SKUP sjećanja na stradanje ratne siročadi 1942. u ustaškom logoru za djecu u Sisku održan je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) u Parku Diane Budisavljević, heroine koja je organizirala akciju spašavanja i zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora.

U ime organizatora, SNV-a i Vijeća srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije Jelena Nestorović poručila je kako su došli da bi sačuvali sjećanje na živote i postojanje djece koja su tragično stradala.

Ustaški logor za djecu

"Njihovi kratki životi vidjeli su više zla nego što običan čovjek vidi u čitavom svom vijeku: rastavljeni, oteti, oduzeti od svojih obitelji, prevoženi stočnim vagonima, zaraženi bolestima, okruženi glađu, smrću i bešćutnošću. Na to se svelo njihovo tek započeto djetinjstvo", upozorila je Nestorović, priopćeno je iz SNV-a. 

Poručila je kako su se okupili i da bi se prisjetili ljudi koji su se u teškim vremenima zločinačkog ustaškog režima odupirali politici zla - poput Diane Budisavljević, Ante Dumbovića, Ive Pedišića, Kamila Beslera, građana Siska, seljaka iz okolnih mjesta, koji su tu djecu prihvaćali i brinuli se o njima s mišlju da će ih jednog dana možda predati njihovim obiteljima, u onoj sretnijoj varijanti ishoda.

"Ti ljudi su se organizirali i svojim vlastitim pojedinačnim zalaganjem i hrabrošću pridonosili dobru i humanosti", istaknula je.

Povjesničar Mario Šimunković poručio je kako je stradanje djece u Sisku bila posljedica politike ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

"Dječji logor u Sisku djelovao je od kolovoza 1942. do siječnja 1943., kroz njega su prošle tisuće djece, uglavnom srpske s Kozare i iz drugih krajeva zahvaćenih progonima. Među njima bila su i dojenčad", rekao je.

Više od tisuću djece umrlo

Dodao je da su vlasti djecu smjestile u nekoliko zgrada koje nisu pružale ni osnovne uvjete za život, a iscrpljenoj i bolesnoj djeci takvi su uvjeti dodatno smanjivali izglede za preživljavanje, a o čemu svjedoče i dokumenti nastali za vrijeme NDH - sačuvani popis bilježi 1152 umrle djece, odnosno svako šesto dijete koje je tamo bilo dopremljeno.

Šimunković je ukazao i na revizionističke pokušaje koji govore "da je u Sisku bilo prihvatilište za ratnu siročad, mjesto na kojem su vlasti NDH zbrinjavale i spašavale djecu". Upozorio je da se takvim prikazom briše odgovornost ustaškog režima i prešućuje ključno pitanje: tko je tu djecu učinio siročadi.

I ove godine na komemorativnom skupu u Sisku sudjelovala su preživjela djeca, među kojima i Nevenka Končar koja je kao djevojčica s nepunih pet godina prošla strahote dječjeg logora u Sisku, mjestu gdje joj je sahranjena sestra.

U spomen na nju i stotine djece koje su ovdje izgubile živote, Nevenka Končar prije dvadesetak godina pokrenula je inicijativu nastavka komemoracija za žrtve dječjeg logora u Sisku. 

Pravoslavni vjerski obred u sjećanje na svu djecu koja nisu uspjela preživjeti užase logora, predvodio je sisački paroh Nemanja Đurić s ocem Lukom Bosancem.