Foto: FaH/Index

DOGODILO se neminovno. Produženu ruku bivšeg premijera Zorana Milanovića, Tomislava Sauchu, stranačke kolege nemilosrdno su pustile niz vodu. Zapovjedna odgovornost je jasna - Saucha je odgovarao za 97 zaposlenih u nekoliko operativnih odsjeka Ureda premijera, vladao je čvrstom rukom i uvijek se računalo da je premijerov autoritet iznad svega. Tete u računovodstvu su, prema samouvjerenim policijskim izvješćima, drhtale od straha i radile što on veli. Prema dostupnim USKOK-ovim navodima, Saucha je koristio svoj politički i službeni autoritet i usmeno naređivao izradu fiktivnih naloga za posebne premijerove savjetnike.

Je li se tim novcem okoristio i Milanović? Saucha je bio vjerni pitbull svog političkog mentora. I gotovo ništa više ne stane u tu priču.

Ništa mu ne ide u prilog

No, prije li nego što stignemo do 500 tisuća kuna manjka i kolateralnih žrtava, Slavka Goldesteina, Nevena Budaka i Siniše Petrovića, na čiji su autoritet bezveze natovarili višemjesečna putovanja od nemila do nedraga, pokušat ću vam objasniti genezu priče. Zoran Milanović je jedan od najnadarenijih političara svog doba, štogod mislili oni kojima je ostao dužan životne usluge. Užasno je arogantan, ponekad ambiciozan do terminalne boli, manjkavo je pametan, ali odavno je shvatio modus operandi hrvatske politike. Gotovo sam siguran da je kriv, barem po zapovjednoj odgovornosti. Što je mislio, odakle stižu pare za ručkove u Taču, iz mamine pregače?

Nesumnjivo, kad je Milanović osmislio Ured premijera, postavio je za savjetnike i operativce ljude kojima vjeruje, mentore i prijatelje od povjerenja. Goldstein, Budak, Petrović ljudi su s javnom težinom. Tomislav Saucha je bio jedan od njih, mladi lav s Črnomerca. Zlatni zagrebački dečko, elokventan i obrazovan, ali s izraženom manom ličnosti. Prijeke je naravi, stalno se kurčio i patio od mizogonije. U Europskom parlamentu i diplomatskim susretima izazvao je više incidenata nego li je primjereno u jedinici vremena. Milanović ga je trpio zbog lojalnosti i izraza frajerluka.

Kako god, rekli bi Zagorci, 'zelo ga je.

Činjenica je sljedeća: Ništa mu ne ide u prilog. Jedan od najmoćnijih ljudi SDP-ove nomeklature prepušten je zlehudoj sudbini. Ovakvo pranje ruku od čovjeka kojem su do jučer lizali pete u SDP-u odavno nije viđeno. No, to nije SDP-ov fenomen, HDZ i Plenković doista nemaju razloge za likovanje. Oni, naime, uredno politički čereče ljude i trebat će im još tristo godina da skinu taj smrad sa sebe.

Kome robuje DORH?

Problem leži u nečem drugom. Uzmimo naprimjer DORH i državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Nakon čudesnog izvješća Državne revizije iz 2016. u kojem je zamijećen nedostatak od 300 tisuća kuna, pa naknadnih izvješća u kojem se taj trend pojavljuje od 2012. ako ne i od 1992., isplivao je u 2016. godini. Vlade Zorana Milanovića, Tima Oreškovića i Andreja Plenkovića uredno su potvrdile nalaz Državne revizije kao uredan. Ništa ne fali, sve je normalno. Čemu se živcirati?

Nakon što im je državni revizor Ivan Klešić pismeno poručio da je u "srpnju prošle godine poslao nalaz Državne revizije za 2016. i odgovarajuću kaznenu prijavu", DORH i Cvitan javnosti odgovaraju da "od dana prijema rade na tom predmetu". Dva dana poslije Cvitan je pred medijima izjavio kako su "izvidi počeli, ali ne zna da li će trajati tjedan ili mjesec dana". Ček' malo, furioso Dinko, radite na predmetu sedam mjeseci ili tjedan dana?

Koga štitiš, nesposobni ured ili Zorana Milanovića koji te je imenovao državnim odvjetnikom?

Treba li podsjetiti kako je DORH nagrnuo na pukovnika Mirka Lacu zbog toga što je posudio iz voznog parka auto Mili Horvat da ode na pregled karcinoma u Beč, a Zmajloviću & co. u međuvremenu dopustili sulude transakcije proračunskim novcem i preseljenje u luksuzni Zagreb Tower? Premijer je tada također bio Zoran Milanović.

Državni odvjetnik je čovjek kojeg mi plaćamo i treba se ponašati u skladu s zakonom i prav(d)om, a ne političkim direktivama. I tu dolazimo do ključa priče, tzv. "institucionalne volje"

Hoćemo li državu ili prćiju?

Očigledno je da postoji modus operandi kojim se služe sve stranke na vlasti, uživaju zaslužene i nezaslužene privilegije. Lako se naviknuti na novac: Tu je naknada za odvojen život, službene kartice, dobra odijela, vozač i bijesan automobil. Primjer Tomislava Sauche, za kojeg ne bih griješio dušu jer sam siguran da u cijeloj priči nije bio sam, samo je jedan od aktera niza zlouporaba hrvatskog državnog proračuna kojeg siše svaka amoralna budala na vlasti.

I tu treba podvući crvenu crtu, jer ne zaboravite da su upravo mediji kao trenutno jedini važeći korektiv društva aktualizirali tu priču. Oni o čijim se parama zapravo radi su češali jaja ispred televizora.

Sve dok se ne stvori "institucionalna volja" da se kontrolna, operativna tijela i savjest pojedinca ne odupru baji koji će vam hladno narediti da isplatite tri (ili trideset) tisuća kuna na ime "reprezentativnih troškova", imat ćemo ovakve sulude situacije. Taj sustav se proteže od općinskih ureda do Ureda predsjednice. Jebe se njima za naše pare, u pitanju su viši ciljevi, koje vi navodno ne razumijete.

Tomislav Saucha je odbačeni aparatčik visoke politike koja ne mari za nikoga i zato će nastradati. Nije to SDP-ova "Fimi Media", niti deformacija užeg tipa, to je život koji smo im dopustili. Zlosretni Tomislav Saucha je bio operativna, opasna sjena Zorana Milanovića, "šef za kojeg će sve napraviti", desna ruka u poslovima od povjerenja.

Bivši šef odrekao ga se uz par lijepih riječi. Ali Milanoviću, i ne samo ti, dužan si i meni i još par milijuna Hrvata malo bolje riječi isprike.

Nakon svega, mislim da Sauchu muči još samo jedno pitanje: "Da šutim ili da progovorim?"

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.