Screenshot: YouTube

SLOBODAN Praljak u Haag je izručen početkom travnja 2004. godine. Krajem 2001. godine dao je poznatom novinaru Romanu Bolkoviću veliki intervju u kojem je iznio svoje viđenje situacije u BiH. Suđenje Praljku počelo je nedugo nakon izručenja, a trajalo je više od 12 godina.

Prošlog tjedna Praljak, nakon što je nakon žalbe proglašen krivim, u sudnici, pred očima cijelog svijeta, popio je otrov i ubrzo umro.

Davne 2001. Praljak, gostujući kod Bolkovića u emisiji "2 u devet", u razgovoru koji je trajao preko dva sata, iznio je svoju verziju događaja u BiH devedesetih godina, opisao ulogu HVO-a i HV-a, sukobe s Armijom BiH i slično. Zanimljivo, dio ovog intervjua prije nekoliko dana uklonjen je s YouTubea.

"Pitali ste me imam li drugi dio razgovora s Praljkom.

Imao sam. Na Tubi.

No iako sam ja vlasnik materijala i nikada zbog vlasničkih prava nisam tražio da se išta skida s YT, očito je da je nekome Praljkova verzija smetala nepodnošljivo, do ušutkavanja.

To je to smeće kojemu su puna usta demokracije, Drugog, sloboda, Voltairea i onog sranja o obrani prava na tuđu istinu itd itd.

Gledam i danas hrvatsku javnost: četvrt stoljeća jedni te isti profesionalni su humanisti, etalonski pravednici među narodima i narodnostima.
Ovdje neće na dobro.

Ne može", napisao je Romano Bolković na svom Facebooku prije nekoliko dana, nakon što je dio razgovora koji objavljujemo u nastavku nestao s YouTubea.

UPOZORAVAMO VAS DA U PRILOGU IMA IZNIMNO UZNEMIRUJUĆIH SNIMKI

Praljak: "Probajmo se ponašati kao u sudnici"

"Danas nam je cilj samo jedno. Ostavit ćemo svu politiku po strani, bavit ćemo se isključivo rekonstrukcijom sukoba u BiH", rekao je u uvodu urednik i voditelj Romano Bolković. Intervju je rađen u vrijeme kad je bilo očito da će Praljak svakog časa biti izručen Haagu, a s današnjeg aspekta predstavlja interesantan uvid u ulogu Hrvatske i HV-a u ratu u BiH iz perspektive Slobodana Praljka.

"Ja sam se otvoreno govoreći pripremao za ovu emisiju jer je boj političkih interpretacija o tom ratu tako velik da je nužno zbog velikog broja mrtvih, zbog groznog rata ponašati se upravo ovako. Probajmo se dakle ponašati kao u sudnici. Ja ću iznijeti argumente, hladno koliko je to moguće.

Moja temeljna pretpostavka je da niti je Franjo Tuđman dijelio BiH, niti je Hrvatska vojska bila u BiH, niti je HVO napao Armiju BiH.

Druga osnovna teza, Hrvatska je učinila sve da pomogne održanju, konstituiranju BiH, da obuči i naoruža muslimane do one granice kad su oni koncem 1993. godine, u potpunoj nemogućnosti da se bilo gdje odupru Srbima, napali hrvatski narod, odnosno hrvatsku vojsku u BiH", rekao je Praljak u uvodu i potom se vratio na početak, na raspad Jugoslavije odakle je, kako je smatrao Praljak, sve krenulo.

Spomenuo je Muslimansku deklaraciju, dokument prema kojem su, smatrao je Praljak, Bošnjaci željeli postati temeljni narod u BiH.

"Nikada se Izetbegović nije odrekao teze o temeljnom narodu, niti se odrekao teze o onome što je u Muslimanskoj deklaraciji napisano", govorio je Praljak.

"Islamska deklaracija i temeljni narod s jedne strane, Srbi s druge strane i strahoviti napad na Hrvatsku pokazao je hrvatskom narodu jasno što se događa. Onda se pokazalo da su one teze o bratstvu i jedinstvu pale u vodu", objašnjavao je Praljak dodajući da su se narodi okupili oko stranaka. U hrvatskom slučaju to je bio HDZ.

Praljak o početku rata

"Prvi spor koji se tamo događao je da je muslimansko vodstvo proglasilo 6. travnja napadom na BiH, što naprosto ne odgovara istini. Za hrvatski narod početak rata seže daleko prije, a to je napad crnogorskih rezervista, kad su sravnili selo Ravno koji se nalazi u BiH. Koji narod može mirno gledati kako se odvija rušenje jednog njihova sela? Kako narod onda može beskrajno vjerovati rukovodstvu u Sarajevu da nema nikakvog rata, da nije počeo rat napadom na teritorijalni dio BiH samo zato što je to hrvatski dio, a ne muslimanski dio. Dakle, rat u BiH nije počeo u travnju 1992. godine, nego je počeo napadom na selo Ravno koji se dogodio 1991. godine", rekao je Praljak.

"Institucije hrvatskog naroda koje su se tada stvarale u BiH potpuno su legalne", rekao je Praljak u emisiji. Kao glavni argument tim tezama Praljak navodi činjenicu što je u trenutku nastanka takvih institucija 2/3 teritorija BiH bilo pod srpskom okupacijom.

"Općine uređuju i organiziraju narodnu obranu, a u slučaju rata organiziraju upravljanje oružanim snagama", pročitao je Praljak dio ustava BiH.

"Vrlo je jasno da je bitno pravo naroda da se brani, a i ustavne odredbe omogućuju pravo općina da se udruže", rekao je Praljak. Dakle, on je tvrdio da Herceg-Bosna kao politička organizacija općina ni na koji način nije kršila BiH ustav.

Nadalje, Praljak je tvrdio da Izetbegović nikada nije želio potpisati vojni sporazum između dviju država, a što je Tuđman predlagao.

"Ostaje stalno nejasno odbijanje tog sporazuma. To bi nam omogućilo da zakonski možemo poslati jedinice da obrane BiH", rekao je Praljak.

U iscrpnom intervjuu Praljak je pokazao desetak karata, na kojima je pokušao objasniti vojno stanje u BiH u određenom trenutku rata u toj zemlji.

"Vrlo je jasna činjenica da se nije izdala zapovijed za odlazak na teritorij BiH, dragovoljci su imali pravo doći u BiH. Zabuna se stvarala jer dragovoljci često iz drugih, svojih privatnih razloga nisu željeli skinuti oznake Hrvatske vojske. Oni su time pokazivali da su iskusni ratnici, ali to je stvaralo dojam da su postrojbe HV-a na području BiH", rekao je Praljak dodavši da nikada broj takvih dragovoljaca nije prešao 1500 ljudi.

Praljak je konstatirao da se u hrvatskom tisku tijekom godina raširilo puno laži o stanju u BiH.

"Ja ovdje imam dužnost pokazati kakva je točno situacija bila. Ja ne vjerujem da bi onaj dio hrvatskog naroda nekritički prihvatio toliko laži, da bi se barem malo zapitao o čemu se tu radi", rekao je Praljak dodavši da ni "deset ovakvih emisija ne bi bilo dovoljno da se sazna istina".

O ratu Armije BiH i HVO-a

"Kada protiv Srba nisu izborili nijednu iole važniju pobjedu, oni se okreću prema Hrvatima da nadoknade cijelu tu situaciju", rekao je Praljak o početku sukoba HVO-a i Armije BiH.

"Motivi su bili da se negdje mora postići vojna pobjeda. Vi kad imate vojsku koja trpi poraze, ona jednog trenutka mora imati pobjedu. Ali treba konstatirati da je to proizvelo takvo stanje", rekao je Praljak. Dakle, po njemu, kako je govorio, jedan od glavnih sukoba između Hrvata i Bošnjaka leži u činjenici da je Armija BiH gubila rat protiv Srba.

"Armija BiH se pregrupira. Potpuno zanemaruje akcije prema Srbima", tvrdio je Praljak pokazujući brojne karte zalijepljene na pano u studiju.

O mudžahedinima

"Ovo su kazete propagande mudžahedina koji su dolazili u BiH. To je već 1993. godina. Mi znamo da oni dolaze, upozoravamo Hrvatsku da oni dolaze. Gore se već događaju zločini. Svi pokušaji da se to zaustavi padaju u vodu. Vidjeli ste da je ovim mudžahedinima sve krivo, od Butros Butros-Galija do Franje Tuđmana", rekao je Praljak nakon jedne snimke koja prikazuje mudžahedine u BiH.

"To je konac 1992. godine, početak 1993. U onom trenutku kad je muslimanski način bio ugrožen zvjerstvima Srba, došli su na rub ostanka, narod jednostavno tog trenutka ne vidi nikakvog izlaza osim izlaska u nacionalni, a u islamu je to vjerski osjećaj, zajednica svih muslimana. Moramo konstatirati kako je to bilo, ne možemo zatvoriti oči", objašnjavao je Praljak svoje viđenje velike islamizacije BiH za vrijeme rata.

O zločinu u Ahmićima

Praljak je, nadalje, tvrdio da se Sarajevo relativno lako moglo deblokirati, ali da to nije odgovaralo bošnjačkim vlastima. Njima je, smatrao je Praljak, odgovaralo da Sarajevo ostane u blokadi jer bi u protivnom svi ljudi iz njega pobjegli, što bi bio udarac bošnjačkim vlastima, s obzirom na to da je u blokadi bio velik broj ljudi muslimanske vjeroispovijesti.

Govoreći u kontekstu zločina, Praljak je kratko spomenuo i Ahmiće.

"HVO je u jednom trenutku napravio zločin u Ahmićima, to možemo sasvim sigurno konstatirati", rekao je Praljak.

"Kad počne jedna spirala ratnih sukoba, nju je jako teško zaustaviti. Ja tvrdim da ta spirala nije počela od nas i u nijednom trenutku nije bila temeljena na vojnoj doktrini, bilo u podjeli Bosne. Krivnja je vrlo teška. Mi nismo smjeli napraviti ništa što bi naštetilo Hrvatskoj. Da smo bilo što napravili što smo mogli, mi bismo bili izjednačeni s agresorom. Mi smo se cijelo vrijeme dovodili u pasivno stanje, čekajući kad će nas udariti", objašnjavao je Praljak.

Nešto kasnije u emisiji, na upit gledateljice, Praljak se opet vratio na zločin u Ahmićima. Gledateljica je pitala je li prste u tom zločinu imala i britanska tajna služba.

"Ja nikad nisam bježao od toga da kažem što kod nas nije valjalo. Imali smo i logore kojih se trebamo stidjeti jer se tada vojska raspala i mi smo tada morali zarobiti ono što smo morali zarobiti. Ali način na koji su ti logori vođeni nije bio dobar. Ali to opet nije bilo smišljeno napravljeno.

Indicije su bile strahovito čvrste, kako mi se činilo, da neka obavještajna služba želi produbiti sukob između Hrvata i muslimana da Srbe spasi one slike u svijetu. Ostaje činjenica da je Bob Stewart 12 sati bio tamo, da je imao kamere, da je odmah u svijet otišla slika o tome. To ne negira činjenicu da je tamo ubijeno sto ljudi. Ali tamo je selo bilo branjeno. Postoji spirala zločina, isti dan je počinjen jedan veliki zločin. A prije toga su muslimani napravili ogroman broj zločina. Taj nesrazmjer je velik. Oni su u Doljanima pobili ljude gdje nijedne puške nije bilo. Ostaje činjenica da smo mi na sebe navukli krimen, a nitko u Hrvatskoj tko o nama već godinama govori kao o zločincima nije htio dopustiti da mi pred nekim saborskim povjerenstvom kažemo na kraju krajeva kakva je ta istina bila", rekao je Praljak dodavši da knjige koje su se o tome pisale nisu došle do velikog broja čitatelja. Praljak je zaključio da su indicije o sudjelovanju britanske tajne službe u zločinu u Ahmićima bile velike, ali dodaje da to nije dokazano.

Kasnije se Praljak opet vratio na zločin u Ahmićima.

"Ostaje činjenica koju mi ne možemo negirati da je tamo počinjen zločin. Ni u ludilu ne bih odgovornost prebacio na svog prijatelja i vojnika Tihomira Blaškića, Kordića i tako dalje. To je naprosto počinila manja grupa ljudi, izvan kontrole. Sasvim je sigurno, ono što ja znam, da general Blaškić nije znao što se tamo dogodilo. A poslije toga u tom ratnom ludilu teško je bilo pohvatati sve konce i nekoga zatvoriti. Ali taj zločin nastao je nakon čitavog niza zločina, kad zapravo raste tenzija da se iz mira, iz fotelja to ne može objasniti. Ljudi ne shvaćaju kakav je to rat", opet se na Ahmiće vratio Praljak nešto kasnije u emisiji.

O ambicijama Hrvatske da pripoji dio BiH

Na pitanje voditelja je li bilo ambicija da se Herceg-Bosna pripoji Hrvatskoj, Praljak je rekao da se to moglo napraviti do jeseni 1992. godine.

"Mi smo to mogli napraviti do kasne jeseni 1992. godine. Poslije toga to više nismo mogli. A nije se moglo napraviti iz još nekoliko razloga, vrlo čvrstim produbljivanjima rata od nekih stranih sila koje su onda stajale na srpskoj strani, prije rata i sada. I zbog najvažnije stvari, a to je sudbina Hrvatske. Tuđman je vodio politiku da je Hrvatska temelj, a to smo mi osjećali i bili smo spremni na tu žrtvu", objasnio je Praljak.

O trgovini s naftom sa Srbima

"Sa Srbima je bila druga priča. Sa Srbima smo trgovali naftom isključivo zbog spašavanja izbjeglica i ranjenika koji su nastradali u sukobima s muslimanima. Kiseljak prije svega i oko Konjica. Da bismo izvukli tisuće ljudi, nakon što su poklani oni koji se nisu uspjeli izvući, Srbima smo davali naftu da nam u bolnicama liječe ranjenike iz Kiseljaka koji se nikako nisu mogli izvući, da preko njihova teritorija dostavimo municiju", objasnio je Praljak trgovinu naftom sa Srbima u BiH.

Opet o mudžahedinima

U BiH je došlo oko 3500 mudžahedina, rekao je Praljak.

"Oni preuzimaju bitne vojne operacije. Ostaje činjenica da je to snaga koja nema veze s BiH kao s građanskom državom, državom triju naroda", rekao je Praljak dodavši da je velik broj tih ljudi povezan s terorističkim događajima.

"To je jedan vrlo zanimljiv materijal, svaka tajna organizacija bi to rado imala u svojim informacijama", rekao je Praljak pokazavši veliki spis s imenima i slikama navodnih mudžahedina.

"Izetbegović je bio zapovjednik mudžahedina. On ničim nije negirao u intervju za Oslobođenje da je bio njihov zapovjednik", rekao je Praljak.

"Kod nas se o mudžahedinima, o tome što jesu, koliko ih je bilo, imaju li spavača, u nas se o tome počelo govoriti tek nakon što su u Americi napravili ono što su napravili", rekao je Praljak nešto kasnije u emisiji misleći na napad na WTC u rujnu 2001. godine, nepune tri godine prije snimanja ove emisije.

"Ja sam pokazao mudžahedine da se pitamo što je bilo s dvadeset i jednim Bugojancem koji su ovim ljudima, prema ono malo informacija što imamo, služili kao pokretne mete. Nikada Alija Izetbegović nije rekao o čemu se tu radi, gdje su kosti i leševi onih da ih obitelji mogu pokopati", rekao je Praljak o jednom od mudžahedinskih zločina.

O kraju rata i Oluji

Pri kraju emisije Praljak se osvrnuo na kraj rata i akciju Oluja u Hrvatskoj koja se odrazila na stanje u BiH.

"Hrvatska je u Oluji pokazala snagu dobrim dijelom jer je dobar dio rata protiv Srba na sebe preuzeo HVO. Onda HVO i HV kreću prema Kupresu, Livnu, čitava se strateška pozicija mijenja, Oluja, mi spašavamo Bihać, Amerikanci moraju spašavati Srbe zabranom ulaska u Banja Luku. Taj rat u Hrvatskoj je Hrvatska dobila potpuno, a mi smo dolje obranili sve ono što se u jednom tako lošem sastavu moglo obraniti. Može se reći da smo se kao strana s malobrojnom vojskom obranila i stvorila pretpostavke da u toj zajedničkoj državi ima svoj ravnopravan položaj. Nažalost, to se nije dogodilo, mi smo izgubili poslije rata", rekao je Praljak.

O padu Posavine

Praljak je konstatirao da uvijek u ratu kad bi se izgubio neki teritorij, pojavile bi se teorije o izdaji. Dodao je da to nije bio samo hrvatski slučaj, već su i Srbi kad god bi nešto izgubili govorili o tome da je netko nešto izdao.

"Posavina nije izdana, ona je naprosto pala pod udarima tada vrlo dobro organizirane Mladićeve vojske. Da je Tuzla tada radila pola onoga što smo mi radili s ove strane, onda bi to bila drugačija priča. Tamo su četnici ostavili izrazito male snage da blokiraju i pucaju", rekao je Praljak.

Na kraju emisije puštena je jedna snimka iz BiH nastala 1995. Na njoj bošnjački vojnici pozdravljaju Alaha. "Što govore oni? Ono govore o Alahovu putu. Oni govore o BiH bošnjačkoga naroda. Ne spominju se druga dva naroda. Najvažnija stvar, za koga se oni bore, za Alaha protiv Vlaha. Vlasi su pravoslavci i katolici. Dakle, to je vjerski rat. Koliko god se trudili da sakriju činjenicu da je to već krajem 1992. postajao vjerski oblik ratovanja. Oni koje se bave politikom morali bi to znati prije nego olako daju svoje prosudbe", rekao je Praljak nakon posljednjeg priloga u emisiji.

O bošnjačkoj vojsci

Na kraju emisije puštena je jedna snimka iz BiH nastala 1995. godine. Na njoj bošnjački vojnici pozdravljaju Alaha.

"Što govore oni. Oni govore na Alahovom putu. Oni govore o BiH bošnjačkog naroda, ne spominju se druga dva naroda. Najvažnija stvar, za koga se oni bore, za Alaha protiv Vlaha. Vlasi su pravoslavci i katolici. Dakle, to je vjerski rat. Koliko god se trudili da sakriju činjenicu da je to već krajem 1992. godine postajao vjerski oblik ratovanja. Oni koji se bave politikom morali bi to znati prije nego olako daju svoje prosudbe", rekao je Praljak nakon posljednjeg priloga u emisiji.