dio posla. Ako škola nema psihologa, njezina je dužnost angažirati vanjskog i pomoći žrtvi, ali i napadaču", mišljenja je psihologinja Nazor. 

"Ne uzimajte pravdu u svoje ruke"

Upozorava kako roditelji ne bi trebali uzimati pravdu u svoje ruke te da se nikako ne bi trebali nadmudrivati s roditeljima djeteta koji je počinitelj nasilja. Uvijek, savjetuje, treba ići preko neke institucije u slučaju da škola ne odradi svoj posao. 

"Često se zna desiti da škole ne žele da one uvjetno rečeno postanu slučaj. Odnosno ne žele da se sazna da se u njihovoj školi događa nasilje. U trenutku kada ono eskalira i kada stručna služba više ne može ništa napraviti, moraju tražiti pomoć nadležnih institucija. No, to se rijetko kada dogodi i škole ne prijavljuju nasilje jer žele zadržati ugled. 

Zaista bi trebalo razbiti te predrasude u glavama odgovornih ljudi u školama i morali bi shvatiti da je njihova dužnost da oni pomognu djetetu, a ne da prikrivaju jer će se problem kasnije samo rasplamsati i bit će puno teže riješiti. Nakon toga će određena stigmatizacija škole biti puno jača nego da su u startu to prihvatili", zaključila je psihologinja Nazor. 

"Važno je da nitko, pa ni škola, ne zatvara oči"

Pravobranitelja za djecu podsjetila je kako je postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja obavezno za sve sudionike u društvu te da je uređeno propisima i standardima stručnog djelovanja. 

"Pritom je važno da nitko, pa ni škole, ne zatvaraju oči pred pojedinim slučajevima te da djeluju. U svim slučajevima vršnjačkoga nasilja škola je obvezna primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji je nedavno unaprijeđen i koji obvezuje sve uključene sustave na zajedničko međuresorno i interdisciplinarno djelovanje. 

To znači da o nasilju, uz roditelje djece, trebaju biti obaviješteni policija, Hrvatski zavod za socijalni rad, a u slučaju ozljeda, i zdravstveni sustav. Isto tako, u obvezi je odgojno-obrazovnog sustava nastavnike kontinuirano educirati o novim oblicima nasilja i postupanju te ih osposobljavati za provođenje preventivnih programa i aktivnosti."