NIJE se jučer čestito ohladilo računalo na Vrhovnome sudu na kojem je ispisana pravomoćna presuda braći Zdravku i Zoranu Mamiću, a po društvenim je mrežama počela cirkulirati objava bivše televizijske zvijezde kojoj je, eto, teško palo donošenje konačnog pravorijeka baš sada kad Dinamo čeka uzvratnu utakmicu protiv Tottenhama i baš sada kad je zahvaljujući Zdravkovoj poduzetnosti i genijalnosti hrvatski nogomet tako divan i uspješan.

> Vrhovni sud potvrdio zatvor braći Mamić i Damiru Vrbanoviću

> Mirjana Hrga brani Mamiće: Nemojte mi popovati kako je pravda iznad svega

Mamić je očajnik, a Sessa ugledni sudac

Danas smo svjedočili novom performansu Zdravka Mamića, ovoga puta u ulozi ogorčenog bjegunca. Što je govorio, vjerojatno ste čuli. Ili niste, a u tom slučaju, nije vas ni briga. Ima tu i zanimljivih optužbi, recimo o predsjedniku Vrhovnoga suda Đuri Sessi, ali ovo je Hrvatska, nitko ne očekuje objektivnu, brzu i efikasnu provjeru njihove utemeljenosti. Mamićeva je galama sada urlanje očajnika, dok je Sessa i dalje ugledni sudac.

> VIDEO Bjegunac Mamić: Podmićivao sam Sessu, sucima iz Osijeka sam dao 500.000 eura

Potom se oglasila i Hrvatska radiotelevizija. Udarni politički talk show najavljuje pitanjem: "Je li Zdravko Mamić više naštetio Dinamu ili mu donio korist?" Autoru, očito, nije palo na um zapitati se čija je ta "korist" koju je osuđeni kriminalac eventualno donio voljenom klubu.

Masa uplakana zbog tužne sudbine krupnih kriminalaca

Ne bi bilo pravedno reći kako su istupi utučene bivše televizijske zvijezde ili dilema javne radiotelevizije dio plimnog vala nezadovoljstva presudom - komentari su, koliko se može zapaziti, više rezignirani jer je institucionalna pravda po običaju stigla nekoliko godina nakon što je svima bilo sve jasno - no izdvajamo ih kao zgodan pokazatelj inače popularne škole razmišljanja, tradicionalno pune sućuti za one koji kradu, ali i "nama dadu".

Krađa, naime, spada u kaznena djela za koja tradicionalno postoji višak razumijevanja. Što su podvizi krupniji, milijuni brojniji, a odvjetnici skuplji, veći je broj bića ispunjenih suosjećanjem za aktere. Pritom povod za iskazivanje empatije prema pljačkašima više nije nužno osobni interes: kada bivša televizijska zvijezda veli da nije bila na platnom spisku pravomoćno osuđene braće, treba joj vjerovati. Ljubav prema krupnom kriminalu i istaknutim kriminalcima ne mora nužno biti utemeljena na ostvarenoj koliko na priželjkivanoj koristi. U masi uplakanoj zbog povremeno tužne sudbine istaknutih domovinskih pljačkaša nisu samo neposredni korisnici njihovih usluga, izravna klijentela, nego i konzumenti mitova o njihovim uspjesima. Otud i fascinacija menadžerskim sposobnostima famiglie Mamić. 

Nedavno smo svjedočili sličnom fenomenu. Smrt Milana Bandića pokrenula je lanac patetičnih prisjećanja na njegovu nepresušnu radnu energiju, a pred kamerama i mikrofonima redali su se svjedoci pokojnikove svetosti, maltene bezgrešnosti, mahom osobe koje je vezao čvrstim materijalnim sponama, ali i nesretnici poput onog susjeda čiju je tugu potaknulo gorko saznanje da mu iznenada preminuli gradonačelnik nije stigao srediti stan na Zavrtnici.

> Bandićev susjed: Žao mi je samo što mi nije sredio stan na Zavrtnici

Sportskim životom do pravomoćne presude

Dobro, Bandić nije osuđen, za razliku od Mamića, ali to nema baš velike veze s omjerom krivnje ili nevinosti koliko s tromošću hrvatskog pravosuđa i vitalnošću organizama naših uglednih kriminalaca. Mamići su, očito, skloniji sportskom životu, pa su i dočekali pravomoćnost postupaka. To u Hrvatskoj mogu samo najsnažniji.

Milijuni tako odlaze, rastače se do kraja nešto što se jednom činilo kao perspektivna postsocijalistička država, a sada je kriminalna jazbina s tromim sudstvom, utjecajnim prevarantima, sumnjivim sucima, zakašnjelim presudama i nestalim milijunima. To pravdati i voljeti mogu samo moralno indiferentni, neinteligentni i ostrašćeni. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala