ŠTEFICA KARAČIĆ, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, gostovala je u HRT-ovoj emisiji Studio 4, gdje je komentirala slučaj curice (2) iz Klaićeve.

Hrvatski prosjek, što se tiče rada jednog socijalnog radnika, u brojkama izgleda ovako: 250 do 300 obitelji u fokusu je samo jednog djelatnika. To je normativ posljednja tri desetljeća u Hrvatskoj. Hrvatsku su potresli slučajevi iz Pule, Paga i Nove Gradiške. 

I dok iz inicijative Spasi me na čelu s Jelenom Veljačom vrlo oštro govore o socijalnim radnicima, najavili su da će tražiti otkaze i oduzimanje licencije, Karačić je kazala da je ministru preporučila da vidi koga prima na sastanak.

Na njihovim profilima je, ističe, vrlo prost i neprimjeren rječnik. 

Marina Novaković Matanić iz Udruge udomitelja pak upozorava na to da se i njih nešto treba pitati prije nego se, primjerice, donese odluka o vraćanju djeteta u biološku obitelj, jer su oni ti koji su s djetetom 24 sata. 

"Sustav socijalne skrbi nije bezgrešan, ali nedostaju resursi"

Karačić ističe da tvrdnja da je optužila udrugu Spasi me za javni linč djelatnika socijalne skrbi i zatražila ostavku ministra ako ih primi - nije točna.

"Nisam tražila ostavku. Ostajem pri onome što sam rekla, preporučila sam ministru da pogleda objave na njihovim profilima i da vidi kojim jezikom i kako komentiraju sustav kojem je on na čelu. Radi se o vrlom teškim riječima, o vrlo prostom rječniku, o višekratnom ponavljanju da smo svi mi ubojice koje treba likvidirati itd."

Na pitanje je li vidjela tu korespondenciju i je li ona vjerodostojna odgovara da nije stručnjak i da ne može tvrditi sa sigurnošću, ali da joj ju je više ljudi proslijedilo i potvrdilo. 

"Primati takve osobe zaista je neprimjereno. Davati im prostor da iz svoje perspektive komentiraju ono što se događa u sustavu socijalne skrbi, bez da upitaju nas praktičare, nas koji radimo u tom sustavu, to nije u redu."

Na pitanje mogu li se socijalni radnici nositi s kritikama i jesu li oni bezgrešni, pa čak i u ovom zadnjem slučaju, Karačić kaže da ne smatra da su bezgrešni.

"Propusti i pogreške se mogu dogoditi, nekada mogu biti posljedica nemara, nekada nerada, nekada neznanja, ali nekad mogu biti i posljedica neadekvatnih radnih uvjeta, nedostatka resursa i svega što sustavu treba i na što upozoravamo godinama, a što se ne događa."

"To je poziv kojim se mi bavimo"

U studenom 2019. udomitelje je primila ministrica Vesna Bedeković. Tražili su sastanak s ministrom Josipom Aladrovićem čim je preuzeo dužnost, a odgovor su dobili prije dva tjedna, navodi Novaković.

"Primila nas je državna tajnica, sastanak je trajao dva sata, bio je konstruktivan, ali ne možemo se pomiriti s činjenicom da nas nije osobno primio.

Na pitanje jesu li članovi udruge Jelene Veljače bili uključeni u izmjene Zakona o socijalnoj skrbi i jesu li oni imali takvu mogućnost, kaže da sada vidimo da su vrlo brzo sazvali sastanak, i to u samo dva dana.

"Biološki roditelji na neki način smatraju da mi njima oduzimamo djecu"

"Nemam ništa protiv toga da javne osobe govore i stanu u obranu nezaštićenih skupina u društvu, ali su ipak udomitelji ti koje se nešto treba pitati, jer mi svakodnevno radimo taj posao. Ja to ne mogu čak nazvati ni poslom, to je poziv."

Na pitanje jesu li udomitelji pod pritiskom bioloških roditelja, kaže da se može složiti s tim.

"Oni na neki način smatraju da mi njima oduzimamo djecu. Znamo kakva je zakonska procedura. Mi nismo ti koji oduzimamo djecu. Mi dijete, dok ne dođe u naš dom, i ne vidimo, a kamoli da utječemo na oduzimanje. Ali kada dođe kod nas, smatram da bismo trebali imati prava reći treba li se vratiti u biološku obitelj, kakvi su bili kontakti s tom obitelji. Mislim da se to mišljenje mora uzeti u obzir. Svaka čast socijalnim radnicima, ali oni dolaze na 15 ili 20 minuta, a mi s tom djecom provodimo 24 sata."