BIVŠA ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt gostovala je na N1 u povodu obilježavanja 30. obljetnice Oluje. Prisjetila se ključnih političkih i vojnih odluka koje su prethodile vojno-redarstvenoj operaciji te objasnila njezinu širu stratešku i diplomatsku važnost.

Škare Ožbolt kaže da je Tuđman uvijek prije poduzimanja akcija nastojao na miran način razriješiti stvari, što je na neki način "bila i njegova konstanta". "Kad su svi mirovni pregovori bili iscrpljeni, krenulo se na vojnu operaciju. Trećeg kolovoza je bio posljednji pokušaj mirnog rješenja da se pobunjeni Srbi i SAO Krajina vrate u ustavnopravni poredak RH. Poslali su Stipetića, Pašalića i mene na te pregovore. Ta akcija je imala i vojnu i političku dimenziju", naglašava Škare Ožbolt.

"HV je bila tad dovoljno ojačala i napravila je sporazum s Armijom BiH i HVO-om kako bi se oslobađala ne samo hrvatska okupirana područja nego i područja bihačke enklave koja su praktički bila u okruženju. To je bila tzv. sigurnosna zona UN-a, što je isto jedan veliki apsurd, da se i njih oslobađalo.

"Pregovori su bili pola koraka naprijed, četiri natrag"

Bihačkoj enklavi je prijetila sudbina Srebrenice u to vrijeme i zato je ta akcija bila izuzetno važna", kaže bivša ministrica. Osvrnula se i na diplomatski aspekt. "Mandati koje je UN provodio na području Hrvatske (UNCRO i UNPROFOR) nisu dali rezultate. To je bio argument Hrvatske da poduzme ovu akciju i spriječi onu sudbinu, tzv. ciparski sindrom, da do tog nije došlo", dodala je.

Što bi bilo da je Srbija pristala na uvjete koje je tražila Hrvatska? U tom bi slučaju, govori Škare Ožbolt, Oluja bila odgođena ili se ne bi ni dogodila. "U tom slučaju bi slijedio mukotrpan period međusobnog natezanja oko toga kako će se i gdje provoditi.

Ovo je bila daleko najbrža situacija. Sudeći po onome što su cijelo vrijeme pokazivali, a to je da se ne žele integrirati, svi naši pregovori su bili pola koraka naprijed, a četiri natrag. Nije se jednostavno to moglo nikako drugačije iščitati osim iz mojih strahova", komentira ona.

"Demonstracija vojne moći nije junačenje"

Zašto je građanima bitno ovakvo obilježavanje Oluje? "Hrvatska svim svojim aktivnostima i porukama, pogotovo na svečanijim obljetnicama govori uvijek isto, mi smo se oslobodili, sami smo se oslobodili. Nitko nam nije pomogao i nismo bili osvajači. Pokazali smo model koji je bio najuspješniji model, pokušaj nalaženja mirnog rješenja, a kad to nije bilo moguće, vojno. Mi ne slavimo oružje", izjavila je.

Bivša ministrica osvrnula se i na mimohod. "Demonstracija naše vojne moći nije demonstracija toga da se mi sad junačimo i slavimo oružje, mi slavimo pobjedu u Domovinskom, obrambenom ratu i time poručujemo da Hrvatska jako vodi računa o svojoj sigurnosti, ali i da nitko ne pokušava ugroziti Hrvatsku", rekla je.

Što se tiče odnosa s našim istočnim susjedom, Srbijom, Vesna Škare Ožbolt ocjenjuje ih najvažnijima u regiji. "Oduvijek su bili i bit će u budućnosti jer će uvijek uvjetovati stabilnost ili nestabilnost cijele regije. Tuđman je uvijek govorio da treba normalizirati odnose sa Srbijom, ustaliti ih i stvoriti sigurnost za Hrvatsku.

"S druge strane Dunava ostao je hrvatski teritorij"

Oni su i dan-danas puni trzavica", kaže, no smatra da u stvarnosti to dobro funkcionira, a napetosti se zadržavaju na riječima i hostilnim porukama uoči velikih obljetnica. Nije još završena sukcesija, što je nakon 30 godina sramotno, kaže. Arhivi JNA također su trebali biti podijeljeni.

Iz tih se kutija stalno vade neki slučajevi i po njima dižu optužnice, što smatram problematičnim", kaže. Ističe da se i granica s Dunavom mora urediti, budući da je trenutačno rješenje isto od završetka integracije. "S druge strane je ostao hrvatski teritorij, Šarengradska Ada", kaže Škare Ožbolt.