SREDNJA dob postaje sve izazovnije razdoblje za mnoge Amerikance, osobito za one koji su trenutačno u dobi oko 50 – 60 godina. U usporedbi s ranijim generacijama, ali i drugim nacijama, Amerikanci te dobi prijavljuju više usamljenosti i depresije, slabiju fizičku snagu i pogoršanje pamćenja.

Zanimljivo je da druge bogate nacije, osobito nordijske, ne bilježe takve trendove. Naprotiv, u većini razvijenih zemalja osjećaj dobrobiti se u srednjoj dobi poboljšao.

Depresija, lošije pamćenje, manje snage

Prema studiji koju je objavilo sveučilište Arizona State University na takve ishode utječe cijeli niz društvenih, zdravstvenih i kulturnih čimbenika. Prije svega, Amerikanci rođeni 1960-ih i početkom 1970-ih prijavljuju više razine usamljenosti i depresije nego ljudi iz ranijih generacija. Oni također bilježe pad pamćenja i fizičke snage.

Ovi obrasci neuobičajeni su u drugim bogatim zemljama. U mnogim usporedivim državama, osobito u nordijskoj Europi, pokazatelji zdravlja i dobrobiti u srednjoj dobi poboljšali su se umjesto da su se pogoršali.

Podaci iz 17 zemalja

Psiholog Frank J. Infurna sa Sveučilišta Arizona State i njegovi kolege analizirali su anketne podatke iz 17 zemalja kako bi razumjeli zašto se trendovi u srednjoj dobi u SAD-u toliko razlikuju od onih u drugim državama.

"Prava sredovječna kriza u Americi ne ispoljava se kroz izbore u stilu života ili sportskih automobila. Problem je u istodobnom balansiranju posla, financija, obitelji i zdravlja u uvjetima sve slabije društvene potpore", rekao je Infurna. "Podaci to jasno pokazuju", dodao je.

Rezultati objavljeni u časopisu Current Directions in Psychological Science, ukazuju na jasne trendove promjena, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini.

Ideologije utječu na sreću ljudi

Dr. sc. Zvonimir Galić s odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da je, premda se na prvu čini da se radi o još jednoj studiji o krizi srednjih godina, novo istraživanje dalekosežnije.

"Ono pokazuje da ideologije utječu na društveno uređenje te na socijalne i ekonomske politike, a te politike onda snažno određuju našu psihološku prilagodbu", ističe Galić.

"U ovom slučaju radi se o ideologiji neoliberalizma koja u SAD-u dominira od 1980-ih, a koja odgovornost za životne ishode stavlja isključivo na pojedince i njihov angažman u društvu i na tržištu rada te zanemaruje važnost društva i socijalnih veza među ljudima. Ta ideologija u snažnoj je suprotnosti s temeljnom spoznajom iz psihologije da su za stvarnu sreću i zadovoljstvo ljudima najvažniji odnosi koje imamo s drugim ljudima. U slučaju ovog istraživanja, to je došlo na naplatu ljudima u njihovim 50-ima i 60-ima", tumači Galić.

Obiteljske politike i svakodnevni pritisci u srednjoj dobi

Autori ističu da je jedan od glavnih čimbenika koji razlikuje SAD od Europe javna potpora obiteljima. Od početka 2000-tih europske zemlje postupno su povećavale izdvajanja za obiteljske naknade.

Nasuprot tome, potrošnja u SAD-u uglavnom je ostala nepromijenjena. SAD nema mnoge uobičajene programe obiteljske politike koji postoje u Europi, uključujući novčana izdvajanja za obitelji s djecom, potpore dohotku tijekom roditeljskog dopusta i subvencioniranu skrb za djecu.

Te razlike u politikama posebno su važne u srednjoj dobi, razdoblju kada mnogi odrasli istodobno rade puno radno vrijeme, odgajaju djecu i brinu se o starijim roditeljima.

U zemljama s jačim obiteljskim naknadama sredovječni odrasli prijavljuju sve niže razine usamljenosti. Nasuprot tome u SAD-u usamljenost iz generacije u generaciju sve više raste.

Nedostupnost zdravstvene skrbi

Dostupnost i cijena zdravstvene skrbi još su jedan važan dio slagalice. Iako SAD troši više na zdravstvenu zaštitu nego bilo koja druga bogata zemlja, pristup zdravstvenoj skrbi često je ograničeniji, a troškovi za pojedince su značajno viši.

Autori ističu da porast izdataka za zdravstvenu skrb opterećuje kućne proračune, smanjuje korištenje preventivne skrbi te pridonosi stresu, anksioznosti i medicinskim dugovima.

Nejednakost u prihodima

Nejednakost u prihodima također pomaže objasniti porast zabilježenog jaza između SAD-a i usporedivih zemalja. Od početka 2000-ih nejednakost je u SAD-u porasla, dok se u većini europskih zemalja stabilizirala ili čak smanjila.

Novo istraživanje pokazalo je da je veća nejednakost povezana s lošijim zdravstvenim ishodima i višim razinama usamljenosti među sredovječnim odraslima.

Druga istraživanja pokazuju da nejednakost prihoda povećava siromaštvo, ograničava mogućnosti napredovanja na socioekonomskoj ljestvici te smanjuje pristup obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama. Svaka od tih prepreka može imati dugotrajne posljedice za fizičko i mentalno zdravlje.

Galić kaže da istraživanja nedvojbeno pokazuju da su velike nejednakosti u prihodima, odnosno bogatstvu povezane s nižim zadovoljstvom u društvu.

"Specifično, progresivno oporezivanje, ono kod kojeg najviše poreza plaćaju najbogatiji, povezano je s većom srećom u društvu, a mehanizam kojim se ta sreća ostvaruje su ulaganja u zdravstvenu skrb ili kvalitetu javnih usluga od kojih onda profitiraju svih članovi neke zajednice", dodaje.

Slabije sigurnosne mreže

Kulturni obrasci dodatno mogu produbiti međunarodne razlike. Amerikanci se češće nego stanovnici drugih zemalja sele i žive daleko od šire obitelji. Takvi obrasci otežavaju održavanje dugoročnih društvenih veza i pouzdane skrbi unutar obitelji.

Istodobno su kasnije američke generacije stekle manje imovine i suočavaju se s većom financijskom nesigurnošću nego ranije generacije. Stagnacija plaća i dugotrajne posljedice Velike recesije pridonijele su toj ranjivosti. U mnogim europskim zemljama snažnije socijalne sigurnosne mreže pomogle su zaštititi sredovječne odrasle populacije od sličnih pogoršanja situacije.

Pad u memoriji

Jedno od najupečatljivijih otkrića odnosi se na kognitivno zdravlje. Unatoč porastu u razinama obrazovanja, sredovječni odrasli u SAD-u pokazali su pad epizodičkog pamćenja kakav nije uočen u većini usporedivih zemalja.

"Obrazovanje sve manje štiti od usamljenosti, pada u pamćenju i od simptoma depresije", rekao je Infurna.

Istraživači pretpostavljaju da kronični stres, financijska nesigurnost i veći kardiovaskularni rizici mogu oslabiti kognitivne koristi koje je obrazovanje nekoć pružalo.

Moguće promjene

Autori naglašavaju da lošiji ishodi u srednjoj dobi u SAD-u nisu neizbježni. No ističu da individualni napori sami po sebi nisu dovoljni.

"Na individualnoj razini društvena uključenost je presudna. Pronalaženje zajednice kroz posao, hobije ili mreže skrbi može ublažiti stres i poboljšati dobrobit. Na razini politika, zemlje s jačim sigurnosnim mrežama - plaćenim dopustom, potporom za skrb o djeci i dostupnom zdravstvenom zaštitom imaju bolje ishode", poručio je.

BDP nije jedino mjerilo blagostanja

Galić kaže da je ovo još jedno od istraživanja koja pokazuju da BDP, koji je u SAD-u vrlo visok, iako ne kao u nekim europskim zemljama, ne bi smio biti jedina mjera razvoja društva.

"Za zadovoljstvo ljudi u različitim fazama životnog ciklusa ključne su kvaliteta društva u kojem žive i odnosi koje imaju s drugim ljudima. Sva međunarodna istraživanja sreće pokazuju da su najsretnija ona društva u kojima je napredak koji stvara tržišna ekonomija uparen s intervencijama koje pod kontrolom drže nejednakosti koje to tržište stvara. Samo po sebi, tržište ne stvara sreću. Kvaliteta društva i zajednice u kojoj živimo snažno određuju našu dobrobit", zaključuje Galić.