PREMA preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, naš obrazovni sustav štitit će samo izrazito ranjive na covid-19. Svi ostali trebat će se štititi sami.

To znači da će se učenici, nastavnici i članovi kućanstava učenika moći individualno izuzeti od sudjelovanja u nastavi uživo u školama i prijeći na nastavu na daljinu samo ako njihovi liječnici potvrde da spadaju u izrazito vulnerabilne.

Izuzeci se rade samo za izrazito ranjive

Danas je dobro poznato koji ljudi spadaju u rizične skupine kada je u pitanju covid-19. To su uglavnom stariji od 60 godina, pretili, osobe s visokim tlakom, kroničnim bolestima, karcinomom, dijabetesom, bolestima srca i pluća te oni s kompromitiranim obrambenim sustavom.

No, takvih u društvu ima mnogo. Primjerice, samo starijih od 65 u Hrvatskoj ima oko 833.000, odnosno oko 20%. Kada bi se svi koji spadaju u rizične te svi koji žive u zajedničkim kućanstvima s rizičnima isključili iz obrazovnog procesa, škola bi uglavnom mogla funkcionirati samo na daljinu, otprilike kao u vrijeme lockdowna. No hrvatska vlada, baš kao i sve druge u svijetu (s izuzetkom Izraela), procijenila je da je novi lockdown neodrživ te da stoga nastavu treba održavati u školama dok je god to moguće.

>> Izrael je prvi na svijetu vratio lockdown u cijeloj zemlji. Zašto?

U skladu s tom odlukom definirane su skupine za koje se način obrazovanja može prilagođavati. Također je objašnjeno kako se trebaju štititi ostali koji spadaju u osobe s povećanim rizikom.

Tumačenje se može iščitati na stranicama HZJZ-a:

"Djelatnicima s kroničnim bolestima koje možebitno predstavljaju veći rizik za razvoj težih oblika bolesti COVID-19 (djelatnici s respiratornim, kardiovaskularnim, malignim bolestima, dijabetesom, imunodeficijencijama) preporučuje se nošenje maske. S obzirom da se rizik od zaraze u dječjem vrtiću za odgojitelje te školi za učitelje nije do sada pokazao većim od  rizika od zaraze na bilo kojem drugom radnom mjestu ili u zajednici, smatra se da samo izrazito vulnerabilne (osjetljive) osobe ne smiju raditi u dječjem vrtiću i školi, dok osobe s većinom kroničnih bolesti mogu raditi u dječjem vrtiću i školi jednako kao i na drugim  radnim mjestima", stoji na stranicama HZJZ-a.

Popis izrazito vulnerabilnih također je predstavljen na stranici HZJZ-a.

Izrazito vulnerabilni su teški bolesnici

Ivana Pavić Šimetin, v.d. zamjenice ravnatelja HZJZ-a, za Index je podrobnije objasnila tko spada u izrazito vulnerabilne i zašto se izuzimaju samo oni.

"To su uglavnom teški bolesnici, osobe koje su kod kuće na kisiku, koje zahtijevaju posebnu njegu jer ne mogu same do zahoda i kupaone i sl.", kaže Pavić Šimetin.

"To je uglavnom ta kategorija ljudi, samo malo proširena. To zapravo i nisu ljudi koji rade, jer okolnosti na poslu nisu ništa manje rizične od uvjeta u školama. Primjerice, među njima ima ljudi koji su na kemoterapiji. No to su ljudi koji i inače ne izlaze jer im je mučno, jer imaju uputu da se klone većih okupljanja i slično", dodaje Pavić Šimetin.

"Ako nismo u lockdownu, ne možemo si dozvoliti da za 60% ljudi kažemo da su rizični"

Kada bismo iz sustava izuzimali sve ljude s povišenim rizicima, tumači ona, ne bi nam imao tko prodavati kruh ili voziti tramvaje i autobuse. Drugim riječima, ne bismo mogli izbjeći lockdown.

"Ako želimo da društvo funkcionira, ne možemo reći da u izrazito rizičnu skupinu spadaju ljudi s kroničnim bolestima, s visokim tlakom, pretili i sl. Drugo je kada ljudi imaju teška oboljenja srca, kada su priključeni na boce s kisikom, kada ne mogu napraviti deset koraka, a da im ne ponestane daha i sl. Ako nismo u lockdownu, ne možemo si dozvoliti da šezdeset posto ljudi kažemo da su zbog debljine, visokog tlaka ili pušenja rizični. Onda više nemamo društvo koje funkcionira, radi i privređuje, nego zatvoreno društvo. Danas je već jasno da više ne možemo imati lockdown kakav smo imali. Na njega se ne možemo vraćati jer sada vidimo da je covid-19 nešto što neće trajati kratko, već za duže vrijeme", pojašnjava naša sugovornica.

"Mi smo tijekom proljeća mislili da ćemo obuzdati covid-19 i da će mu doći kraj. U takvoj situaciji možete se nadati da će se stvar okončati ako ćete sve zatvoriti na nekoliko tjedana. Sada imamo iskustvo da se lockdownom može postići stanje u kojem nemamo virus u populaciji. No s druge strane vidimo i da je lockdown dugoročno neodrživ te da se virus vraća čim se ponovno otvorimo i čim se ljudi ponovno počnu kretati. U takvim okolnostima ne možemo funkcionirati uz pretpostavku da nitko tko ima neku kroničnu bolest ne može raditi i doprinositi", upozorava Pavić Šimetin.

Oni koji su izrazito vulnerabilni to već uglavnom znaju

Drugim riječima, oni koji su mislili da svoje dijete možda mogu prebaciti na nastavu na daljinu jer u kućanstvu imaju nekoga tko spada u vulnerabilne, ne bi trebali zvati unaokolo za upute što mogu i kako učiniti, ako za to nemaju jako dobrih razloga koji bi zapravo svima trebali biti jasni i poznati.

"Ako netko želi izuzeti dijete od nastave u školi, procedura ne bi trebala ići tako da svaki čovjek koji misli da spada u rizičnu skupinu sam istražuje svoj status sa svojim obiteljskim liječnikom ili specijalistom. Liječnik opće prakse ili specijalist koji vodi brigu o izrazito vulnerabilnim ljudima uglavnom će ih sam savjetovati da izbjegavaju izlaženje van, a kada izlaze, da izbjegavaju sva okupljanja, da uvijek nose masku, čak i nevezano uz covid-19. To ne bi trebao svatko provjeravati sa svojim liječnikom. Oni koji spadaju u skupinu izrazito vulnerabilnih to već sami znaju jer su takve upute već uglavnom dobili od svojih specijalista. Primjerice, ljudi na kemoterapiji su i prije pandemije korone na ulicama često hodali s maskama. Za njih se znalo da imaju tešku bolest", tumači v.d. zamjenice ravnatelja HZJZ-a.

Vulnerabilni se trebaju štititi sami

U situaciji u kojoj se društvo otvara kako bi moglo funkcionirati važno je da se svi pridržavaju epidemioloških mjera koje mogu ublažiti posljedice otvaranja. To vrijedi za sve, uključujući i mlade, no osobito vrijedi za vulnerabilne.

"To ne znači da ne šaljemo upute ljudima s kroničnim bolestima da ne trebaju posebno paziti. Takvi ljudi u krugu svoje obitelji trebaju paziti da djeca koja idu u školu odmah operu ruke kada dođu kući, da održavaju neku distancu, da neko vrijeme izbjegavaju grljenje i ljubljenje, da svatko u kupaonici ima svoj ručnik, da ne dijele kupaonicu istovremeno, pa čak i da stave masku kada su u bližem kontaktu. To je još uvijek manja žrtva nego da tražimo da djeca ne idu u škole ili da društvo ostane zatvoreno", poručuje Pavić Šimetin.

Hoće li sustav moći tako funkcionirati? 

Školska godina u Hrvatskoj je tek nedavno započela. Dosad je zatvoreno osam škola, dok je više od 2000 djece stavljeno u samoizolaciju.

No, po tome nismo izuzetak: u brojnim zemljama Europe i svijeta škole se zatvaraju.

Primjerice, Francuska je zatvorila 28 škola. Francuski ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer izjavio je da je to bilo za očekivati u zemlji koja ima više od 60.000 škola te da će taj broj vjerojatno nastaviti rasti.

Neka istraživanja su pokazala da zatvaranje škola i održavanje nastave na daljinu čuva živote.

Primjerice, jedna studija objavljena u uglednom američkom medicinskom časopisu JAMA  pokazala je da je zatvaranje škola u SAD-u tijekom proljeća vjerojatno smanjilo broj zaraženih za oko 1,37 milijuna u 26 dana, a broj smrtnih slučajeva za oko 40.600 u razdoblju od 16 dana.

Jesu li djeca među glavnom širiteljima virusa? Mišljenja struke su podijeljena

U odlučivanju o otvaranju škola, vlasti se uglavnom vode idejom da je covid-19 manje opasan za djecu te da djeca nisu glavni širitelji virusa. No mišljenje struke o ovom drugom pitanju nije do kraja razriješeno. Naime, dok neke studije pokazuju da mlađa djeca upola slabije prenose covid-19 od odraslih, postoje druge koje pokazuju da to ne vrijedi za malo stariju. Jedno veliko istraživanje provedeno u Južnoj Koreji na uzorku od oko 6000 kontakata, pokazalo je da osobe u dobi između 10 i 19 godina prenose virus podjednako efikasno kao odrasli.

Kako će hrvatski sustav balansirati između potrebe da se što je bolje moguće zaštite rizični s jedne strane i otvaranja društva kako bi moglo funkcionirati s druge, pokazat će praksa.