SAMO nam je ovo još trebalo. Kao da nam nije dovoljno teško, pa moramo svjedočiti još jednoj svađi predsjednika i premijera. Nekada nas je to znalo zabavljati, danas nas samo iritira.

Da je ovo normalna zemlja, onda bi inicijativa predsjednika Mesića za sazivanjem izvanredne sjednice Vlade na kojoj bi se raspravljalo o ekonomskoj krizi bila dobrodošla. Možda bi bila čak i produktivna. U svakom slučaju, odavala bi dojam da sve političke snage zajednički rade na iznalaženju rješenja. No, kako Hrvatska odavno nije normalna država, kako premijer Sanader bezbrižno pjevuši dok se oko njega sve ruši i odbija sve moguće prijedloge za saniranje državnih financija, inicijativa šefa države  pretvara se samo u još jednu fiktivnu svađu.

Sanadera ovih dana napadaju svi - od ekonomista i kućnih kolumnista do oporbe i vlastitih članova - pa je red da ga napadne i predsjednik Mesić. Nažalost, on to dobrim dijelom čini iz sebičnih motiva. Dobro mu dođe da Sanaderu vrati udarac u još jednoj rundi prepucavanja, da populistički zaplovi na valu općeg nezadovoljstva, da možda iskamči poneku protuuslugu i pozicionira se na političkoj sceni pred kraj predsjedničkog mandata.

Ali opet, da je ovo normalna država, Mesićeva inicijativa bila bi sasvim očekivana. Ovako, Sanader može lakonski odvratiti kako se s predsjednikom Mesićem "u svemu slaže, osim u nekim pitanjima oko kojih se ne svađaju". Lako je stoga, u ovakvim nenormalnim okolnostima, predvidjeti i daljnji razvoj događaja: Mesić ne uspijeva sazvati sjednicu Vlade, Sanader se i dalje pravi lud, Mesić saziva svoje ekonomiste na Pantovčaku, održi neki malo jači govor zbog kojeg se Sanader iskali na njegovim savjetnicima, na kraju se čuju telefonom - i kraj priče.

Zanimljivo je da Sanader nikad ne napada izravno Mesića

Ali opet, da je ovo normalna država i da ovo nije tko zna koje po redu isprazno prepucavanje predsjednika i premijera, možda bi sve to bilo vrijedno pažnje. Ovako je to tek nastavak višegodišnjeg verbalnog bockanja. Sad je Mesić udario Sanadera na ekonomiji, prije desetak dana Sanader je smijenio Mesićeve diplomate u špijunskim aferama, prethodno je Mesić kritizirao Sanaderova prijatelja Nevena Juricu, još prije toga, Sanader je Mesićeve vanjskopolitičke savjetnike optužio da žive u osamdesetima, a Mesić zatražio izvještaj o trošenju sredstava za lobiranje u nekim hrvatskim ambasadama. I natuknuo (ali samo natuknuo) da se ljudi u diplomaciji zapošljavaju po rođačkim vezama - ciljajući na Žužula, ali ne spominjući imena. I tako dalje i tako ukrug i tako unedogled.

I kako to obično završi? Sanader iznenada upada u Klovićeve dvore kako bi "pozdravio prijatelja Stipu kojeg dugo nije vidio", a ovaj njemu i njegovoj vladi zauzvrat daruje "prolaznu ocjenu". Pritom je zanimljivo da Sanader nikad ne napada izravno Mesića. Uvijek se iskaljuje na njegovim savjetnicima, ljudima iz predsjednikova okruženja, o zlonamjernim manipulatorima koji "bacaju klipove" u njihov odnos, instruirajući čak i Biancu Matković i Gordana Jandrokovića da obave prljavi posao protiv Mesića. On sam sve ukrasi "iznenadnim posjetom prijatelju" u Klovićevim dvorima, a Mesić naglo oboli od amnezije: "Kakvo špijuniranje? Kakvi rođaci u diplomaciji? Kakav žuti karton Nevenu Jurici?".

I sve ispočetka. Sanader ublažava vlastiti imidž izbjegavajući sukobe s još uvijek popularnim predsjednikom, a Mesić dobiva simpatije javnosti kritiziranjem sve nepopularnijeg premijera. Riječ je, naravno, o taštinama: svađe izbiju kad Mesić takne Sanaderova prijatelja ili Sanaderovi špijuni difamiraju Mesićeve diplomate ili kad Mesić ne bude pozvan na večeru ili kad se dovede u pitanje Sanaderova diplomatska vještina. Ne mari premijer ni za Mesićevu kritiku gradnje Pelješkog mosta, ni za ekonomsku krizu, ni za vojne kamione, ni za nesposobnu Vladu. Ukratko, ne mari ni za kakve stvarne probleme. Samo za taštinu.

I na kraju, da je ovo normalna zemlja, kao što nije, svađa predsjednika i premijera bila bi signal za uzbunu. No, budući da je ovo sasvim nenormalna zemlja, ovakva svađa dvojice najmoćnijih političara zapravo je - sasvim normalna.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje