SADA kada je Ivo Sanader pokazao rog Europskoj uniji, predviđajući joj da će i propasti ako bude dopustila ucjenjivačka iživljavanja kakva Slovenija radi Hrvatskoj, svi se pitaju što će dalje napraviti. Pritišće li time samo taktički Bruxelles da iznudi od Ljubljane prekid blokade u pregovorima, kako misle jedni. Ili premijer ništa ne taktizira, nego će ovako nastaviti do lokalnih izbora zbog kojih je zaokret i napravio, kako misle drugi.

Ali nas zanima nešto treće. Što će sada HDZ-ovo članstvo i birači, koji su prigrlili EU i Europu u mjeri oko 60-ak posto, kojoj se ne mogu približiti ni SDP-ovci, o HNS-ovcima da ne govorimo. Kako će se, dakle, postaviti ti tvrdi nacionalni "ognjištari", koje je njihov autoritativni i autoritarni lider godinama navodio na europski put, što im nije nimalo lako palo da bi onda s njega sam zbrisao.

Armija zbunjenih i smantanih HDZ-ovih pristaša vjerojatno se svako večer stiska uz televizore i čekaju što će stranački vođa dalje napraviti

Razrađuju li sada u obiteljskim i susjedskim kružocima smrknutih lica novu situaciju, nesigurni što da rade, hoće li još malo pričekati što nose naredni dani ili već sada nešto konkretno poduzeti. Prvenstveno, probuditi pomalo već zaspale podružnice stranke, koje su omlitavile otkako su zapaljivi izvoraši i barakaši otišli u drugi plan? Obrisati prašinu s Tuđmanovih bista i izvući ispod kreveta stranačko i nacionalno znakovlje kojim se godinama nije imalo što muški slaviti? Čak možda vratiti i poneki portret Ante Pavelića na zidove na kojima je u herojsko doba ranih devedesetih ponosno i dično visio?

Ali, realno, prave dileme tu zapravo nema. Armija zbunjenih i smantanih HDZ-ovih pristaša vjerojatno se svako večer stiska uz televizore i čekaju što će stranački vođa dalje napraviti. Čekaju hoće li nekim samo njima znanim šifrarnikom najaviti da se ide dalje u prkošenju Europi ili će se pregrijana retorika posljednjih dana spustiti za oktavu-dvije niže.

Što god od toga bilo oni će tako postupiti, jer nema stranke u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, u kojoj se svaka vođina tako bespogovorno sluša pa naredio ovaj ne znam što. Ono što se kaže - u vatru u vatru, u vodu u vodu.

Među našim ljudima još vlada kriva predodžba da je socijalizam društvo socijalne pravde

Znajući to, jedan vješti novinar pitao je prije godinu-dvije u poduljem intervjuu Andriju Hebranga bi li članstvo HDZ-a slijedilo stranačku središnjicu ako bi ova iznebuha zaključila da bi bilo dobro obnoviti Jugoslaviju.

Ne, ne bi, odgovorio je ovaj, ali ako bismo rekli da bi se trebalo vratiti u socijalizam, barem trideset posto njih bi odmah pristalo (očito je da bi se to naknadno dalo još i više napumpati). Istina, objasnio je to time da među našim ljudima još vlada kriva predodžba da je socijalizam društvo socijalne pravde, što naravno nije.

Kako bilo, ova Hebrangova izjava, ali i sve prije rečeno, govori da je moć politike i političara u Hrvatskoj gorostasna i pretjerana, što, doduše, ponekad ima i dobre strane. Jer, natući 60-ak posto podrške Europskoj uniji u HDZ-u koji je praktički do jučer u Europi vidio đavolje sijelo svih onih vragova o kojima je svojedobno govorio Tuđman - to nije mala stvar. I to je bez sumnje najvrjednije što je Sanader dosad napravio, i što će možda ikada i napraviti. Ali, zlo je u tome što se ista zlatna ruka koja je ovo postigla, preko noći može pretvoriti u kandžu koja će to do kostiju razbucati.

Tako Sanader već sutra može ako poželi, a valjda neće, od svoje stranke ponovno napraviti armiju fanatičnih kopljanika koji će jurišati na Europu kao najgoreg zlotvora od vremena Turaka. Ali, najgore je što više nije riječ samo o njemu i o HDZ-u. U posljednje vrijeme i neki drugi pokazuju ambicije da kandžama preoblikuju svoje biračko tijelo, bez obzira što je riječ o strankama koje nemaju ni izbliza podatnu i poslušnu sljedbu kao HDZ.

Zar političke stranke misle da su njihovi birači telad?

Riječ je, zacijelo pogađate, o HNS-u i SDP-u, koji su javno iskazali  spremnost da koaliraju s Glavaševim HDSSB-om u Osijeku i šire u Slavoniji.

Svašta se nadrobilo da bi se opravdale te koalicije, znate već one štosove da ako ti pukne vodovodna cijev nećeš pitati kojoj stranci pripada vodoinstalater, glavno da što prije dođe i obavi posao. Ali, sve su to jeftina izmotavanja da se ne dođe do onog glavnog. Zar političke stranke misle da su njihovi birači telad, koju će danas napasati pričama o pravnoj državi, a već sutra koalirati s optuženikom za najteže zločine, koji je tu pravnu državu nemilice rušio u ratu, a ne prestaje ni u miru?

Sva je sreća da ovo ljubakanje HNS-a i SDP-a s HDSSB-om ima vrlo male izglede, ili se barem tako nadamo, da prođe kod njihovih relativno politički kultiviranih birača. Vjerojatnije je da će se to Čačiću i Milanoviću razbiti o glavu. Ali, zar nije već dovoljno jadno što te dvije stranke tretiraju svoje birače kao oranice na kojima će sijati što im padne na pamet. Danas nekakvu HSLS-ovsku kamilicu, sutra HSS-ovske tikve-bundeve, a kada im se ćefne i HDSSB-ovsku koprivu pomiješanu s bunikom.

I što tu napraviti? Pa ne vidimo boljeg rješenja nego da se birači konačno počnu liječiti od teške ovisnosti od politike i političara, koji ih ionako trebaju samo jednom u četiri godine. A i onda ih tretiraju samo kao ovce za šišanje.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Siniša Sunara, Vlado Kos/Cropix